Ne moraš ti, brate, voljeti BiH, al’ kad ćeš jednom promijeniti ploču?

Volio bih da je moguće da je referendum još jučer raspisan, ali Republika Srpska će pažljivo birati trenutak, najavio je Milorad Dodik neki dan u Beogradu, nakon sastanka s Aleksandrom Vučićem. Kad, Dodiče, taj referendum najavljuješ sad već skoro deset godina?

Tom brzinom kojom Dodik raspisuje referendum, Krim je već mogao postati 51. američka savezna država ili proglasiti džamahiriju.

U Beogradu je ovaj vikend bio održan sastanak blještave političke zvijezde s onom čiji sjaj opasno kopni: mladi srpski lider Aleksandar Vučić na vrhuncu je moći nakon što je 16. ožujka osvojio natpolovičnu parlamentarnu većinu, dok Dodika jeza hvata od pomisli na izbore u BiH ove jeseni. Na vlasti je već osam godina i sudbina mu je neizvjesna. Najprije je 2006. njegova stranka osvojila od 43 do 49 posto, ovisno o razini, da bi Dodik 2010. trijumfirao sa 50,52 posto glasova za predsjednika RS. I ne, nije to bilo u drugom krugu, nego u prvom, gdje je glasove razvlačilo čak 18 kandidata.

U tih osam godina u srpskom entitetu naredalo se niz afera, propast nekoliko velikih poduzeća plus gospodarska kriza i opći pad standarda. Još je teži okus iznevjerenih očekivanja. Teško je zato vjerovati da bi Dodik mogao dobro proći ako opozicija ispuni najave i udruženo mu se suprotstavi. Već su lokalni izbori 2012. pokazali da je gotov, jer je njegov Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) poražen u nizu općina. Jedini način da spriječi žestok poraz jest da udara u diple referenduma i odcjepljenja, što češće i žešće. I Dodik upravo to radi.

I to mu je najpametnija izborna strategija. Raniji izbori pokazali su da Dodikova stranka na razini Bosne i Hercegovine osvaja desetak posto glasova više nego kad se glasa za skupštinu entiteta. U prijevodu, biračima se sviđalo se kako Dodik brani njihov interes u Sarajevu, a manje to kako upravlja njima samima. Pa ih on brani gromoglasno, tako da se u Sarajevu i u Zagrebu mnogima diže kosa na glavi.

Dodik je nešto poput bosanskog Janeza Janše: ambiciozni ljevičar, kad je shvatio da će najbolje proći kao nacionalist, brzo se prešaltao. Prvo je zajedno s Biljanom Plavšić 1998. srušio ultranacionaliste iz SDS-a Radovana Karadžića, da bi u međuvremenu sam postao ultranacionalist a SDS pristojna građanska opozicija. Nitko više nije u stanju izbrojiti koliko puta mjesečno najavi referendum i odcjepljenje, a kako se bliži jesen s izborima, možemo očekivati još bjesomučniji ritam.

Sad je u Beogradu nastavio svoju verbalnu balvan-revoluciju, poručujući da ne doživljava BiH kao zemlju u kojoj će Republika Srpska trajno ostati, sviđalo se to nekome ili ne. I objasnio da ljudi u RS ne vole BiH.

- Što se tiče ljubavi i neljubavi, mi ne volimo, brate, Bosnu i Hercegovinu i to je jasno, mi želimo da jačamo Republiku Srpsku i njezine potencijale - rekao je Dodik.

A jačaj, brate, tko ti brani?! Samo zbilja netko mora biti blesav da povjeruje da RS jača time što se svaki drugi dan najavljuje referendum i odcjepljenje. Što to jača dok ti kontinuirano bacaš dimne bombe referenduma, otkrit će jednom valjda i neki republičkosrpski Mladen Bajić.