Nove pločice i pakne hvataju čim se kočnica dotakne

Kočni mehanizam svakako je najvažniji sustav u automobilu, ali unatoč toj činjenici mnogi ne posvećuju dovoljno pozornosti tom vrlo bitnom sklopu. Posebice je opasno ako se štedi na kočnim oblogama, odnosno ako se odugovlači s njihovom izmjenom.



Mnogi računaju na to da je sve u redu dok kočnice koče, zaboravljajući pritom da se nepravodobnom izmjenom kočnih obloga (disk pločica ili pakni) izravno ugrožava sigurnost vožnje te se  povećavaju i troškovi održavanja.



Svi automobili sprijeda imaju disk-kočnice, a straga se koristi i bubanj-kočnica (u pravilu kod jeftinijih automobila). Sve kočnice imaju funkciju usporavanja automobila. To se ostvaruje trenjem između kočnih diskova i pločica, odnosno bubnjeva i pakni. Time se kinetička energija automobila pretvara u toplinu.



Kod disk-kočnica se usporavanje okretanja kotača ostvaruje kad kočne pločice između sebe stišću metalni disk. Kod bubanj-kočnica to se ostvaruje pritiskanjem kočnih obloga (pakni) o unutrašnju površinu bubnja.



Osnovna je prednost disk-kočnica što su otvorene izvedbe te se bolje hlade. Postoji i samoventilirana izvedba s unutrašnjim utorima, a sportske verzije imaju i perforaciju. Time je povećana učinkovitost kočenja, a posredno i sigurnost automobila.



Disk-kočnice su manje osjetljive na vremenske uvjete i, za razliku od bubnjeva, teško zaribavaju. Prednji su kotači opterećeniji od stražnjih, a kod kočenja se, djelovanjem inercijske sile prednji kotači dodatno opterećuju, a stražnji rasterećuju. Zbog toga se kod svih automobila sprijeda ugrađuju diskovi, a kod verzija s diskovima na svim kotačima, prednji su veći.



Bubanj-kočnice imaju dvije prednosti: jeftinije su i pogodnije za ručnu kočnicu od diskova. To su i razlozi zbog kojih se, kod jeftinijih automobila ugrađuju straga. Bubnjevi imaju efekt samokočnosti (mana kod radne kočnice) te su pouzdaniji za rad ručne kočnice. Kad ih zakočite, vrlo teško popuštaju.



Diskovi za parkirnu kočnicu nisu dobro rješenje, pa se kod skupih automobila, uz radne disk-kočnice, straga ugrađuju bubnjevi za parkirnu. Dakle, za automobile koji se najčešće kupuju na našem tržištu, stražnji bubnjevi su sasvim prihvatljivo rješenje.  Mana bubnjeva je što su zatvoreni te kod učestalog kočenja lako dolazi do pregrijavanja i kočnog 'fadinga' (otkazivanja).



Usto je ta izvedba napovoljnija za rad ABS uređaja te nije prikladna za višekratno oštro kočenje. Glavna mana bubanj-kočnica je osjetljivost na temperaturu i vlagu, što za posljedicu može imati neujednačenu silu kočenja.



Zanimljivo je da se bubnjevi vrlo rijetko mijenjaju, a i pakne traju višestruko više od disk-pločica.  Problem se najčešće rješava tokarenjem bubnjeva, što stoji 120 kuna, i izmjenom  kočnih obloga. Svi trgovci autodijelova s kojima smo kontaktirali naglašavaju da se kupci novih bubnjeva mogu nabrojati na prste jedne ruke.





Obloge se najčešće troše neravnomjerno, pa jedan kotač koči oblogom po disku, a drugi metalom o metal. U takvim je slučajevima intezitet kotača nejednak, te prilikom kočenja dolazi do opasnog zanošenja vozila. Kočenjem metala o metal čelika počinje struganje i brazdanje diska.



Svakim se kočenjem smanjuje debljina diska, te u kritičnom trenutku može i puknuti.  Uzbrazdani disk se može tokariti, ali samo ako se ne stanji ispod kritične mjere. Preporučljivije je, iako i nešto skuplje, ugraditi nove diskove, u kompletu s novim disk-pločicama.

Tokarenje samo iznimno Mehanizam za kočenje je tako konstruiran da kočnice zadržavaju sposobnost kočenja i kod potpuno istrošenih kočnih obloga. To je dobro jer se sprečava veći broj nesreća s tragičnim ishodom. Međutim, istrošene kočne obloge dovode do toga da počinje kočenje metala o metal.

Keramičke diskove, pored bolida Formule 1,   koriste Bugatti 16.4 Veyron, Mercedes SLR, te skuplji modeli Porschea. Znatno bolje podnose visoke temperature i opterećenja te skraćuju zaustavni put.  Upola su lakši, te znatno smanjuju neogibljene i rotirajuće mase, čime se poboljšavaju vozna svojstva. Mana im je deseterostruko viša cijena.

K eramički diskovi

U paru Pridržavajte se pravila da sve što mijenjate na lijevom kotaču (diskovi, obloge), mijenjate i na desnom.  Samo se tako osigurava ravnomjerno kočenje i sigurnost

Tekućina za kočenje Učinkovitost i pouzdanost kočnica ovisi o hidrauličkom ulju za kočnice, koje upija vlagu, i ako se dulje ne mijenja,  uzrokuje pojavu 'parnog čepa' i otkazivanja

Izmjene stručnjacima Servis i održavanje kočnica prepustite specijaliziranim serviserima, uz, svakako, originalne dijelove. Rad u fušu je nepoželjan

1)svakih deset tisuća prijeđenih kilometara detaljno pregledajte sve kočne obloge i diskove;



2)ako je ostalo manje od četvrtine kočne obloge na disk-pločicama, odmah iz izmijenite;



3)pri svakoj izmjeni disk-pločica obvezno pogledajte stanje diska. Ako je izbrazdan ili ima pukotine - izmijenite ga. Pritom je važno izmijeniti diskove na oba prednja (odnosno stražnja) kotača, dakle u paru;



4)vozite umjereno i izbjegavajte nagla i nepotrebna kočenja kako biste sačuvali kočnice za situacije kad vas one mogu spasiti;



5)kočite što više motorom, a kočnice upotrebljavajte samo kad je nužno;



6)ako kočnice nisu potpuno ispravne, automobil nemojte voziti ni na najkraćoj relaciji;



7)kočnice popravljajte sami samo ako imate dovoljno znanja i iskustva. U protivnom obvezatno otiđite specijaliziranom mehaničaru;



8)kupujte isključivo originalne disk-pločice i diskove jer su neoriginalni dijelovi upitne kvalitete i mogu biti vrlo opasni

8 SAVJETA Kako bi kočnice vašeg automobila trajale što dulje i bile što pouzdanije, treba pripaziti na sljedeće stvari:

Zdravko Juričko i dr. Željko Marušić