U nedjelju će se na Poljudu ponovo održati popularno-glazbeni spektakl pod nazivom "Ne damo te, pismo naša". Prvo izdanje te priredbe imalo je na neki način potpis Ljube Stipišića Delmate čija je uvodna, pozdravna poruka bila emitirana mnoštvu na Hajdukovu stadionu.
Ove godine, međutim, Ljubo Stipišić Delmata, na inicijativu menadžera Dušana Sremca, svojim neprikosnovenim autoritetom na polju pučke i klapske pjesme, umjetnički oblikuje jedan drugi, od miješanja s komercijalnom pop glazbom daleko čišći veliki događaj koji je zakazan za sutra navečer u Puli pod jednostavnim nazivom "Klape u Areni". Bit će to i veličini auditorija i po broju izvođača na pozornici do sada vjerojatno najmasovnije klapsko okupljanje i koncert.
Nastupit će 17 klapa koje će u odabiru i prema zamisli maestra Stipišića nastupati zemljopisnim redoslijedom: od dubrovačke klape Subrenum do pulskih Taranki. U tu svrhu maestro Stipišić je u kartu Hrvatske upisao sva mjesta iz kojih dolaze, kao i imena klapa, želeći time pokazati premreženost Lijepe naše klapskim pjevanjem i na taj način ukazati na doista čudesnu činjenicu da je prije pedeset godina postojalo devet aktivnih klapa, dok ih danas širom Hrvatske ima oko 450.
- Taj fenomen zaslužuje istraživanje i veliku pažnju, tim više što je to možda jedina stvar u Hrvatskoj koja je u proteklih pola stoljeća postala šezdeset puta veća, a da pri tom nije skliznula u banalnost, nego se je nadograđivala i napredovala u toplini, snazi i kvaliteti - pričao mi je neku večer u Solinu maestro Stipišić, gdje sam prisustvovao njegovu posljednjem pokusu pred odlazak u Pulu s ansamblom Vokalisti Salone koji djeluje već 34 godine, od toga posljednje 23 pod vodstvom maestra Stipišića.
Ukupno će u Areni biti izvedeno više od pedeset pjesama, jer svaka će klapa nastupiti s tri pjesme. I to jednom izvornom, "pismom naših baka i djedova", zatim jednom izvorno za klapu skladanom umjetničkom skladbom te naposljetku s jednom "slobodnom" pjesmom, odnosno na klapski način otpjevanom skladbom iz različitih stilova, podneblja i žanrova. Vokalisti Salone iz prve će kategorije otpjevati narodnu pjesmu iz Istre "Draga nam je zemlja" koju je još 1950-ih godina zapisao poznati riječki dirigent i zborovođa Dušan Prašelj.
Budući da je riječ o pjesmi koja je, kako kaže maestro Stipišić, na svoj tihi način pučka himna Istre, njezin efekt u pulskoj Areni sigurno neće izostati. Obrađena pjesma koja nije izvorno klapska bit će poznata "Bodulska balada" autora Ivice Bašića iz Splita (glazba) i Stjepana Benzona iz Vranjica (stihovi), a koju je u klapski slog uspješno zaodjenuo Nikola Buble. Naposljetku, Vokalisti Salone, smješteni u središte klapske karte Hrvatske, pa tako i sredinu pulskog koncerta, zbog svoje duge suradnje s maestrom Stipišićem imat će privilegij, kojeg su itekako svjesni, da upravo od svih klapa oni otpjevaju već legendarnu Stipišićevu pjesmu "Dalmatino povišću pritrujena".
Međutim, kako priča Stipišić, cilj pulske klapske smotre nije nikakvo natjecanje, nego zajedničko stvaranje emocija i energije koje, prema njegovoj životnoj i umjetničkoj filozofiji, jesu ono najvažnije u svakoj pjesmi. Tu filozofiju dobro mi je ilustrirao jedan od veterana Vokalista Salone Goran Listeš ispričavši davno dobiveni, a dobro upamćeni naputak maestra Stipišića: "Nemojte mi, dico moja, lipo pivat, to može svako, a vi morate onome koji sluša prenijeti jednu veliku emociju!".
