ZAGREB - Logično je da Ustavni sud, kojim vladaju pravni referenti, prigrle
Slavicu Banić, donedavnu službenicu Vlade. Logično je, također, njihova solidarnost s političkom voljom saborske većine koja u Ustavnom sudu ne želi iskusnu sutkinju
Mirjanu Juričić.
Zbog naziva “sud” javnost nije svjesna da u sadašnjem Ustavnom sudu RH sjedi samo dvoje istinskih sudaca: Duška Šarin, koja je u Ustavni sud stigla nakon 10-godišnjeg staža u zagrebačkom općinskom sudu te Aldo Radolović, nekadašnji predsjednik Županijskog suda u Puli.
Trojna urota
Doduše, moglo bi se reći da su sudsku dvoranu, gdje se živim ljudima dijeli pravda, iskusili još dvojica: nekadašnji privatni odvjetnici Mario Kos i Marko Babić. Ipak, Kos je u tu ustanovu instaliran samo kao zaslužni odvjetnik HDZ-ove vlade protiv Krunoslava Olujića, kojeg su 1998. eliminirali iz Vrhovnog suda uz montirane optužbe za bliske odnose s kriminalcima. Uz zakulisno političko lobiranje HSP-a, Babić je, pak, iz odvjetničkoga ureda u Vinkovcima utekao je u Ustavni sud 2007. pod prijetnjom kazne od neplaćenog PDV-a od 270.000 kuna. Osim HSP-a pomogli su mu nekadašnji HDZ-ovac Ivan Vekić i prof. Mario Jelušić, koji je već sjedio u Ustavnom sudu.
Bivša je Vladina službenica pa
ne čudi solidarnost ustavnih sudaca
Preostali sastav Ustavnog suda skrojen je manje iz redova profesora, mnogo više iz kruga uslužnih upravno-stranačkih činovnika. Čak i njihove profesorske, docentske i doktorske titule, uz časni izuzetak Davora Krapca, služe za varanje javnosti, počevši već od sadašnje predsjednice Jasne Omejec. U njezinoj biografiji stoji da je dugogodišnji predavač osječkog Pravnog fakulteta. No, čast ustavnog suca osvojila je ipak u trojnoj uroti Liberalne stranke, HDZ-a i SDP-a. Kako nije udovoljavala uvjetima, zbog nje je 1999. promijenjen zakon. Do tada se tražilo 15 godina pravnoga staža. No, kako je imala samo 12 godina, u zakon je ugrađena gotovo feudalna povlastica: da je 12 godina staža dovoljno, pod uvjetom da kandidati imaju titulu doktora prava, identičnu
Jasni Omejec.
Politička trgovina
Natječaj je dekor. Suci postaju oni
s jakim političkim zaleđem
Takav fiškalsko-politički profil institucije, koja bi trebala voditi brigu o ljudskim i građanskim pravima, ponajbolja je ilustracija cjelokupnog hrvatskoga stanja: dok u Saboru simuliraju polemiku i konflikt, sastav Ustavnog suda svjedoči da je riječ o staleškom bratstvu vezane trgovine.
Tako je, primjerice, Jasna Omejac 1999. dobila potporu SDP-a, zato što su njezini liberali potpomogli izbor SDP-ovca Ivana Matije. HDZ je prihvatio Matiju i Omejec, pod uvjetom da liberali i SDP prihvate tadašnjih šest HDZ-ovih kandidata, uključujući Vicu Vukojevića, ekstremnog HDZ-ovog desničara.
Tuđmanov savjetnik
U tim iluzinističkim operacijama Matiji se potkrao izdajnički lapsus. Iako su suci, tobože, apolitični, Matija se u preporuci za Ustavni sud pohvalio značajnim stažem SDP-ovskog saborskog zastupnika. Iz Vice Vukojević je, pak, iskreno izletjelo da je izbor bio stvar prijateljskih dogovora.
Zato su javni natječaji, koji se činovničkom pedanterijom raspisuje po isteku osamogodišnjih mandata ustavnih sudaca, tek završna opsjena za neuko građanstvo.
