Prije mjesec dana po prilici zvali su me s nekog beogradskog radija, da kao hrvatski novinar, liberal, pacifist, ne znam točno tko im je rekao da sam ja takav, komentiram novi album Leta 3, "Bombardiranje Srbije i Čačka". Počeli su bez puno okolišanja…
- Gospodine Tomiću, kako vi komentarišete tu besprimernu nacionalističku provokaciju?
- Molim!?!?
Razgovor je trajao nekoliko minuta i nije mi se činilo da sam srbijanskog kolegu uvjerio da su namjere Leta 3 upravo suprotne onomu što je on našao u njihovoj glazbi. Ponavljao sam kako riječki konceptualni punkeri, doista bez ikakvog političkog svrstavanja i želje da stvarno bombardiraju Srbiju i Čačak, duhovito i drsko i umjetnički uvjerljivo izruguju tobože slavnu vojničku tradiciju Balkana, dok je on iz dubina svoga uvrijeđenog nacionalnog bića ustrajno tražio povod za međunarodni skandal. Napokon mi je razočarano spustio slušalicu.
Koji dan kasnije u prodavaonici ploča gdje stalno zalazim osluškivao sam razgovor između prodavača i Mate iz susjedstva, jednog krupnog, blago retardiranog delikventa kojemu tu ponekad puste da sluša speed metal i sa slušalicama na ušima čelom tuče u zid iznad stereouređaja. Razgovarali su o Letu 3.
- Ja bi sve to u logore - rekao je Mate.
- Pa zašto, Mate? - upitao je prodavač blagim, očinskim glasom.
- Zajebaju narod - zaključio je Mate ogorčeno.
I evo me sada u riječkoj luci s kontroverznim rockerima, Zoranom Prodanovićem Prljom i Damirom Martinovićem Mrletom, pjevačem i basistom Leta 3, kreativnom osnovom benda, koji se valjda jedini pojavljuju u svim njegovim inkarnacijama.
Ne želimo da nas svi razumiju
• Jeste li očekivali ovako proturječne reakcije na posljednji album, bili ste svjesni da dio publike neće razumjeti vaše motive?
Mrle: Pa, gledaj, nas i inače, još otpočetka karijere dočekuju s nerazumijevanjem pa ne znam zašto bi ovo bio neki poseban slučaj zbog kojega bih se uznemiravao. To je nešto s čim računamo i zbog čega smo napokon malo i ponosni. Za neke ljude mi uistinu i ne želimo da nas razumiju.
Prlja: Premda nas je ovaj put, čini se, razumjelo više nego što smo se nadali. Prošlo je tek tjedan dana od izlaska albuma, a već ga nema na skladištu. Nikada prije nismo tako brzo rasprodali album.
• Da, ali možda je to zato jer su ga neki krivo pročitali. Preslušavajući, naime, 'Bombardiranje Srbije i Čačka' na trenutke sam se plašio da neki možda i ne shvate da se vi izrugujete turbo folku. Ljudsku glupost nikada ne možeš dovoljno podcijeniti pa neke vaše pjesme možda neočekivano postanu hitovi u opskurnim periferijskim diskotekama s narodnom muzikom.
Prlja: Bio bi to vrlo zabavan ironijski obrat, ali mislim da nije baš realan. Oni što izlaze na takva mjesta ovo što mi radimo prije će zbuniti, nego oduševiti.
• Na ovom albumu meni se prvi put jasno otvorilo kako je ovo što vi radite u nekoliko posljednjih godina cjelovit, zaokružen koncept. Ne znam je li zato što ste vi prije bili nedorečeni, ili sam ja bio malo glup, ali tek sada mi je svaki komadić slagalice legao na svoje mjesto - brkovi i brnjice na penisima, janjci na ramenima, uniforme, narodne nošnje, sve se složilo u neobuzdanoj parodiji balkanskih muških mitova o junaštvu i spolnoj moći.
Prlja: Pa sad, kad si to tako lijepo ispričao, sve stoji, ali iskreno, mi nismo imali tako jasnu sliku. Sve nam je više nekako instinktivno dolazilo. Željeli smo napraviti album o onome čega se ljudi ovdje najviše boje. Na primjer, seljaštvo...
Mrle: I pornografija.
Prlja: Da, seljaštvo i pornografija. To im je onako zazorno i mračno, oni ne bi da se priča o tome. Svi danas hoće kao biti urbani i fini, sram ih je blata i tjelesnih sokova, to im je prljavo.
