'Nakon rastave želim znati je li on uistinu moj sin'

U prvih pet mjeseci ove godine zagrebačkom su Općinskom sudu predane 53 tužbe za utvrđivanje očinstva, što znači da u 2007. godini u prosjeku više od 11 muškaraca mjesečno, sa zagrebačkog područja, nije sigurno da su očevi svoje djece.



U usporedbi s podacima prošlih godina, može se reći da u 2007. svjedočimo svojevrsnom boomu provjeravanja očinstva. U 2005. predane su 34 tužbe za utvrđivanje očinstva, što je manje nego u nekoliko mjeseci ove godine. Prošle godine predano je 27 tužbi.



Budući da laboratoriji ne vode statistiku te se može zaobići sudska procedura, točan je broj nemoguće utvrditi. Svi muškarci potvrde očinstva mogu dobiti DNK analizom u jednom od tri zagrebačka laboratorija: na Zavodu za sudsku medicinu, Zavodu za tipizaciju tkiva na Rebru i Zavodu za transfuziju u bolnici u Petrovoj.



- Majci, ocu i djetetu uzimamo uzorak krvi i sline, zatim se provjeri podudarnost očeva i djetetova DNK, a u roku od mjesec dana šaljemo nalaz.



Test se može napraviti i bez prisutnosti majke, a može se doći ili na zahtjev suda ili privatno - objašnjavaju u jednom od tri spomenuta centra, inzistirajući na anonimnosti zbog odusutnosti nadređenog. U drugom centru, pak, doznajemo da se očinstvo, osim analizom krvi i sline, može utvrditi i uzimanjem živog korijena kose.



- Strašno mi je, ali moram provjeriti zbog svoje savjesti - započinje svoju priču Zagrepčanin (podaci poznati redakciji) koji nakon 15 godina braka nije siguran je li otac malodobnog sina.



Naime, rastava braka došla je, kaže, prilično naprasno, te je počeo u sve sumnjati budući da je bivša supruga zapravo godinama imala ljubavnika s kojim danas i živi.



Budući da više nemaju nikakav kontakt, nije joj predložio utvrđivanje očinstva, čijeg se rezultata i sam boji te namjerava to "riješiti sam sa sinom". Nipošto ne želi, kaže, izgubiti dijete koje, ističe, ma što bilo smatra svojim.



DNK laboratoriji postoje i u općim bolnicama u Osijeku i Splitu. Doznajemo kako je u Hrvatskoj nešto više od 100-tinjak slučajeva godišnje.



Ta se brojka odnosi na jedan laboratorij, a od glasnogovornika zagrebačkog Općinskog suda, suca Ivice Veselića, doznajemo da se od početka 2005. do kraja svibnja ove godine pred tim sudom vodi ukupno 114 postupaka radi utvrđivanja očinstva.

Zbog sudske tužbe i Višnjić na analizu DNK Glumca Gorana Višnjića također očekuje odlazak u jedan od laboratorija. Šibenčanka Mirela Rupić tvrdi da je Goran Višnjić otac njezine kćeri, što, s ciljem da dijete stekne prava koja mu zakonski pripadaju, namjerava dokazati putem suda. Proceduru utvrđivanja očinstva prošao je i Stjepan Tuđman kojega je tužila Antonija Vlatković. Nakon medijskih istupa, Vlatković je tek sudski uspjela dokazati da je Tuđman doista biološki otac njezina sina, a istu tužbu je podnijela i Mirjana Mikulić koja je željela dokazati da je Hrvoje Petrač otac njezina djeteta.

Potom se, doznajemo, kontaktira potencijalnog oca koji može osporiti očinstvo, a kao dokaz tražiti upravo opisanu metodu, zbog čega se nerijetko odlazi na sud. U praksi, kako doznajemo, postoje i slučajevi posthumnog utvrđivanja očinstva, kada sud mora donijeti odluku o ekshumaciji pokojnika. Za 150 eura očinstvo se može utvrditi i preko interneta. Laboratorij u Njemačkoj za provjeru DNK jamči anonimnost i zainteresirane upućuje da trebaju "samo uzeti bris usta" oca i djeteta, a rezultate će dobiti na kućnu adresu. 

Provjera košta 6000 kuna Cijela procedura, uz trošak ispitivanja koji iznosi 6000 kuna, propisana je Obiteljskim zakonom. Do suda se dolazi nakon što Centar za socijalnu skrb kontaktira majku koja u djetetovu rodnom listu nije upisala ime oca.

Ivana Rimac