- Zakon obavezuje na javni poziv za kandidate ustavnih sudaca, ali ustavni suci postaju samo oni s jakim političkom zaleđem. Meni je potpuno jasno da je taj javni poziv samo dekor - zaključit će Krunislav Olujić, koji je na vlastitoj koži stekao prilično iskustvo s tim birokratskim kolektivom, tek zaogrnutim u impresivne toge djelitelja pravde.
Naime, nakon eliminacije iz Vrhovnoga suda, Olujić se 1998. obratio Ustavnom sudu dok je njime predsjedavao Smiljko Sokol, prije toga HDZ-ov uglednik i savjetnik Franje Tuđmana.
Presuda Strasbourga
Šest godina je Olujićev slučaj čamio u ladicama. A onda je 2004. dobio odgovor kako, unatoč lažnoj pravosudnoj i političkoj difamaciji, njegova ljudska prava ni sa čim nisu ugrožena. Nema sumnje da je “presuđeno” po političkom dogovoru. Odluku je donijelo peteročlano vijeće Ustavnog suda, u kojemu, dakako, nije bilo doslovno ni jednog suca. Vijeće su činili: Emilija Rajić, bivša HDZ-ova šefica Fonda za privatizaciju, Agata Račan, SDP-ov stručnjak za pravna stambeno-komunalna pitanja, Ivan Matija, SDP-ov pravni espert za samoupravljanje, OUR-e i SOUR-e, Nevenka Šernhorst, bivša HDZ-ova načelnica mirovinskog Fonda i Željko Potočnjak, koji je za potrebe HDZ-ove privatizacije početkom devedesetih, smišljao odredbe radnoga prava.
Europski sud u Strasbourgu, koji se doista sastoji od iskusnih sudaca i profesora, Olujićevu tužbu riješio je u manje od četiri godine. Prema Olujićevim objašnjenjima, u Strasbourgu su zaključili da su njegova građanska prava i te kako ugrožena u Hrvatskoj, uz ostalo, zbog ponašanja ovdašnjih ustavnih sudaca. Smiljku Sokolu istekao je mandat, ali peteročlano vijeće nekadašnjih upravno-pravnih referenata i danas zauzima položaj ustavnih sudaca.
‘Srbi ne mogu biti suci’
Slučaj Milke Savić, koja se 31 godinu bavi odvjetništvom, izazvao je jedino kratkotrajnu reakciju medija i srpske zajednice u Hrvatskoj. Godine 2007., kada se kandidirala za Ustavni sud, nju je nadigrao kolega Marko Babić. “U Ustavni sud ne bi trebali biti izabrani predstavnici manjina, naročito ne Srbi”, reče jedan član saborskog Odbora za ustavno-politički sustav, “navijajući” za vinkovačkog utajivača poreza.
Kroz Ustavni sud kao počasnu sinekuru za zaslužne političare prošao je Vice Vukojević, koji se uz ostalo proslavio izjavom da je ženama bolje da šute i rađaju djecu. Nakon isteka mandata 2007., protiv njega je pokrenut kazneni postupak zbog silovanja Muslimanke u hercegbosankom logoru 1993.
Simljko Sokol, pak, promoviran je u predsjednika Ustavnog suda nakon izjave da novac nije
imovina. Tom izjavom je pokušao opravdati 200.000 DEM
neprijavljene ušteđevine obitelji Tuđman. Milan Vuković, također HDZ-ov aktivist, ušao je u Ustavni sud uz tvrdnju da ratni zločini Hrvatske vojske to nisu jer je riječ o zločinima obrambene vojske. Po isteku mandata suca Ivan Mrkonjić uhvaćen je u sumnjivim “kombinacijam” sa stečajem Prve obrtničke štedionice.
sudac ustavnog suda od 2001.
Doktorirao na Pravnom fakultetu 1992. godine obranivši disertaciju “Pravo na štrajk”. Od 2003. godine je redovni profesor na Katedri za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu.
2. Mario Jelušić
sudac ustavnog suda od 2008.
Od 1991. godine zaposlen je na Pravnom fakultetu u Zagrebu kao znanstveni asistent, a zatim i docent na Katedri za ustavno pravo. Predaje i na Pravnom fakultetu u Rijeci te na Diplomatskoj akademiji MVP-a.
3. Agata Račan
sutkinja ustavnog suda od 2001.
