'O Titu kao mitu': Mitologija 'maršala i genija'

Drug Tito - nekome mit, nekome stvarnost, nekome uzdah, nekome grč, našao se ovih dana ukoričen u podebljoj zbirci eseja "O Titu kao mitu", koja je napisana, manje više konzistentno, s aspekta kulturalne antropologije, jedne od rijetkih znanosti koje se tom intrigantnom temom hrvatske prošlosti, sadašnjosti, a po nekima i budućnosti, dosad još nisu pozabavile na adekvatan način.



Vremenski odmak (datirati proizvoljno od željenog početka tzv. detitoizacije) pogodovao je sazrijevaju mitološke slike o "maršalu i geniju", što danas, u prizmi vlastitih sjećanja, možemo promatrati negdje na razmeđu sumnji i nelagode, razdraganosti i šala.



U slučaju generacija koje su se do konca Titove epohe mogle hvaliti epitetom "mlađe", možemo promatrati kao negativ proklamiranog mahanja zastavicama o Danima mladosti ili pomno režiranim dočecima "najdražeg gosta" u vlastitoj sredini, motiva koji dominiraju nemalim dijelom tekstova.

'O TITU KAO MITU: PROSLAVA DANA MLADOSTI U KUMROVCU'

uredile Nevena Škrbić-Alempijević i Kristi Mathiesen-Hjemdahl;

FF-Press/Srednja Europa, Zagreb, 2006.,

Stranica: 476

Cijena: 240 kuna



U fokusu se nalaze autorska prisjećanja na prohujalo doba socijalizma, njegovu retoriku, rituale i ikonografiju.



Drugi dio - ako se tekstovi ovog zbornika, čitljivog i zanimljivog, kako za znanost, tako i za laike, ugrubo uopće mogu podijeliti na dva dijela - predstavlja rezultate terenskih istraživanja aktualnih stanja Titova mita, zahvaćenih u presjeku postsocijalističkih proslava Titova rođendana u Kumrovcu, tražeći i iznalazeći moguće odgovore na pitanje što taj mitski toponim kolektivne postjugoslavenske podsvijesti, čijim zakucima još uvijek tiho odjekuju legende o "dječaku sa Sutle", predstavlja danas, četvrt stoljeća nakon što je ideološka stega jučerašnjice počela splašnjavati što u prijezir, što u sjetu.



Tekstovi zbornika koji, uz "fenomenološke" oglede, nude i niz korisnih historiografskih podataka, poput kronologije gašenja "Štafete mladosti" ili tajnovite povijesti dvorca Tikveš, Titova baranjskog rezidencijalnog kompleksa - slažu se uglavnom u jednom: postuliran od samog početka kao mit, Tito, ma što mi o njemu mislili, nagađali ili znali, u hrvatskoj svijesti i danas predstavlja mitsko mjesto, što kao zaključak možda i nije neka osobita novina. Trebalo je to i adekvatno potkrijepiti, u čemu je ovaj vrijedan zbornik nedvojbeno uspio.

Boris Perić