Opus Dej, Stier avej! Kako je omiljeni desničar preko noći premetnut u ženomrsca

Opus Dej, go avej!, Građani Hrvatske ne žele živjeti u klerikalnom društvu u kojemu se odluke o našim životima donose na oltarima! U boj, u boj, za jajnik svoj! Ostavka, ostavka! Tako glasi tek dio repertoara i poruka koje su s Noćnog marša za Dan žena poslane Vladi sa zahtjevom "licemjernom premijeru" da smjeni ministra vanjskih poslova Davora Ivu Stiera i njegova savjetnika Ladislava Ilčića.

Dogodilo se da je Stier - do prije nekoliko godina poželjni desničar općeprihvaćen zbog svoje uglađenosti, pristojnosti, obrazovanosti i elokventnosti - preko noći postao jedan od najomraženijih članova Vlade i simbol zatiranja prava LGBT osoba, prava žena s naglaskom na reproduktivna, te slobode na vjersko određenje. HDZ-ovac na kojega se gledalo s dozom respekta u dva koraka premetnuo se u vođu klerikalno- fašističkog izdanka te stranke. Jedan je korak bilo angažiranje Ladislava Ilčića za savjetnika, a drugi korekcija hrvatskih stavova o ljudskim pravima koja će se zastupati pri tijelima UN-a, i to na štetu LGBT osoba i žena, a u korist katolika i njihovih uvjerenja.

Reakcija premijera i samog Stiera, u čijoj je suštini bila poruka da Vlada nema namjeru zabranjivati pobačaj, smanjivati prava seksualnih manjina ili štogod slično, ostala je bez ikakvog učinka na zamračenu sliku ministra vanjskih poslova. Prosvjednici njegovo ime ispisuju na transparentima, a politički analitičari okrunjuju ga titulom frontmana klerikalne struje u HDZ-u ili ga proglašavaju Plenkovićevim poslanikom koji će ih držati pod kontrolom. A u biti Stier nije ništa od toga što mu se danas pripisuje. Što se HDZ-a tiče, moglo bi se reći da je gotovo pa vuk samotnjak, što mu a priori iskljujučuje ulogu predvodnika ili predstavnika ikakve stranačke grupacije.

A njegovi politički stavovi također nisu nikakva novost, niti otkriće. Stier ih godinama dosljedno prezentira, a to što smo ga (posebno ljevičari i liberali) gledali preko ružičastih naočala nije njegova krivnja. Poanta je u tome što je nakon cijele plejade sirovih likova s tvrde desnice, poput Ante Kovačevića, Branimira Glavaša,... koji su prodefilirali političkom scenom i vinuli se u uloge narodnih tribuna da bi saborske mandate utrošili na skandalozne i vulgarne ispade, Stier došao poput melema. Za razliku od njih, nastupio je čovjek koji je u prvom redu bio pristojan i pošten. Konzervativan i desni, uvijek je znao staloženo i kulturno elaborirati svoja politička uvjerenja. Dok je dobivao kritike s desnice, na ljevici se Stiera mazilo. Epizoda u kojoj je kao HDZ-ov europarlamentarac nastupio zajedno sa SDP-ovim Toninom Piculom u obrani statusa Hrvata u BiH bila je očaravajuća. O dvojcu Picula - Stier pisali su se romansirani izvještaji kao paru političkih suparnika ujedinjenih u ljubavi prema zajedničkoj domovini i naciji.

Kada je briselski junak Stier pao pod nemilost bivšeg stranačkog mu šefa Tomislava Karamarka, liberalniji dio javnosti iskreno je suosjećao s njim i bolno doživljavao šikaniranja kao da se radi o njihovoj koži.

Stierov povratak u Zagreb i njegov angažman u Vladi dočekan je, stoga, bez ikakvih propitkivanja, više kao prirodni slijed i ostvarenje nebeske pravde. No, romantični junak i predstavnik poželjne desnice, oblikovan manje prema stvarnom političkom uvjerenju i djelovanju, a više po želji i imaginaciji ljevičara, jednom je morao izaći iz balona. Gotovo pa preko noći Stier je postao opasna pojava. Počelo ga se secirati, preispituje se njegova uloga unutar Vlade i HDZ-a, pokušava detektirati priroda odnosa između njega i premijera Plenkovića. Stieru se pošto-poto nastoji prišiti kakva bitna uloga, pa makar ga se predstavljalo kao premijerovo oruđe za obuzdavanje najekstremnije struje u stranci ili kao protutežu ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću i njegovim pobornicima. Nema, međutim, nikakvog posebnog Stierova poslanja. Govorimo o političaru koji nikada nije skrivao svoja konzervativna demokršćanska uvjerenja i koji kao pripadnik političke grupacije koja je pobijedila na izborima svoju politiku provodi u djelo.

Problem nije u Stieru, nego u svima koji ga nisu shvaćali ozbiljno, ili pak nisu računali da će se globalne okolnosti, pa tako i one u Hrvatskoj, u kratkom vremenu drastično promijeniti i da će Stierova izrazito konzervativna demokršćanska politika biti provediva. Naime, dok je Stier bio u akciji s Piculom, nitko još nije mogao vjerovati da će Željka Markić uspjeti u namjeri da korigira Ustav po vlastitoj želji. A za nekoliko mjeseci dogodilo se baš to - održan je referendum na kojem je brak dobio ustavnu definiciju zajednice muškarca i žene. Onda se po mračnim ladicama Ustavnog suda počeo tražiti takozvani Zakon o pobačaju, a marginalac Ilčić vinuo se u državnu politiku.

Uostalom, na zadnjim izborima Plenković je HDZ predstavio kao stranku s demokršćanskim predznakom, a birači su takvom HDZ-u dali povjerenje da vlada državom. Prema tome, Stier nije nikakav eksces, već je eksponent politike za koju se odlučila većina na izborima.