Neodgovorni roditelji u vrijeme Jacksona i danas

Čitam da su neke radiostanice u Americi, Kanadi i Novom Zelandu odlučile da više neće puštati muziku Michaela Jacksona jer je njihovi slušatelji više ne žele slušati. Vjerojatno neće ostati usamljene. Ne morate biti ljubitelj popa da znate kako je ta muzika izvrsna. No ovo je reakcija na dokumentarac “Leaving Neverland” koji se nedavno počeo prikazivati. U dvodijelnom dokumentarcu režisera Dona Reeda, danas odrasli muškarci James Safechuck i Wade Robson govore o tome kako ih je Michael Jackson seksualno iskorištavao kada su imali 10, odnosno 7 godina.

I ranije su postojale ozbiljne sumnje pa je 1993. pokrenut sudski postupak na osnovi optužbe 13-godišnjeg Jordija Chandlera. Jacksonova krivnja nije dokazana, zahvaljujući i tome što je James svjedočio u njegovu korist. U drugom procesu učinio je to i Wade. Iz perspektive dokumentarca to zvuči kontradiktorno, premda je razlog psihološki opravdan, Jackson ih je zaplašio zatvorom. Inače je film, koji ovih dana izaziva brojne dramatične i polarizirajuće reakcije, napravljen jednostavno i decentno i djeluje potpuno uvjerljivo.

Jackson je tužan lik, djetinjstvo je proveo zarađujući novac, a kasnije izgradio svoj svijet u kome je bio vječni dječak, Petar Pan. Plastične operacije koje su ga izobličile i želja da postane bijelac, sve to i bez pedofilije ukazuje na teški poremećaj ličnosti, što naravno nije opravdanje za pedofiliju. Ali je moglo poslužiti kao upozorenje roditeljima dječaka koji su s njim imali posla. To izgleda nije bio slučaj s roditeljima dvojice protagonista, pod pretpostavkom da je ono što govore istina.

Ali čak i da nije, ostaje činjenica da su dječaci puno vremena provodili nasamo s njim u intimnom druženju u njegovoj spavaćoj sobi. Počeli su se družiti jer je Wade bio izvrstan plesač pa je tako došao u dodir s Jacksonom, a James je s njim glumio u reklami. Njihove su ambiciozne majke u nastupima i druženju sa zvijezdom vidjele sjajnu priliku za karijere svoje talentirane djece, priliku koja se nije smjela propustiti.

Dječacima je on bio idol, obožavali su ga i razumljivo da su se rado družili s njim i ispunjavali mu baš svaku njegovu želju. On je bio poput Boga, kaže jedan od njih u filmu.

Osim u samoj ličnosti Jacksona, ključ je seksualnog iskorištavanja (ili, ako ga nije bilo, intimnog druženja) u roditeljima koji su bili odgovorni za dječake i koji su uopće dopustili takvu mogućnost. I to majke, koje su bile potpuno zaluđene njegovom slavom. Kroz posjete Neverlandu i glamurozni život, nešto od zlatnog praha palo je i na njih. Joy Robson je napustila muža i iz Australije se s troje djece preselila u Los Angeles. Posudila je novac od Jacksona da kupi kuću, a kad je htjela vratiti novac, Jackson joj je velikodušno oprostio dug. Zar Joy nije razmislila zašto?

Često su bili u gostima na ranču i kad bi Jackson pitao Joy može li mali spavati kod njega u sobi, ona bi to odobrila. I tako od dječakove 7. do 14. godine. Naravno da se postavlja pitanje jesu li te dvije žene uopće znale što rade?

Jesu li namjerno zatvarale oči pred mogućnošću zlostavljanja? Bit će prije da se radi o zaslijepljenosti, o tome da im je imponiralo “prijateljstvo” najveće pop-zvijezde na svijetu. K tome su, ispostavilo se, živjele od zarade svoje djece koju im je Jackson omogućavao. Najvjerojatnije nisu znale istinu, iako Stephanie Safechuck tvrdi da je slutila što se dešavalo u Jacksonovoj sobi. Kad su ih pitale, i James i Wade su otklonili svaku sumnju u nedolično ponašanje. Pritisnute priznanjima, danas obje pate od grižnje savjesti i gubitka bliskosti sa sinovima koji su svjesni kakvu su ulogu majke odigrale u tom odnosu.

Jackson je bio i ostao veliki muzičar i zato je šteta odbaciti njegovu muziku - koliko bismo se djela muzičara, slikara, pisaca morali odreći kad bismo se ravnali njihovim privatnim životima? No tema iskorištavanja djece (ako ne seksualnog) aktualna je i dalje, pogotovo kad vidimo kako roditelji danas nalaze nove načine da zarađuju preko djece. Počelo je to još davno s reklamama za čokoladu ili voćni sok (iako neke zemlje ne dopuštaju djecu u reklamama). Ali s razvojem tehnologije razvili su se i načini iskorištavanja djece pa su od reklame prešli na društvene mreže na kojima objavljuju slatke fotke svoje slatke dječice koja privlače poglede, klikove, lajkove.

Pokazalo se da mogu privući i sponzore, oglase i - milijunske ugovore. Na Instagramu su na primjer zvijezde male blizanke Emma i Mila, čije fotografije objavljuje majka Katie Stauffer. Koliko ovakvo iskorištavanje ide daleko? Kakva je principijelna razlika (osim fizičkog rada) u odnosu na djecu koja izrađuju tepihe? Potpadaju li možda i dvogodišnje blizanke koja poziraju pod zabranu dječjeg rada? Kad roditelji o ovakvim pitanjima ne vode računa - tko vodi?

Ako je od filma o Michaelu Jacksonu neka korist, onda je to saznanje kako neodgovorni roditelji mogu unesrećiti vlastitu djecu.