Nova sigurnosna strategija Sjedinjenih Država

Protivno očekivanjima njegovih kritičara, nova Strategija nacionalne sigurnosti (NSS) predsjednika Donalda Trumpa ne odstupa od konzistentnosti američke politike od hladnog rata. Ona potvrđuje američku vodeću ulogu u demokratskom svijetu, a možda i nagovještava još veće američke međunarodne obveze.

Pisao ju je profesionalni tim sigurnosnih stručnjaka i sadrži pet ključnih elemenata koji će pomoći u određivanju američke politike: prijetnje američkim interesima, američki globalni angažman, kontinuirano nadmetanje s rivalima, važnost vojne moći i vrijednost savezničke suradnje. Prvo, NSS priznaje da je Amerika pod stalnim napadom: “Širenje preciznog i jeftinog oružja i uporaba kibernetičkih alata omogućili su državama i nedržavnim konkurentima da nanose štetu SAD-u”.

Ta sredstva dovode u pitanje američku dominaciju na kopnu, moru, u svemiru i kibernetičkom prostoru. Usto, “protivnici i konkurenti izgradili su sposobnost djelovanja ispod razine otvorenog vojnog sukoba i na rubu međunarodnog prava”. Drugo, NSS naglašava važnost globalnog angažmana Sjedinjenih Država.

Definicija “Amerika prvo” odbacuje izolacionizam koji zagovaraju neki od Trumpovih populističkih savjetnika i blisko povezuje domaću snagu s međunarodnim sudjelovanjem. Prema dokumentu, “stavljanje Amerike na prvo mjesto je obveza naše vlade i temelj za američko vodstvo u svijetu”. Imajući na umu regije poput Balkana, postoji odjeljak o “željenim partnerima” i “državama koje su krhke, oporavljaju se od sukoba i traže put prema održivoj sigurnosti i ekonomskom rastu”.

Prema tekstu, stabilne, prosperitetne i prijateljske države jačaju američku sigurnost, a “neki od najvećih trijumfa američkog državništva rezultat su pomaganja krhkim i državama u razvoju da postanu uspješna društva”. Treće, dokument naglašava da se SAD mora nadmetati s ključnim protivnicima kako bi sačuvao i unaprijedio američku sigurnost i prosperitet. SAD će “odgovoriti na rastuću političku, ekonomsku i vojnu konkurenciju s kojom se suočavamo diljem svijeta”. Strategija precizira Rusiju i Kinu kao dva glavna konkurenta. Obje države “dovode u pitanje američku moć, utjecaj i interese, nastojeći nagristi američku sigurnost i prosperitet”.

Strategija je u izravnoj suprotnosti s idejom da će suradnja s Rusijom transformirati tu zemlju u blagonaklonu i prijateljsku silu. Protivno izjavama samog Trumpa, Washington ne bi trebao predmnijevati da će suradnja s Rusijom preobratiti režim u vjerodostojnog partnera. Upravo obrnuto, Moskva “želi oblikovati svijet u antitezi američkim vrijednostima i interesima”, nastojeći oslabiti međunarodni utjecaj Washingtona i “odijeliti nas od naših saveznika i partnera”. Također, ruska je vlada “odlučila učiniti ekonomije neslobodnijima i manje otvorenima, jačati svoju vojsku i kontrolirati informacije i podatke kako bi vršila represiju nad društvom i širila svoj utjecaj”.

Imajući na umu predsjedničke izbore u SAD-u, Strategija ističe da se “Rusija, koristeći modernizirane oblike subverzivnih taktika, upleće u unutarnja politička pitanja zemalja diljem svijeta”. Četvrto, nova američka Strategija usredotočuje se na vojnu i ekonomsku snagu. Podcrtava da će mir biti očuvan snagom koja dolazi od obnove vojske “kako bi ostala nadmoćnom, odvraćala naše protivnike i, ako bude potrebno, bila sposobna boriti se i pobijediti”.

Amerika će očito osigurati da regije diljem svijeta ne budu pod dominacijom jedne sile. Peto, dokument razglašava važnu ulogu koju igraju saveznici u ostvarenju zajedničkih interesa, vrijednost i težnji. Priznaje da saveznici i partneri uvećavaju američku moć ako preuzimaju svoj dio vojnog tereta protiv zajedničkih prijetnji. Obećava da će SAD voditi u multilateralnim organizacijama tako da su njegovi interesi i principi zaštićeni. Na ekonomskom području Amerika može igrati “katalizatorsku ulogu u promoviranju ekonomskog rasta koji donosi privatni sektor i pomaganju željenim partnerima da postanu budući trgovački i sigurnosni partneri”. Djelujući sa saveznicima, SAD može spriječiti nuklearne, kemijske, radiološke i biološke napade, blokirati teroriste da se dokopaju domovine, smanjiti krijumčarenje ljudi i droge te zaštititi američku kritičnu infrastrukturu.

Nadasve, savezništva mogu “odvratiti, razbiti i poraziti potencijalne prijetnje prije nego što dođu do SAD-a”. NSS postavlja važne ciljeve, ali ne uspostavlja posebne strategije, planove, troškove i vremenske okvire u sukobljavanju s prijetnjama. Iako dokument služi kao koristan temelj, Bijela kuća treba dati više podataka o tome kako se boriti protiv zajedničkih prijetnji Pentagonu, Kongresu, američkom narodu i saveznicima. NSS također ne objašnjava što znači “konkurentna diplomacija”, posebno kada postoji velika nesigurnost o reorganizaciji Državnog tajništva i diplomatske službe.

Više je detalja potrebno o tome kako se ponašati u kibernetičkom ratu i kampanjama dezinformiranja. Washington treba uobličiti komunikacijske strategije za borbu protiv ideoloških i psiholoških prijetnji radikalnih islamskih skupina i konkurentnih država, istodobno razotkrivajući ciljeve neprijateljske propagande i dezinformacije. Trumpu treba priznati da je zatražio široku paletu detaljnijih dokumenata koji bi se pozabavili strateškim elementima koji nedostaju. Nije dostatno samo definirati prijetnje i uspostaviti ciljeve nacionalne sigurnosti bez osiguravanja detalja o tome kako im se suprotstaviti te ih poraziti.