Od 2000. godine do imenovanja u Ustavni sud obnašala je dužnost pomoćnice ministra za europske integracije i vodila Upravu za usklađivanje pravnog sustava s pravnim sustavom EU. Tijekom radnog vijeka radila je isključivo na stručnim pravnim poslovima.
4. Snježana Bagić
sutkinja ustavnog suda od 2007.
Sutkinjom Županijskoga suda u Zagrebu imenovana je 2003. godine, a od 2004. do imenovanja za sutkinju Ustavnog suda bila je državna tajnica Ministarstva pravosuđa. Od 2005. član je Pregovaračke skupine za vođenje pregovora o pristupanju RH Europskoj Uniji.
5. Aldo Radolović
sudac ustavnog suda od 2007.
Dva mandata bio je predsjednik Županijskoga suda u Puli. Izvanredni je profesor na Katedri za građansko pravo Pravnog fakulteta u Rijeci. Objavio je više od stotinu radova iz područja građanskog prava.
6. Ivan Matija
sudac ustavnog suda od 1999.
U preporuci za Ustavni sud pohvalio se posvemašnjim stažem SDP-ova saborskog zastupnika. Karijeru je počeo 1979. kao referent u Tvornici željezničkih vozila Gredelj.
7. Jasna Omejec
sutkinja ustavnog suda od 1999.
U njezinoj biografiji stoji da je dugogodišnji predavač osječkoga Pravnog fakulteta. Kako nije udovoljavala propisanim uvjetima za ustavnog suca, zbog nje je 1995. promijenjen zakon. Umjesto 15 godina pravnog staža, otadse priznaje 12 godina.
8. Nevenka Šernhorst
sutkinja ustavnog suda OD 2002.
Magistrirala je na Pravnom fakultetu 2003. godine. Od 1974. do 1979. bila je imovinsko-pravni referent te načelnik Odjela poslova Republičkog fonda, a od 1993. savjetnik pa viši ustavnopravni savjetnik u Ustavnom sudu.
9. Mario Kos
sudac ustavnog suda od 2001.
Od 1968. do 2001. odvjetnik u Zagrebu. Član prve komisije za izradu prvog Ustava RH.
10. Slavica Banić
sutkinja ustavnog suda od 2008.
Pohađa poslijediplomski doktorski studij na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Od 1997. do 2001. zaposlena u Saboru kao tajnica Odbora za europske integracije. Od 2004. do imenovanja u Ustavni sud bila je predstojnica Ureda za zakonodavstvo Vlade RH.
11. Duška Šarin
sutkinja ustavnog suda od 2008.
Do 1996. radila je kao pravni referent u poduzeću Sloga. Od 1996. do 2007. bila je sutkinja Općinskog suda.
12. Mario Babić
sudac ustavnog suda od 2007.
Do izbora u Ustavni sud neprekidno se bavio odvjetničkom praksom. Doktorirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu 2000. godine.
13. Davor Krapac
sudac ustavnog suda od 2007.
Ima jednu od najbogatijih biografija među sucima. Od 2001. do 2003. bio je dekan Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Skandal sa Slavicom Banić, bivšom službenicom Vlade kojoj Upravni sud osporava pravo na status ustavne sutkinje, a političari i sam Ustavni sud na tome inzistiraju, razvio se u tihu uzbunu na zagrebačkom Sveučilištu.
Na webu Pravnoga fakulteta pojavila se upozoravajuća “izjava za javnost” koju potpisuje devet profesora. Svi uživaju mnogo veći ugled od većine sudaca Ustavnoga suda. “Posljednjih nekoliko mjeseci hrvatska je javnost suočena s pitanjem zakonitosti i pravilnosti u izboru jednog od sudaca Ustavnog suda RH. Smatramo svojom moralnom dužnošću nastavnika Pravnoga fakulteta, ali i građana koji su svoj život posvetili pravu, dati ovu izjavu: ne sudimo o pravu, ali smo zabrinuti postupcima i izjavama koje negiraju pravo. O pravu neka sude sudovi neovisno, bez političkih pritisaka, kao treća vlast u RH. Nije riječ o slučaju u kojemu sudovi trebaju odlučiti vodeći se političkim razlozima. Ne bi smjela, međutim, biti niti riječ o slučaju u kojem bi politika uzurpirala i ponizila pravo.