Mrle: Vidi jedan primjer. Mi kada idemo na svirku negdje, između ostalog od organizatora uvijek tražimo da nas vode na večeru u neki lokalni restoran s domaćom kuhinjom. Znaš kako to bude, nakon koncerta završi se uvijek na nekakvoj večeri. I dođemo mi tako u Sarajevo, a čovjek nas vodi u pizzeriju Venecija. Ej, pizzerija Venecija u Sarajevu. A zašto? Jer je njega sram, misli da će ispasti seljak ako nas odvede na ćevape, nije mu jasno zašto mi na tome inzistiramo i na kraju se gotovo posvađamo oko toga. Naposljetku smo lokalni restoran morali staviti kao posebnu stavku u organizaciji koncerta.
• U 'Bombardiranju Srbije i Čačka' mislim da bi se moglo govoriti i o psihoanalitičkom konceptu...
Mrle: Uh! Je li nam trebaju tako jake riječi?
Uvijek otvoreni ventili
• Ne, slušaj, vi u svojim pjesmama i koreografiranim i kostimiranim scenskim nastupima zapravo oslobađate nešto što je potisnuto u svijetu nagona, nešto prljavo, čega se ljudi srame i boje, to seljaštvo, pa pornografija, homoseksualnost, bezumni strah svakog poštenog muškarca s ovih prostora da ih neki peder ne siluje... Zajebajete narod, što bi rekao jedan moj drug Mate.
Prlja: Pa istina je, ali opet, nije to sve tako skriveno, nego uvijek negdje lagano probija. Turbo folk, na primjer, prije je stvarno bio zakopan u nekim diskotekama u predgrađu, ali onda se nekako provukao do centra. Koliko god ljudi tvrdo zatvarali ventile, oni se uvijek nekako otvore.
• Bogme, vi ste ih sasvim otvorili...
Uto je Prlji zazvonio telefon. Neka prijateljica s radija ispričala mu je kako je bila nagradna igra u kojoj se dijelio novi album Leta 3 i kako se kasnije javio neki penzioner s Krka kumeći kako on sa svojih hiljadu kuna penzije ne može kupiti "Bombardiranje Srbije i Čačka", a tako bi ih žarko želio slušati. A ja sam s druge strane stola razmišljao o tome kako je ono što Let 3 radi, njihovo ruganje patrijarhalnoj kulturi, u osnovi vrlo slično onome što ja radim, tek što su oni drskiji, beskompromisniji i vjerojatno zbog toga umjetnički vredniji. U "Bombardiranju Srbije i Čačka" pažljiviji bi slušatelj uistinu našao sve što ja, kurva, nisam imao hrabrosti otkriti u "Muškarcu bez brkova".
Ante Tomić
- Gospodine Tomiću, kako vi komentarišete tu besprimernu nacionalističku provokaciju?
- Molim!?!?
Razgovor je trajao nekoliko minuta i nije mi se činilo da sam srbijanskog kolegu uvjerio da su namjere Leta 3 upravo suprotne onomu što je on našao u njihovoj glazbi. Ponavljao sam kako riječki konceptualni punkeri, doista bez ikakvog političkog svrstavanja i želje da stvarno bombardiraju Srbiju i Čačak, duhovito i drsko i umjetnički uvjerljivo izruguju tobože slavnu vojničku tradiciju Balkana, dok je on iz dubina svoga uvrijeđenog nacionalnog bića ustrajno tražio povod za međunarodni skandal. Napokon mi je razočarano spustio slušalicu.
Koji dan kasnije u prodavaonici ploča gdje stalno zalazim osluškivao sam razgovor između prodavača i Mate iz susjedstva, jednog krupnog, blago retardiranog delikventa kojemu tu ponekad puste da sluša speed metal i sa slušalicama na ušima čelom tuče u zid iznad stereouređaja. Razgovarali su o Letu 3.
- Ja bi sve to u logore - rekao je Mate.
- Pa zašto, Mate? - upitao je prodavač blagim, očinskim glasom.
- Zajebaju narod - zaključio je Mate ogorčeno.
I evo me sada u riječkoj luci s kontroverznim rockerima, Zoranom Prodanovićem Prljom i Damirom Martinovićem Mrletom, pjevačem i basistom Leta 3, kreativnom osnovom benda, koji se valjda jedini pojavljuju u svim njegovim inkarnacijama.
Ne želimo da nas svi razumiju
• Jeste li očekivali ovako proturječne reakcije na posljednji album, bili ste svjesni da dio publike neće razumjeti vaše motive?
Mrle: Pa, gledaj, nas i inače, još otpočetka karijere dočekuju s nerazumijevanjem pa ne znam zašto bi ovo bio neki poseban slučaj zbog kojega bih se uznemiravao. To je nešto s čim računamo i zbog čega smo napokon malo i ponosni. Za neke ljude mi uistinu i ne želimo da nas razumiju.
