Je li Ante Ramljak jučer došao na posao? Što je radio? Postoje ti neki rastanci za koje nitko nikada neće otvoreno reći što se dogodilo. Nešto kao kada se niotkuda pojavi dijete bez oca. Svi vide da je ona trudna i nitko ništa ne spominje. Svi vide da se trudnoća, hvala Bogu, dobro razvija, trudnica je vesela i sretna, ali i dalje nitko ne govori ništa. I tako to ostane. Dok je neka glava obitelji ne izbaci. Čak i u ogovaranjima, svi govore o nekoj tamo situaciji, onom događaju ili tko zna čemu, ne usuđujući se reći da je sve ovisilo o volji jednog čovjeka i tome kakav mu je imidž.
Ramljak je otišao rekavši da ne želi osobno biti smetnja, prepreka ili tu neka floskula sretnoj budućnosti Agrokora. Da, prozirno je. Svi su do zadnjeg trenutka bili zadovoljni njime, a onda su odlučili da im više ne valja. To zbog savjetnika, njihova broja i iznosa koji su dobivali. Savjetnika je bilo oko 140, tvrtki koje su u okviru Agrokora, oko 160. Potrošili su do sada oko 240 milijuna kuna. Jednostavna matematika kaže da je manje od jednog savjetnika bio zadužen za jednu tvrtku. Ili su neke tvrtke bile otpisane pa im nije trebao savjetnik. Je li to mnogo novca? Je li to uopće dovoljno? Račune savjetnika plaćaju vjerovnici. Porezni obveznici će možda platiti sve, ali za sada račune plaćaju vjerovnici. Oni su odobrili troškove. Brojke mogu izgledati veliko, ali su puno veće brojke koje govore o vrijednosti cijelog posla, a on se mjeri u milijardama.
Dakle, super zarada savjetnika ovisi o vrijednosti posla, a ne o tome kako to nekome izgleda i zvuči. Ako je drugačije, onda je cijela priča o slobodnom tržištu samo zafrkancija. Onda zaboravimo sve. Kako spasiti cijeli sustav ako su u njemu loše tvrtke, potrebno je spasiti i te tvrtke, a ako svaka tvrtka nema savjetnika, što to onda znači? Što u stvari rade savjetnici? Savjetuju ili upravljaju? Kakvu težinu imaju njihovi savjeti? Jesu li oni samo dodatni brain u cijeloj priči? Ili su jedini? Ako su savjetnici potrebni, zašto je Ramljak morao otići? Ako nisu potrebni, kako ih je skupio 140? Nisu neka mala ekipa, nebitan uhljeb u gomili činovnika čije prisustvo neće ništa promijeniti. Uostalom, tko procjenjuje koliko savjetnika treba za spas koncern, i koliko smiju koštati? Zašto onda taj nije cijelo vrijeme bio na Ramljakovu mjestu? Hoće li na kraju ispasti da je Ramljak bio ta neželjena trudnoća o kojoj se neće govoriti kako se ne bi reklo ništa jer je sve što se kaže grozno po snove i istinu.
Možda bi se sve moglo usporediti s renoviranjem stana. To su svi vidjeli u nekom trenutku u životu. Ramljak je trebao za mjesec i pol postići nagodbu, dao je prijedlog kojim nitko nije bio zadovoljan. I onda je podnio ostavku. Nešto kao da arhitekt, odnosno glavni izvođač radova ode nakon što sruši sve suvišne zidove, počupa instalacije vode i plina, podere kabele za struju iz zidova, počupa pola parketa i razbije sve pločice oko kade. Kadu prvu izbaci. I nestane. Na zidu, kao što je mom frendu njegov majstor napisao, ostavi poruku: “Otišao sam”. Ne bude ga više. To je Ramljak napravio Plenkoviću objavivši svoju ostavku. A onda ostao, da bi dočekao novog povjerenika jer je premijer tako htio, jer je morao postojati netko dok premijer ne nađe zamjenu. A u stvari je dao ostavku da ne bude otpušten, ali je morao odigrati i posljednji čin na način da izgleda kao da ne ovisi o tuđoj volji. Pri čemu, radeći posao povjerenika nije ništa postigao i nitko ne zna kako bi sve izgledalo da je radio do kraja. Kako je onda uopće dobio taj posao? I, zašto? I što je radio u međuvremenu, od trenutka kada je dao ostavku pa do jučer? Zašto se grijala njegova kancelarija? Nije spašavao Agrokor. Nije valjda da je htio u posljednjih deset dana napraviti još nešto, a nitko ga ne prisiljava. Ostao je, jednostavno, da premijer ne ispadne ostavljen i jadan. I ne, nije to odgovornost kada odeš s mjesta povjerenika da ne uznemiravaš premijera i javnost, a posao nije dovršen. To su sasvim različiti pojmovi. Uostalom, kako spasiti Agrokor, a da nema galame, histerije, da se nije dogodilo lupanje, a pokušao se spasiti sustav sa 50 tisuća zaposlenih koji poslovno povezuje četiri puta veći broj ljudi.
U normalnim se zajednicama nalik obiteljima tjedan dana odlučuje da li uzeti Zarin ili Ikein komplet tanjura. Uzme li se krivi, onda se ne razgovara sljedećih deset dana. Odluka je teška stvar i zato uvijek netko nosi odgovornost. Ako povjerenik nije imao pravo na donošenje svojih odluka, onda i nije bio povjerenik. Bio je lutka. To je dosta dobra pouka za nove povjerenike. I strane ulagače. Općenito, sve koji se misle baviti biznisom. Ali, istodobno i dosta lagan posao. Bitno ga je samo zgrabiti i primati plaću. I napisati ostavku još prvoga dana. U stilu: “Nažalost, neizvjesnost koja je bila stvorena vezano uz moj ostanak na mjestu izvanrednog povjerenika snažno radi protiv ovog procesa. Neopozivu ostavku na mjesto izvanrednog povjerenika dajem kako ne bih osobno postao prepreka postizanju nagodbe.”
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....