Donošenjem Ustava i Zakona prestaje politička volja zakonodavca”, stoji u izjavi koja zvuči kao lekcija politici i pravosuđu. Tekst su potpisali sve sami doktori pravnih znanosti: Branko Smerdel, Mihajlo Dika, Josip Kregar, Alan Uzelac, Tatjana Josipović, Igor Gliha i Hrvoje Sikirić. Pridužila su im se trojica trgovačko-pravnih stručnjaka Jakša Barbić, Siniša Petrović i Zoran Parać te studenti.
Jasna Babić
Zbog naziva “sud” javnost nije svjesna da u sadašnjem Ustavnom sudu RH sjedi samo dvoje istinskih sudaca: Duška Šarin, koja je u Ustavni sud stigla nakon 10-godišnjeg staža u zagrebačkom općinskom sudu te Aldo Radolović, nekadašnji predsjednik Županijskog suda u Puli.
Trojna urota
Doduše, moglo bi se reći da su sudsku dvoranu, gdje se živim ljudima dijeli pravda, iskusili još dvojica: nekadašnji privatni odvjetnici Mario Kos i Marko Babić. Ipak, Kos je u tu ustanovu instaliran samo kao zaslužni odvjetnik HDZ-ove vlade protiv Krunoslava Olujića, kojeg su 1998. eliminirali iz Vrhovnog suda uz montirane optužbe za bliske odnose s kriminalcima. Uz zakulisno političko lobiranje HSP-a, Babić je, pak, iz odvjetničkoga ureda u Vinkovcima utekao je u Ustavni sud 2007. pod prijetnjom kazne od neplaćenog PDV-a od 270.000 kuna. Osim HSP-a pomogli su mu nekadašnji HDZ-ovac Ivan Vekić i prof. Mario Jelušić, koji je već sjedio u Ustavnom sudu.
Bivša je Vladina službenica pa
ne čudi solidarnost ustavnih sudaca
|
Slavica Banić
|
Politička trgovina
Natječaj je dekor. Suci postaju oni
s jakim političkim zaleđem
|
Krunoslav Olujić:
|
Tako je, primjerice, Jasna Omejac 1999. dobila potporu SDP-a, zato što su njezini liberali potpomogli izbor SDP-ovca Ivana Matije. HDZ je prihvatio Matiju i Omejec, pod uvjetom da liberali i SDP prihvate tadašnjih šest HDZ-ovih kandidata, uključujući Vicu Vukojevića, ekstremnog HDZ-ovog desničara.
Tuđmanov savjetnik
U tim iluzinističkim operacijama Matiji se potkrao izdajnički lapsus. Iako su suci, tobože, apolitični, Matija se u preporuci za Ustavni sud pohvalio značajnim stažem SDP-ovskog saborskog zastupnika. Iz Vice Vukojević je, pak, iskreno izletjelo da je izbor bio stvar prijateljskih dogovora.
Zato su javni natječaji, koji se činovničkom pedanterijom raspisuje po isteku osamogodišnjih mandata ustavnih sudaca, tek završna opsjena za neuko građanstvo.
- Zakon obavezuje na javni poziv za kandidate ustavnih sudaca, ali ustavni suci postaju samo oni s jakim političkom zaleđem. Meni je potpuno jasno da je taj javni poziv samo dekor - zaključit će Krunislav Olujić, koji je na vlastitoj koži stekao prilično iskustvo s tim birokratskim kolektivom, tek zaogrnutim u impresivne toge djelitelja pravde.
Naime, nakon eliminacije iz Vrhovnoga suda, Olujić se 1998. obratio Ustavnom sudu dok je njime predsjedavao Smiljko Sokol, prije toga HDZ-ov uglednik i savjetnik Franje Tuđmana.
