'Nije bilo novca, radili smo iz kafića. Milanović nije naručio ni jedno istraživanje javnog mnijenja, a jedan od ključnih trenutaka dogodio se 9.11.'

Namjeru da se kandidira za predsjednika Republike Zoran Milanović je objavio 17. lipnja prošle godine. Taj je dan na Facebook stranici s koje se nije oglasio od 2016. godine, kada je Davoru Bernardiću čestitao na pobjedi na unutarstranačkim izborima, osvanuo slogan “Predsjednik s karakterom”. Isti se dan sastalo Predsjedništvo SDP-a, a predsjednik stranke Bernardić izjavio kako je Predsjedništvo jednoglasno podržalo njegov prijedlog da Milanović bude predsjednički kandidat SDP-a.

Milanović se odmah obratio javnosti. U Novinarskom domu je održao konferenciju za novinare na kojoj nije briljirao (vidjelo se da tri godine nije imao javne nastupe), ali je već tada poslao poruke koje je ponavljao do posljednjeg dana kampanje. “Želim postati predsjednik jedne moderne, progresivne, znatiželjne i otvorene Hrvatske”, poručio je Milanović i prvi obznanio da će se kandidirati za šefa države.

Kako je sam rekao, nije bio anketni favorit. Prema prvim je anketama debelo zaostajao za Kolindom Grabar-Kitarović, a kada se u utrku ubacio Miroslav Škoro koji je odmah zauzeo treću poziciju, u nekim je trenucima bilo pitanje i ulaska u drugi krug. Sve su ankete, i to do samih izbora 22. prosinca, prognozirale da će Milanović u drugom krugu biti gubitnik, neovisno o tome sučeli li se s Grabar-Kitarović ili sa Škorom.

Duga kampanja

Kampanja je trajala iznimno dugo i trebalo ju je dobro strukturirati da se poruke biračima pošalju u pravi čas i na pravi način te da se kandidat ne ispuše prije finiša. Milanović je ljeto proveo tako što je u majici kratkih rukava obilazio Hrvatsku, a na društvenim mrežama svakodnevno objavljivao svoje političke poruke te fotografije i videozapise s obilaska terena. Prve videosnimke s porukama koje je Milanović objavio na Facebooku bile su loše režirane i pune šumova. Bile su, kako su nam poslije priznali u stožeru, doista amaterske - snimljene mobitelom.

Milanović je, naime, u kampanju krenuo takoreći praznih džepova. SDP, koji stoji iza njega, već je nekoliko godina u vrlo lošoj financijskoj situaciji, a stranka se dodatno istrošila na izborima za zastupnike za Europski parlament pa nije mogao biti izdašan. Član stožera, koji je brojio desetak ljudi, kaže da nije bilo novca za najam prostora pa su prva dva mjeseca radili iz kafića. Milanović u kampanji uopće nije angažirao PR agenciju, a njegovi suradnici tvrde da nije naručio niti jedno istraživanje javnog mnijenja.

Sugovornik iz stožera napominje kako je sretna okolnost u kampanji bilo to što se ništa izvanredno nije dogodilo zbog čega bi se morao mijenjati koncept kampanje. Desetak poruka s kojima je Milanović krenuo u bitku za Pantovčak funkcioniralo je od početka do kraja. Neke, poput one da su ratovi gotovi i svatko ljubi koga voli, dobro su se primile, a neke nisu pobudile gotovo nikakav interes. Tako je bilo s ekologijom.

Pun pogodak

Slogan “Normalno” pokazao se kao pun pogodak. Milanović ga je tijekom ljeta počeo sve više upotrebljavati, onda se o njemu povela rasprava u javnosti, neki su ga odobravali, neki osporavali, da bi uslijedila serija Milanovićevih poruka i objašnjenja što smatra normalnim.

Jedan od ključnih trenutaka kampanje u kojem su, kako nam kažu u stožeru, osjetili da se stvara klima koja bi mogla biti povoljna za Milanovića te da je realna pobjeda na izborima za predsjednika Republike, bio je motivacijski skup 9. studenoga u Tvornici kulture. Već je tada bio velik interes za Milanovića i za to što ima reći pa je Tvornica bila prepuna. Na tom je nastupu Milanović pokazao da se potpuno vratio u formu. Svi koji su ga slušali, isticali su da je imao izvanredan govor.

Govorio je samo on, a uz njegov polusatni govor išla je videoprezentacija. Nakon skupa uslijedilo je malo druženja s članovima stranke i simpatizerima, i odmah dalje u kampanju. Već tada je Milanović poručio da će surađivati s Vladom, ali da će biti državnik sa stavom te najavio kako će udarati po korupciji koja nije ništa drugo nego ljepše ime za lopovluk.

Nakon skupa u Tvornici opet se obilazila Hrvatska, a Milanović je i dalje govorio o porukama koje je tada poslao, da bi u završnici kampanje, uoči prvog kruga izbora, ponovno održavao motivacijske skupove koji su bili po istome modelu kao onaj zagrebački u Tvornici, ali manji.