Prlja: Premda nas je ovaj put, čini se, razumjelo više nego što smo se nadali. Prošlo je tek tjedan dana od izlaska albuma, a već ga nema na skladištu. Nikada prije nismo tako brzo rasprodali album.
• Da, ali možda je to zato jer su ga neki krivo pročitali. Preslušavajući, naime, 'Bombardiranje Srbije i Čačka' na trenutke sam se plašio da neki možda i ne shvate da se vi izrugujete turbo folku. Ljudsku glupost nikada ne možeš dovoljno podcijeniti pa neke vaše pjesme možda neočekivano postanu hitovi u opskurnim periferijskim diskotekama s narodnom muzikom.
Prlja: Bio bi to vrlo zabavan ironijski obrat, ali mislim da nije baš realan. Oni što izlaze na takva mjesta ovo što mi radimo prije će zbuniti, nego oduševiti.
• Na ovom albumu meni se prvi put jasno otvorilo kako je ovo što vi radite u nekoliko posljednjih godina cjelovit, zaokružen koncept. Ne znam je li zato što ste vi prije bili nedorečeni, ili sam ja bio malo glup, ali tek sada mi je svaki komadić slagalice legao na svoje mjesto - brkovi i brnjice na penisima, janjci na ramenima, uniforme, narodne nošnje, sve se složilo u neobuzdanoj parodiji balkanskih muških mitova o junaštvu i spolnoj moći.
Prlja: Pa sad, kad si to tako lijepo ispričao, sve stoji, ali iskreno, mi nismo imali tako jasnu sliku. Sve nam je više nekako instinktivno dolazilo. Željeli smo napraviti album o onome čega se ljudi ovdje najviše boje. Na primjer, seljaštvo...
Mrle: I pornografija.
Prlja: Da, seljaštvo i pornografija. To im je onako zazorno i mračno, oni ne bi da se priča o tome. Svi danas hoće kao biti urbani i fini, sram ih je blata i tjelesnih sokova, to im je prljavo.
Mrle: Vidi jedan primjer. Mi kada idemo na svirku negdje, između ostalog od organizatora uvijek tražimo da nas vode na večeru u neki lokalni restoran s domaćom kuhinjom. Znaš kako to bude, nakon koncerta završi se uvijek na nekakvoj večeri. I dođemo mi tako u Sarajevo, a čovjek nas vodi u pizzeriju Venecija. Ej, pizzerija Venecija u Sarajevu. A zašto? Jer je njega sram, misli da će ispasti seljak ako nas odvede na ćevape, nije mu jasno zašto mi na tome inzistiramo i na kraju se gotovo posvađamo oko toga. Naposljetku smo lokalni restoran morali staviti kao posebnu stavku u organizaciji koncerta.
• U 'Bombardiranju Srbije i Čačka' mislim da bi se moglo govoriti i o psihoanalitičkom konceptu...
Mrle: Uh! Je li nam trebaju tako jake riječi?
Uvijek otvoreni ventili
• Ne, slušaj, vi u svojim pjesmama i koreografiranim i kostimiranim scenskim nastupima zapravo oslobađate nešto što je potisnuto u svijetu nagona, nešto prljavo, čega se ljudi srame i boje, to seljaštvo, pa pornografija, homoseksualnost, bezumni strah svakog poštenog muškarca s ovih prostora da ih neki peder ne siluje... Zajebajete narod, što bi rekao jedan moj drug Mate.
Prlja: Pa istina je, ali opet, nije to sve tako skriveno, nego uvijek negdje lagano probija. Turbo folk, na primjer, prije je stvarno bio zakopan u nekim diskotekama u predgrađu, ali onda se nekako provukao do centra. Koliko god ljudi tvrdo zatvarali ventile, oni se uvijek nekako otvore.
• Bogme, vi ste ih sasvim otvorili...
Uto je Prlji zazvonio telefon. Neka prijateljica s radija ispričala mu je kako je bila nagradna igra u kojoj se dijelio novi album Leta 3 i kako se kasnije javio neki penzioner s Krka kumeći kako on sa svojih hiljadu kuna penzije ne može kupiti "Bombardiranje Srbije i Čačka", a tako bi ih žarko želio slušati. A ja sam s druge strane stola razmišljao o tome kako je ono što Let 3 radi, njihovo ruganje patrijarhalnoj kulturi, u osnovi vrlo slično onome što ja radim, tek što su oni drskiji, beskompromisniji i vjerojatno zbog toga umjetnički vredniji. U "Bombardiranju Srbije i Čačka" pažljiviji bi slušatelj uistinu našao sve što ja, kurva, nisam imao hrabrosti otkriti u "Muškarcu bez brkova".
Ante Tomić