Presuda Strasbourga
Šest godina je Olujićev slučaj čamio u ladicama. A onda je 2004. dobio odgovor kako, unatoč lažnoj pravosudnoj i političkoj difamaciji, njegova ljudska prava ni sa čim nisu ugrožena. Nema sumnje da je “presuđeno” po političkom dogovoru. Odluku je donijelo peteročlano vijeće Ustavnog suda, u kojemu, dakako, nije bilo doslovno ni jednog suca. Vijeće su činili: Emilija Rajić, bivša HDZ-ova šefica Fonda za privatizaciju, Agata Račan, SDP-ov stručnjak za pravna stambeno-komunalna pitanja, Ivan Matija, SDP-ov pravni espert za samoupravljanje, OUR-e i SOUR-e, Nevenka Šernhorst, bivša HDZ-ova načelnica mirovinskog Fonda i Željko Potočnjak, koji je za potrebe HDZ-ove privatizacije početkom devedesetih, smišljao odredbe radnoga prava.
Europski sud u Strasbourgu, koji se doista sastoji od iskusnih sudaca i profesora, Olujićevu tužbu riješio je u manje od četiri godine. Prema Olujićevim objašnjenjima, u Strasbourgu su zaključili da su njegova građanska prava i te kako ugrožena u Hrvatskoj, uz ostalo, zbog ponašanja ovdašnjih ustavnih sudaca. Smiljku Sokolu istekao je mandat, ali peteročlano vijeće nekadašnjih upravno-pravnih referenata i danas zauzima položaj ustavnih sudaca.
‘Srbi ne mogu biti suci’
Slučaj Milke Savić, koja se 31 godinu bavi odvjetništvom, izazvao je jedino kratkotrajnu reakciju medija i srpske zajednice u Hrvatskoj. Godine 2007., kada se kandidirala za Ustavni sud, nju je nadigrao kolega Marko Babić. “U Ustavni sud ne bi trebali biti izabrani predstavnici manjina, naročito ne Srbi”, reče jedan član saborskog Odbora za ustavno-politički sustav, “navijajući” za vinkovačkog utajivača poreza.
Kroz Ustavni sud kao počasnu sinekuru za zaslužne političare prošao je Vice Vukojević, koji se uz ostalo proslavio izjavom da je ženama bolje da šute i rađaju djecu. Nakon isteka mandata 2007., protiv njega je pokrenut kazneni postupak zbog silovanja Muslimanke u hercegbosankom logoru 1993.
Simljko Sokol, pak, promoviran je u predsjednika Ustavnog suda nakon izjave da novac nije
imovina. Tom izjavom je pokušao opravdati 200.000 DEM
neprijavljene ušteđevine obitelji Tuđman. Milan Vuković, također HDZ-ov aktivist, ušao je u Ustavni sud uz tvrdnju da ratni zločini Hrvatske vojske to nisu jer je riječ o zločinima obrambene vojske. Po isteku mandata suca Ivan Mrkonjić uhvaćen je u sumnjivim “kombinacijam” sa stečajem Prve obrtničke štedionice.
|
Sinekura za zaslužne političare
|
sudac ustavnog suda od 2001.
Doktorirao na Pravnom fakultetu 1992. godine obranivši disertaciju “Pravo na štrajk”. Od 2003. godine je redovni profesor na Katedri za radno i socijalno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu.
2. Mario Jelušić
sudac ustavnog suda od 2008.
Od 1991. godine zaposlen je na Pravnom fakultetu u Zagrebu kao znanstveni asistent, a zatim i docent na Katedri za ustavno pravo. Predaje i na Pravnom fakultetu u Rijeci te na Diplomatskoj akademiji MVP-a.
3. Agata Račan
sutkinja ustavnog suda od 2001.
Od 2000. godine do imenovanja u Ustavni sud obnašala je dužnost pomoćnice ministra za europske integracije i vodila Upravu za usklađivanje pravnog sustava s pravnim sustavom EU. Tijekom radnog vijeka radila je isključivo na stručnim pravnim poslovima.
4. Snježana Bagić
sutkinja ustavnog suda od 2007.
Sutkinjom Županijskoga suda u Zagrebu imenovana je 2003. godine, a od 2004. do imenovanja za sutkinju Ustavnog suda bila je državna tajnica Ministarstva pravosuđa. Od 2005. član je Pregovaračke skupine za vođenje pregovora o pristupanju RH Europskoj Uniji.
5. Aldo Radolović
sudac ustavnog suda od 2007.