Maestro je s Vokalistima pokus u solinskom Domu kulture "Zvonimir" počeo kao i svaki ozbiljan zborovođa: temeljitim upjevavanjem i raspjevavanjem. Najprije čitave klape, koja ima 12 članova (od kojih je te večeri samo jedan bio opravdano odsutan), a potom svakog pojedinog pjevača, u čemu je najveći teret ponio prvi tenor Špiro Jurić koji s urođenom lakoćom dostiže visoki C, kao što je to prije njega činio (a u ansamblu Choristi cantores još uvijek čini) i njegov otac Marinko.
Kada pjesma počne, maestro Ljubo se ukloni u stranu i sluša zatvorenih očiju i kao na molitvu sklopljenih ruku, a tek tu i tamo pribilježi nešto olovkom na papir. Vokalisti Salone su i po najvišim profesionalnim standardima izuzetno dobro uvježban i uigran sastav. Intonacija im je savršena, svaku pjesmu i svaku frazu u njoj počinju skupa kao jedan, ne samo glas, nego i srce i duša. Ali na svakoj se pjesmi uvijek može nešto doraditi, pa tako njihov maestro čuje i nakon prve izvedbe im ukazuje na onu mikrosekundu u kojoj su svog prvog tenora ostavili samog na suhom jer mu valjda "od brkova nisu vidjeli usne", a to se ne smije događati. Pa se onda "kritično" mjesto ponovi još jednom. No, najvažnija uputa koju im maestro daje odnosi se na uvjerljivost izvedbe. I zato im kaže: "Idite za stihom, držite se riječi, neka vas one vode, proživljavajte ono što pjevate, samo tako će vam oni koji vas slušaju povjerovati". A nakon što se uhvati intonacija, maestro im kaže: "Kad uhvatite taj ton, onda možete početi graditi kuću".
A svaka od tri spomenute pjesme doista je bila ne kuća, nego tvrđava velika i čvrsta poput one Kliške ispod koje se sastaju. Pri tom pjesma ne smije biti i pod budnim maestrovim okom i raširenim rukama nikada i nije okamina, spomenik iz prošlosti, nego buja životom, toplinom i emocijama do kojih mu je najviše stalo.
"Ne smiju vam ti lijepi akordi i ta lijepa melodija nikada postati sami sebi svrhom, nego to mora biti riječ", ponavlja im po tko zna koji put maestro Stipišić svoju jednostavnu mudrost koju doista s očinskom nježnošću i brižnošću prenosi svojoj "dici", svojim pjevačima.
A otac, naravno, kada treba zna biti i strog, pa mi tako nakon te kratke probe, koja je s upjevavanjem trajala nekih četrdesetak minuta, stameni brko koji je u klapi onaj najdublji bas kaže, sa smiješkom, naravno: "Ovo što ste vi sada vidjeli bilo je samo petnaest minuta terora koji inače za nas na svakoj probi traje najmanje dva sata, i to obavezno na nogama!"
U svojoj dugoj povijesti Vokalisti Salone imaju svakojakih nastupa. Pjevali su i pred petnaestak tisuća ljudi u velikoj sportskoj dvorani Sky Dome u Torontu na samostalnom koncertu kojim su 1994. počeli američku turneju. Prisjetili su se i pjevanja na minus 30, "vanka", u Chicagu na proslavi Dana grada. Ipak, za njih i sve ostale pozvane klape sutrašnji koncert u Areni bit će nešto sasvim posebno što očekuju i za što se pripremaju s velikim uzbuđenjem.
- Svaka od 17 klapa koje sam ovaj put pozvao u svom mjestu i svom kraju ima dostojnu ne zamjenu, nego jednako vrijedne kolege - govori maestro Stipišić, objašnjavajući kako je i njemu i organizatoru "Klapa u Areni" želja i namjera da ta klapska smotra postane tradicionalna, pa je već zakazan i datum 5. rujna za sljedeću godinu.
