Hrvatska dječja književnost bogatija je za novi roman, što ne bi bila neobična vijest da nije riječ o - prvom hrvatskom romanu za djecu koji se afirmativno bavi osobama istospolne seksualne orijentacije te rodnom ravnopravnošću, piše
Slobodna Dalmacija.
Riječ je o romanu „Zvijeri plišane“ mladog riječkog autora Zorana Krušvara (izdavača “Knjiga u centru”), koji je (pret)promociju doživio na prošlogodišnjem “Interliberu”, a ovih ga dana očekuje i veliko zagrebačko predstavljanje.
rubrike
VIJESTI
Plišane igračke medo Grga, zec Mrkvoje, vjeverica Verica, majmun Maki, Uško Uhić, Sivka Uhić i kornjača Kornelija u tome, žanrovski, hororu za razliku od sporednih likova nemaju seksualnih obilježja.
No, ti „obični“ likovi kroz borbu za svoja prava i opstanak u opasnoj situaciji u kojoj su se našli istovremeno pomiču „neobične“ granice – tradicionalne obitelji i rodnih uloga te identiteta.
Tako se spominju obitelji s dvije mame, tate koje smo „izvadili“ iz te zajednice, tu je kornjača koja je umislila da je vjeverica, a stereotipni happy end s dvoje heteroseksualnih junaka koji „do kraja života žive sretno“ zamjenjuje sljedeća situacija: Doris više nije dijete, ona će se odseliti u novi stan. Da. Djeca to često rade kad prestanu biti djeca. Tamo će ona živjeti s tom drugom djevojkom koja se zove Ivana. Njih će dvije jednom postati mama i mama.
Iako bi već zbog toga dežurni dušebrižnici roman mogli proglasiti provokacijom, blasfemijom, površnim podilaženjem, prava je istina da autor ne zazire od istinskih vrijednosti, pa i za klasične bajke, poput potrage za dobrom, koristi jednostavan i djeci razumljiv stil, duhovite dijaloge, i sve to obogaćeno neupitnim zagovaranjem snošljivosti, prava na različitost i odbacivanja ksenofobije. Knjigu su veoma pozitivno dočekale i homoseksualne udruge u Hrvatskoj.
Zoran Krušvar, inače diplomirani psiholog, kaže kako osobno nije imao direktnog povoda za pisanje knjige, no poznaje nekoliko homoseksualnih osoba koje učestalo doživljavaju neugodnosti zbog svoje orijentacije, a neke su i pretučene čak i u liberalnoj Rijeci.
Istovremeno, istospolne obitelji koje odgajaju djecu u Hrvatskoj više nisu znanstvena fantastika:
- No, takva djeca nerijetko su izopćena u društvu svojih vršnjaka, što je najčešće rezultat neznanja i needuciranosti roditelja, ali i nastavnika – pojašnjava taj društveno angažirani pisac.
Upravo zbog naše stvarnosti, edukacije koju nismo imali, kaže on, potrebno je učiniti i ovakve korake, poput „Zvijeri plišanih“. “Ne bih rekao da je moja knjiga idealna za školsku lektiru, ali nešto tog tipa svakako je potrebno u školama”, smatra Krušvar, dodajući kako se ne bi čudio negativnim kritikama, primjerice, od Crkve ili iz školskog sustava.
- Nadam se samo da me nitko neće napasti na cesti – uza smiješak će Krušvar.
“Dobro, zamislite mamu, tatu i dijete... a sad iz toga izvadite tatu i stavite još jednu mamu.“
...“A što da radimo s tim tatom kojeg smo izvadili?“, upitao je Grga. „Ne znam. Da. Bacite ga. On vam ne treba“, odgovorio je majmun Maki. (citat iz romana)
...“Hoćeš reći da bi prestala biti vjeverica kada bi ti netko odrezao rep?“, svađala se bivša kornjača.
...“Hej! Nisam JA htjela oklop! Nitko me nije pitao želim li ga ili bih umjesto njega imala veliki, kitnjasti rep! Nemoj mene zato kriviti! “(citat iz romana)
Jedini način da sasvim sigurno saznate je li muško ili žensko jest da je lijepo i pristojno upitate“...(citat iz romana)
- Knjižničarke iz knjižnice gdje se održavala promocija prenijele su mi kako je iz jedne škole blizu Zaprešića stigao odgovor da ne mogu dovesti djecu na predstavljanje jer su mala sredina koja se boji reakcije roditelja – ispričao je pisac.
