Ni jedan čovjek nije u potpunosti heteroseksualan ni homoseksualan

ZAGREB - Tinejdžerima u dobi od 13 do 19 godina ličnost se tek formira, a naš identitet se sastoji od puno elemenata. Imamo tako spolni identitet - osjećamo li se muškarcem ili ženom; rodni identitet - kako se prikazujemo u društvu; i seksualni identitet - tko nas seksualno privlači - osoba istog spola, drugog, oba ili ništa od toga. Ta tri dijela vezana su uz seksualnost. Iz adolescencije bismo tebali izaći s formiranim identitetom. Zbog toga asolescenti imaju pravo na promjenu mišljenja, primjerice o tome što žele biti, kojoj vjeri pripadati ili koji spol voljeti.

- Kod tinejdžera još nije formiran identitet pa tako ni seksualni i stoga imaju pravo istraživati. To je razdoblje tijekom kojega osoba istražuje vlastito tijelo, što joj je ugodno, što nije, a kasnije to radi i s ljudima koji je okružuju. U toj dobi, ako netko ima homoseksualna ili biseksualna iskustva, ne možemo reći da je to nešto trajno. Prije 50-ak godina se smatralo da se identitet morao formirati do 18. godine života, ali danas je ta granica produljena jer su se promijenile socijalne prilike. Danas ljudi dulje žive s roditeljima, kasnije postaju neovisni, kasnije ulaze u veze i brakove. Ako tinejdžer samo mašta o biseksualnim ili homoseksualnim aktivnostima ili ih isprobava, to još ništa ne znači. Treba naglasiti kako ne postoji jasna granica između homoseksuanosti i heteroseksualnosti. Nitko nije sto posto ni jedno ni drugo, jer netko tko je heteroseksualan često mašta o homoseksualnom odnosu. Pravi biseksualci su osobe kojima je zapravo svejedno kojeg im je spola partner - kaže psihijatar i seksualni terapet Goran Arbanas.