A kako bi se doista okupili trenutno najbolji, maestro Stipišić je u ovogodišnji koncert uvrstio i pobjednike Omiškog festivala, klapu Šufit iz Splita, potom pobjednike ovogodišnje Večeri dalmatinske pjesme u Kaštelima klapu Tragos iz Trogira te klapu Luka iz Rijeke koja je ove godine dobila nagradu za najbolju klapsku obradu na šibenskoj Večeri šansone. Posebni gost bit će poznati trogirski tenor Vinko Coce, a jedinu "govorničku" točku imat će Željko Pervan koji, kako to kaže maestro Stipišić, na svoj duhovit način zna reći zašto je maslina neobrana.
A na kraju večeri svi će pjevači zajedno izaći na pozornicu Arene i kao jedan velik zbor zapjevati pjesmu "U te san se zajubija". Kao što će redoslijed nastupanja biti jedno veliko klapsko putovanje hrvatskom obalom i otocima, od Dubrovnika preko Zagreba do Pule, tako će i upravo ta pjesma simbolično pokazati veliki umjetnički put, požrtvovno posvećen ponovnom otkrivanju i očuvanju baštine, koji je u proteklih pola stoljeća prošao Ljubo Stipišić Delmata.
Naime, na kraju razgovora pokazao mi je prvi i do sada jedini primjerak svog životnog djela, svojevrsne enciklopedije svakovrsne dalmatinske pučke baštine. Riječ je o knjizi na 1333 stranice pod naslovom "Anima delmatika". U četrnaest poglavlja nižu se narodna vjerovanja, pobožne pjesme i molitve, ali isto tako i pučka erotika, pa popis ljekovitih trava i recepata (likaruše), dječje igre i pjesmice, pučke pošalice i pučka meteorologija, odnosno čitanja znakova vremena prema ponašanju Sunca, Mjeseca, oblaka, vjetrova i mora. Posljednje poglavlje pod nazivom "Beside naše zaudobjene" bogati je dijalektalni rječnik u kojem ćete odmah naći da "zaudobjene" znači zaboravljene.
Sve je to tijekom tri i pol desetljeća maestro Stipišić snimao po selima i varošima Dalmacije i Dalmatinske zagore, pa potom prepisivao i sistematizirao. Jedno od poglavlja zove se "Sto pisan na kojima se svit uzdrža". Tu su note u klapskom slogu sto najpoznatijih pučkih pjesama, među kojima je i "U te san se zajubija" uz koju stoji bilješka: snimio i zapisao Ljubo Stipišić Delmata u Vranjicu 1968. godine. Prije nego što mu je, sjeća se, u Vranjicu tu pjesmu otpjevao u mikrofon jedan bariton, nikada je prije nije čuo. Danas je ta pjesma jedna od najpoznatijih, svojevrsna klapska himna.
I zbog toga će sutrašnja večer u Areni biti jedinstvena, posebna i sigurni smo veličanstvena smotra bogata različitostima koje sve skupa čine jedno veliko blago, jednu veliku pjesmu. A upravo raznolikost je ono do čega je maestru Stipišiću osobito stalo. Jer, kaže on, ni grdelini s Raba i grdelini iz Splita ne pjevaju iste pjesme na isti način, pa kako bi onda ljudi.
Ljubo Stipišić Delmata umjetnički je svestran. Osim što je muzikolog i skladatelj, on je i pjesnik, pisac i slikar. Dio nadahnuća koje i njega drži otkako se priprema koncert u Areni pretočio se i u nekoliko ulja na platnu. Želeći i to podijeliti s nama, donio nam je u Solin dva. Jedna slika je Split, a druga je Arena. Dok smo razgovarali, pred nama je na stolu bio i još jedan gotovo Stipišićev rukopis, za koji, baš kao i za Animu delmatiku, traži izdavača. To je, pod naslovom "Pusti nam Barabu", Stipišićeva zbirka aforizama, misli, promišljanja koje je zapisivao i "bacao u jednu vreću" od 1963. do 2003. Evo jedne misli od čovjeka koji nije tratio vrijeme na ovoj našoj zemlji: "Duboko u čovjeku pohranjena je poruka o njegovoj Vječnosti, jer kako protumačiti ovo ravnodušno traćenje zemaljskih ura?!"