Riječ je o romanu „Zvijeri plišane“ mladog riječkog autora Zorana Krušvara (izdavača “Knjiga u centru”), koji je (pret)promociju doživio na prošlogodišnjem “Interliberu”, a ovih ga dana očekuje i veliko zagrebačko predstavljanje.
rubrike
VIJESTI
više iz
|
No, ti „obični“ likovi kroz borbu za svoja prava i opstanak u opasnoj situaciji u kojoj su se našli istovremeno pomiču „neobične“ granice – tradicionalne obitelji i rodnih uloga te identiteta.
Tako se spominju obitelji s dvije mame, tate koje smo „izvadili“ iz te zajednice, tu je kornjača koja je umislila da je vjeverica, a stereotipni happy end s dvoje heteroseksualnih junaka koji „do kraja života žive sretno“ zamjenjuje sljedeća situacija: Doris više nije dijete, ona će se odseliti u novi stan. Da. Djeca to često rade kad prestanu biti djeca. Tamo će ona živjeti s tom drugom djevojkom koja se zove Ivana. Njih će dvije jednom postati mama i mama.
Iako bi već zbog toga dežurni dušebrižnici roman mogli proglasiti provokacijom, blasfemijom, površnim podilaženjem, prava je istina da autor ne zazire od istinskih vrijednosti, pa i za klasične bajke, poput potrage za dobrom, koristi jednostavan i djeci razumljiv stil, duhovite dijaloge, i sve to obogaćeno neupitnim zagovaranjem snošljivosti, prava na različitost i odbacivanja ksenofobije. Knjigu su veoma pozitivno dočekale i homoseksualne udruge u Hrvatskoj.
Zoran Krušvar, inače diplomirani psiholog, kaže kako osobno nije imao direktnog povoda za pisanje knjige, no poznaje nekoliko homoseksualnih osoba koje učestalo doživljavaju neugodnosti zbog svoje orijentacije, a neke su i pretučene čak i u liberalnoj Rijeci.
Istovremeno, istospolne obitelji koje odgajaju djecu u Hrvatskoj više nisu znanstvena fantastika:
- No, takva djeca nerijetko su izopćena u društvu svojih vršnjaka, što je najčešće rezultat neznanja i needuciranosti roditelja, ali i nastavnika – pojašnjava taj društveno angažirani pisac.
Upravo zbog naše stvarnosti, edukacije koju nismo imali, kaže on, potrebno je učiniti i ovakve korake, poput „Zvijeri plišanih“. “Ne bih rekao da je moja knjiga idealna za školsku lektiru, ali nešto tog tipa svakako je potrebno u školama”, smatra Krušvar, dodajući kako se ne bi čudio negativnim kritikama, primjerice, od Crkve ili iz školskog sustava.
- Nadam se samo da me nitko neće napasti na cesti – uza smiješak će Krušvar.
“Dobro, zamislite mamu, tatu i dijete... a sad iz toga izvadite tatu i stavite još jednu mamu.“
...“A što da radimo s tim tatom kojeg smo izvadili?“, upitao je Grga. „Ne znam. Da. Bacite ga. On vam ne treba“, odgovorio je majmun Maki. (citat iz romana)
Bacite tatu!„Nekad se dogodi da dijete, a pogotovo djevojčica, odluči biti mama, ali ne želi biti mama s nekim tatom, nego želi biti mama s drugom mamom. Da.“ Plišancima ovo nije bilo jasno... |
...“Hoćeš reći da bi prestala biti vjeverica kada bi ti netko odrezao rep?“, svađala se bivša kornjača.
...“Hej! Nisam JA htjela oklop! Nitko me nije pitao želim li ga ili bih umjesto njega imala veliki, kitnjasti rep! Nemoj mene zato kriviti! “(citat iz romana)
Vjeverica, a ne kornjača„Ja NISAM kornjača! I gotovo! Valjda ja znam što sam bolje nego vi“, ljutila se Kornelija...“Od danas, ja sam vjeverica“... |
Jedini način da sasvim sigurno saznate je li muško ili žensko jest da je lijepo i pristojno upitate“...(citat iz romana)
Plišano moje, kojega si spola„Često je teško odrediti je li jedna plišana životinja muško ili žensko. Muške i ženske plišane životinje vrlo često izgledaju gotovo sasvim jednako... |
- Knjižničarke iz knjižnice gdje se održavala promocija prenijele su mi kako je iz jedne škole blizu Zaprešića stigao odgovor da ne mogu dovesti djecu na predstavljanje jer su mala sredina koja se boji reakcije roditelja – ispričao je pisac.
Promocija zabranjena djeciIako dosad nije bilo žešćih napada na knjigu, Krušvar prepričava jedan detalj s promocije „Zvijeri plišanih“ u Zaprešiću pokraj Zagreba. |
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....