Dva mandata bio je predsjednik Županijskoga suda u Puli. Izvanredni je profesor na Katedri za građansko pravo Pravnog fakulteta u Rijeci. Objavio je više od stotinu radova iz područja građanskog prava.
6. Ivan Matija
sudac ustavnog suda od 1999.
U preporuci za Ustavni sud pohvalio se posvemašnjim stažem SDP-ova saborskog zastupnika. Karijeru je počeo 1979. kao referent u Tvornici željezničkih vozila Gredelj.
7. Jasna Omejec
sutkinja ustavnog suda od 1999.
U njezinoj biografiji stoji da je dugogodišnji predavač osječkoga Pravnog fakulteta. Kako nije udovoljavala propisanim uvjetima za ustavnog suca, zbog nje je 1995. promijenjen zakon. Umjesto 15 godina pravnog staža, otadse priznaje 12 godina.
8. Nevenka Šernhorst
sutkinja ustavnog suda OD 2002.
Magistrirala je na Pravnom fakultetu 2003. godine. Od 1974. do 1979. bila je imovinsko-pravni referent te načelnik Odjela poslova Republičkog fonda, a od 1993. savjetnik pa viši ustavnopravni savjetnik u Ustavnom sudu.
9. Mario Kos
sudac ustavnog suda od 2001.
Od 1968. do 2001. odvjetnik u Zagrebu. Član prve komisije za izradu prvog Ustava RH.
10. Slavica Banić
sutkinja ustavnog suda od 2008.
Pohađa poslijediplomski doktorski studij na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Od 1997. do 2001. zaposlena u Saboru kao tajnica Odbora za europske integracije. Od 2004. do imenovanja u Ustavni sud bila je predstojnica Ureda za zakonodavstvo Vlade RH.
11. Duška Šarin
sutkinja ustavnog suda od 2008.
Do 1996. radila je kao pravni referent u poduzeću Sloga. Od 1996. do 2007. bila je sutkinja Općinskog suda.
12. Mario Babić
sudac ustavnog suda od 2007.
Do izbora u Ustavni sud neprekidno se bavio odvjetničkom praksom. Doktorirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu 2000. godine.
13. Davor Krapac
sudac ustavnog suda od 2007.
Ima jednu od najbogatijih biografija među sucima. Od 2001. do 2003. bio je dekan Pravnog fakulteta u Zagrebu.
|
1. Željko Potočnjak
|
Skandal sa Slavicom Banić, bivšom službenicom Vlade kojoj Upravni sud osporava pravo na status ustavne sutkinje, a političari i sam Ustavni sud na tome inzistiraju, razvio se u tihu uzbunu na zagrebačkom Sveučilištu.
Na webu Pravnoga fakulteta pojavila se upozoravajuća “izjava za javnost” koju potpisuje devet profesora. Svi uživaju mnogo veći ugled od većine sudaca Ustavnoga suda. “Posljednjih nekoliko mjeseci hrvatska je javnost suočena s pitanjem zakonitosti i pravilnosti u izboru jednog od sudaca Ustavnog suda RH. Smatramo svojom moralnom dužnošću nastavnika Pravnoga fakulteta, ali i građana koji su svoj život posvetili pravu, dati ovu izjavu: ne sudimo o pravu, ali smo zabrinuti postupcima i izjavama koje negiraju pravo. O pravu neka sude sudovi neovisno, bez političkih pritisaka, kao treća vlast u RH. Nije riječ o slučaju u kojemu sudovi trebaju odlučiti vodeći se političkim razlozima. Ne bi smjela, međutim, biti niti riječ o slučaju u kojem bi politika uzurpirala i ponizila pravo.
Donošenjem Ustava i Zakona prestaje politička volja zakonodavca”, stoji u izjavi koja zvuči kao lekcija politici i pravosuđu. Tekst su potpisali sve sami doktori pravnih znanosti: Branko Smerdel, Mihajlo Dika, Josip Kregar, Alan Uzelac, Tatjana Josipović, Igor Gliha i Hrvoje Sikirić. Pridužila su im se trojica trgovačko-pravnih stručnjaka Jakša Barbić, Siniša Petrović i Zoran Parać te studenti.
|
Tiha pobuna na Pravu
|
Jasna Babić
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....