Branimir Pofuk
Ove godine, međutim, Ljubo Stipišić Delmata, na inicijativu menadžera Dušana Sremca, svojim neprikosnovenim autoritetom na polju pučke i klapske pjesme, umjetnički oblikuje jedan drugi, od miješanja s komercijalnom pop glazbom daleko čišći veliki događaj koji je zakazan za sutra navečer u Puli pod jednostavnim nazivom "Klape u Areni". Bit će to i veličini auditorija i po broju izvođača na pozornici do sada vjerojatno najmasovnije klapsko okupljanje i koncert.
Nastupit će 17 klapa koje će u odabiru i prema zamisli maestra Stipišića nastupati zemljopisnim redoslijedom: od dubrovačke klape Subrenum do pulskih Taranki. U tu svrhu maestro Stipišić je u kartu Hrvatske upisao sva mjesta iz kojih dolaze, kao i imena klapa, želeći time pokazati premreženost Lijepe naše klapskim pjevanjem i na taj način ukazati na doista čudesnu činjenicu da je prije pedeset godina postojalo devet aktivnih klapa, dok ih danas širom Hrvatske ima oko 450.
- Taj fenomen zaslužuje istraživanje i veliku pažnju, tim više što je to možda jedina stvar u Hrvatskoj koja je u proteklih pola stoljeća postala šezdeset puta veća, a da pri tom nije skliznula u banalnost, nego se je nadograđivala i napredovala u toplini, snazi i kvaliteti - pričao mi je neku večer u Solinu maestro Stipišić, gdje sam prisustvovao njegovu posljednjem pokusu pred odlazak u Pulu s ansamblom Vokalisti Salone koji djeluje već 34 godine, od toga posljednje 23 pod vodstvom maestra Stipišića.
Ukupno će u Areni biti izvedeno više od pedeset pjesama, jer svaka će klapa nastupiti s tri pjesme. I to jednom izvornom, "pismom naših baka i djedova", zatim jednom izvorno za klapu skladanom umjetničkom skladbom te naposljetku s jednom "slobodnom" pjesmom, odnosno na klapski način otpjevanom skladbom iz različitih stilova, podneblja i žanrova. Vokalisti Salone iz prve će kategorije otpjevati narodnu pjesmu iz Istre "Draga nam je zemlja" koju je još 1950-ih godina zapisao poznati riječki dirigent i zborovođa Dušan Prašelj.
Budući da je riječ o pjesmi koja je, kako kaže maestro Stipišić, na svoj tihi način pučka himna Istre, njezin efekt u pulskoj Areni sigurno neće izostati. Obrađena pjesma koja nije izvorno klapska bit će poznata "Bodulska balada" autora Ivice Bašića iz Splita (glazba) i Stjepana Benzona iz Vranjica (stihovi), a koju je u klapski slog uspješno zaodjenuo Nikola Buble. Naposljetku, Vokalisti Salone, smješteni u središte klapske karte Hrvatske, pa tako i sredinu pulskog koncerta, zbog svoje duge suradnje s maestrom Stipišićem imat će privilegij, kojeg su itekako svjesni, da upravo od svih klapa oni otpjevaju već legendarnu Stipišićevu pjesmu "Dalmatino povišću pritrujena".
Međutim, kako priča Stipišić, cilj pulske klapske smotre nije nikakvo natjecanje, nego zajedničko stvaranje emocija i energije koje, prema njegovoj životnoj i umjetničkoj filozofiji, jesu ono najvažnije u svakoj pjesmi. Tu filozofiju dobro mi je ilustrirao jedan od veterana Vokalista Salone Goran Listeš ispričavši davno dobiveni, a dobro upamćeni naputak maestra Stipišića: "Nemojte mi, dico moja, lipo pivat, to može svako, a vi morate onome koji sluša prenijeti jednu veliku emociju!".
