Nije valjda puno ako HDZ-ov načelnik općine u dva mandata zamrači cijeli jedan budžet!?

Grom i pakao, domoljublje, žrtva i patnja. Sve daš državi, a onda ti vrati USKOK-ovom istragom. Najbolje godine života posvetiš plemenitom cilju, ostaneš tamo gdje nitko ne bi ostao, gdje žive samo zaboravljeni i hrabri, gdje kada padne mrak, onda to bude mrak najveći ever, gdje sve koje ćeš sretati u životu, sretneš na nedjeljnoj misi, gdje nema iznenađenja i prevrata u karijerama, gdje se kupovina automobila donedavno slavila kao i krštenje onog malog, gdje se ne možeš izgubiti jer nema tih ulica u kojima bi se zapetljao. A mogao si sve drugo.

Mogao si biti svoj čovjek. U Njemačkoj. U Zagrebu. Ili u Zadru. Ali, ne. Ostao si jer je to povijesni trenutak zahtijevao, ostao si jer je hrvatstvo tražilo da ne odeš, jer je stranka računala na tebe, a narod te htio. I onda te, ničim izazvan, gnjavi tamo neki tužitelj, sjedi u svojoj kancelariji i krati radno vrijeme da bi te uvalio u govna. To su sve Bajićevi ljudi. I njega je trebalo smijeniti.

Pa napiše da sam sprčkao cijeli jedan općinski proračun, spiskao ga na sebe i pajde. I zamjenicu. Da sam se vozikao automobilom na račun onog tamo iz Zagreba, na račun svakog zaposlenog koji kada zaradi jednu kunu, pedeset mu lipa uzme država da bi dala meni, načelniku općine Škabrnje. Pa, je li teško dati pedeset lipa za Škabrnju? Zna li taj, iz Zagreba, iz Splita, onaj iz Osijeka i Vukovara što je Škabrnja? Znade li taj zašto smo mi mjesto posebne državne skrbi? Smije li se nas kontrolirati? Prozivati? Mi smo najsiromašnija općina u državi. Mi, da smo zamračili pare! Nikada. Pa, nećemo valjda dopustiti da budemo poznati kao mjesto pokolja i stradanja, a onda, mjesto dvomandatnog financijskog iživljavanja HDZ-a.

Državna revizija nas je u dva navrata našla kako smo zabrijali s tom lovom. USKOK tvrdi da nemarno raspolažemo dugotrajnom imovinom, da je nismo dobro popisali, da nemamo ustrojenu evidenciju korištenja službenog vozila, da trošimo na reprezentaciju i svašta. Sjetili su se da smo bili na službenom putu, potrošili nekih 17 tisuća kuna, a nismo to opravdali. Što, mi iz Škabrnje, općine s dva naselja i 1788 duša i gladnih trbuha, ne smijemo ići na službeni put? Mi, ne smijemo ići na sajam semafora i prometnih znakova, izabrati najbolje za nas?

Ne smijemo otići na sajam pitke vode i slavina? Mi, nemamo kuda ići na službeni put? Naravno da smo išli na službena putovanja. To što tvrde da smo troškove plaćali karticom, da smo jeli, spavali, kupovali gorivo, osobnu garderobu, kožnu galanteriju na račun općine, a pritom da sam si isplaćivao novac na račun dnevnica, to je zato što se moralo. To sve mogu objasniti. Nećemo valjda biti sirotinja na prvi pogled, moramo nekako pred ljude, nismo išli u pustinju na službeni put da možemo biti u trenirci. Pa, mi imamo nogometni klub!

Dali smo mu onih 180 tisuća kuna. Imamo i kulturu, dali smo joj 345 kuna. Ne, nismo, kulturi smo dali 34 tisuće kuna. Školstvu smo dali tih 345 kuna. Mi smo najopćina, mi imamo skupove, nama treba catering, ono s kanapeima. Ne, nećemo zato što smo mali, što kao općina trošimo četiri puta više nego što možemo stvoriti, potrošimo sedam milijuna kuna godišnje, a sami stvorimo 1,5 milijuna, ali ipak, nećemo zbog toga biti zadnji. Malo su teška vremena. Treba nam pomoći. Treba nam pružiti ruku, a ne lopatu. Lako je sa žuljevima, znamo kako oni nastaju, ipak sam ja izučio zanat, pravi tokarski.

Što telefoni? Da, imam dva mobitela, 098 i 091. A mogao sam imati i sve one druge. Moram imati, za svako uho po jedan. Mene svi zovu. Dobro, i ja zovem sve, zato su ti računi došli do 50 tisuća kuna. Moraš, šef si općine.

A i ta državna revizija. Da, bila su dva mandata, prvi od 2005. do 2009. i drugi, od 2013. do 2017. Da, u prvom nešto nije štimalo s parama, nekih 231 tisuća kuna. Da, ni u drugom, nekih 342 tisuće kuna. Da, pješačke staze. Trebalo je to napraviti. To ne znači da smo se dogovorili te firme i ja i da sam im ja pogodovao i plaćao nešto što nisu napravili. Napravit će, neće pos’o uteć. Uostalom, tko bi se svega sjećao što se dogodilo prije deset godina. Pa nije to domoljubni rat da se čovjek svega sjeća, ovo je samo vođenje općine. Uostalom, nećemo se držati zakona. Morali smo izvlačiti novac jer bi nam došla blokada, a onda ne bi bilo za plaće. Pa, nismo mi budale da ostanemo bez plaća.

A to što je onaj tip koji mi se na Facebooku rugao za sve ove pare proveo cijelo poslijepodne na policijskom ispitivanju u stanici nema veze s time što mi je brat inspektor u MUP-u. Pa, nismo mi neki šerifi, nemamo mi vlast za privatne interese. Valjda ga je trebalo ispitivati, ipak je ružno pisao o meni. Neće valjda ispitivati mene kojega USKOK tereti da u svakom mandatu zamračim pare? Uostalom, taj USKOK me samo sramoti. Svi mediji pišu o meni i svima kažem da se moralo i da milijardu posto nisam kriv, a oni? Opet napišu ono što USKOK kaže, nestalo milijun i 400 tisuća kuna, s potpisom Nediljka Bubnjara. A to su mali propusti, to sam već rekao. Osim što je ovo napisao, ovaj iz Jutarnjeg, onako, da pokaže kakva je to vlast i što sve mi možemo kad hoćemo.