Maestro je s Vokalistima pokus u solinskom Domu kulture "Zvonimir" počeo kao i svaki ozbiljan zborovođa: temeljitim upjevavanjem i raspjevavanjem. Najprije čitave klape, koja ima 12 članova (od kojih je te večeri samo jedan bio opravdano odsutan), a potom svakog pojedinog pjevača, u čemu je najveći teret ponio prvi tenor Špiro Jurić koji s urođenom lakoćom dostiže visoki C, kao što je to prije njega činio (a u ansamblu Choristi cantores još uvijek čini) i njegov otac Marinko.
Kada pjesma počne, maestro Ljubo se ukloni u stranu i sluša zatvorenih očiju i kao na molitvu sklopljenih ruku, a tek tu i tamo pribilježi nešto olovkom na papir. Vokalisti Salone su i po najvišim profesionalnim standardima izuzetno dobro uvježban i uigran sastav. Intonacija im je savršena, svaku pjesmu i svaku frazu u njoj počinju skupa kao jedan, ne samo glas, nego i srce i duša. Ali na svakoj se pjesmi uvijek može nešto doraditi, pa tako njihov maestro čuje i nakon prve izvedbe im ukazuje na onu mikrosekundu u kojoj su svog prvog tenora ostavili samog na suhom jer mu valjda "od brkova nisu vidjeli usne", a to se ne smije događati. Pa se onda "kritično" mjesto ponovi još jednom. No, najvažnija uputa koju im maestro daje odnosi se na uvjerljivost izvedbe. I zato im kaže: "Idite za stihom, držite se riječi, neka vas one vode, proživljavajte ono što pjevate, samo tako će vam oni koji vas slušaju povjerovati". A nakon što se uhvati intonacija, maestro im kaže: "Kad uhvatite taj ton, onda možete početi graditi kuću".
A svaka od tri spomenute pjesme doista je bila ne kuća, nego tvrđava velika i čvrsta poput one Kliške ispod koje se sastaju. Pri tom pjesma ne smije biti i pod budnim maestrovim okom i raširenim rukama nikada i nije okamina, spomenik iz prošlosti, nego buja životom, toplinom i emocijama do kojih mu je najviše stalo.
"Ne smiju vam ti lijepi akordi i ta lijepa melodija nikada postati sami sebi svrhom, nego to mora biti riječ", ponavlja im po tko zna koji put maestro Stipišić svoju jednostavnu mudrost koju doista s očinskom nježnošću i brižnošću prenosi svojoj "dici", svojim pjevačima.
A otac, naravno, kada treba zna biti i strog, pa mi tako nakon te kratke probe, koja je s upjevavanjem trajala nekih četrdesetak minuta, stameni brko koji je u klapi onaj najdublji bas kaže, sa smiješkom, naravno: "Ovo što ste vi sada vidjeli bilo je samo petnaest minuta terora koji inače za nas na svakoj probi traje najmanje dva sata, i to obavezno na nogama!"
U svojoj dugoj povijesti Vokalisti Salone imaju svakojakih nastupa. Pjevali su i pred petnaestak tisuća ljudi u velikoj sportskoj dvorani Sky Dome u Torontu na samostalnom koncertu kojim su 1994. počeli američku turneju. Prisjetili su se i pjevanja na minus 30, "vanka", u Chicagu na proslavi Dana grada. Ipak, za njih i sve ostale pozvane klape sutrašnji koncert u Areni bit će nešto sasvim posebno što očekuju i za što se pripremaju s velikim uzbuđenjem.
- Svaka od 17 klapa koje sam ovaj put pozvao u svom mjestu i svom kraju ima dostojnu ne zamjenu, nego jednako vrijedne kolege - govori maestro Stipišić, objašnjavajući kako je i njemu i organizatoru "Klapa u Areni" želja i namjera da ta klapska smotra postane tradicionalna, pa je već zakazan i datum 5. rujna za sljedeću godinu.
A kako bi se doista okupili trenutno najbolji, maestro Stipišić je u ovogodišnji koncert uvrstio i pobjednike Omiškog festivala, klapu Šufit iz Splita, potom pobjednike ovogodišnje Večeri dalmatinske pjesme u Kaštelima klapu Tragos iz Trogira te klapu Luka iz Rijeke koja je ove godine dobila nagradu za najbolju klapsku obradu na šibenskoj Večeri šansone. Posebni gost bit će poznati trogirski tenor Vinko Coce, a jedinu "govorničku" točku imat će Željko Pervan koji, kako to kaže maestro Stipišić, na svoj duhovit način zna reći zašto je maslina neobrana.
A na kraju večeri svi će pjevači zajedno izaći na pozornicu Arene i kao jedan velik zbor zapjevati pjesmu "U te san se zajubija". Kao što će redoslijed nastupanja biti jedno veliko klapsko putovanje hrvatskom obalom i otocima, od Dubrovnika preko Zagreba do Pule, tako će i upravo ta pjesma simbolično pokazati veliki umjetnički put, požrtvovno posvećen ponovnom otkrivanju i očuvanju baštine, koji je u proteklih pola stoljeća prošao Ljubo Stipišić Delmata.
Naime, na kraju razgovora pokazao mi je prvi i do sada jedini primjerak svog životnog djela, svojevrsne enciklopedije svakovrsne dalmatinske pučke baštine. Riječ je o knjizi na 1333 stranice pod naslovom "Anima delmatika". U četrnaest poglavlja nižu se narodna vjerovanja, pobožne pjesme i molitve, ali isto tako i pučka erotika, pa popis ljekovitih trava i recepata (likaruše), dječje igre i pjesmice, pučke pošalice i pučka meteorologija, odnosno čitanja znakova vremena prema ponašanju Sunca, Mjeseca, oblaka, vjetrova i mora. Posljednje poglavlje pod nazivom "Beside naše zaudobjene" bogati je dijalektalni rječnik u kojem ćete odmah naći da "zaudobjene" znači zaboravljene.
Sve je to tijekom tri i pol desetljeća maestro Stipišić snimao po selima i varošima Dalmacije i Dalmatinske zagore, pa potom prepisivao i sistematizirao. Jedno od poglavlja zove se "Sto pisan na kojima se svit uzdrža". Tu su note u klapskom slogu sto najpoznatijih pučkih pjesama, među kojima je i "U te san se zajubija" uz koju stoji bilješka: snimio i zapisao Ljubo Stipišić Delmata u Vranjicu 1968. godine. Prije nego što mu je, sjeća se, u Vranjicu tu pjesmu otpjevao u mikrofon jedan bariton, nikada je prije nije čuo. Danas je ta pjesma jedna od najpoznatijih, svojevrsna klapska himna.
I zbog toga će sutrašnja večer u Areni biti jedinstvena, posebna i sigurni smo veličanstvena smotra bogata različitostima koje sve skupa čine jedno veliko blago, jednu veliku pjesmu. A upravo raznolikost je ono do čega je maestru Stipišiću osobito stalo. Jer, kaže on, ni grdelini s Raba i grdelini iz Splita ne pjevaju iste pjesme na isti način, pa kako bi onda ljudi.
Ljubo Stipišić Delmata umjetnički je svestran. Osim što je muzikolog i skladatelj, on je i pjesnik, pisac i slikar. Dio nadahnuća koje i njega drži otkako se priprema koncert u Areni pretočio se i u nekoliko ulja na platnu. Želeći i to podijeliti s nama, donio nam je u Solin dva. Jedna slika je Split, a druga je Arena. Dok smo razgovarali, pred nama je na stolu bio i još jedan gotovo Stipišićev rukopis, za koji, baš kao i za Animu delmatiku, traži izdavača. To je, pod naslovom "Pusti nam Barabu", Stipišićeva zbirka aforizama, misli, promišljanja koje je zapisivao i "bacao u jednu vreću" od 1963. do 2003. Evo jedne misli od čovjeka koji nije tratio vrijeme na ovoj našoj zemlji: "Duboko u čovjeku pohranjena je poruka o njegovoj Vječnosti, jer kako protumačiti ovo ravnodušno traćenje zemaljskih ura?!"
|
Muzikol
og koji slika i piše pjesme
|
Branimir Pofuk
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....