Ovakvom SDP-u uopće ne trebaju neprijatelji

“Arsen Bauk se skriva iza ženskih suknji”, bez pardona je jučer Ranko Ostojić verbalno nagazio vlastitog stranačkog kolegu s kojim je sjedio u Vladi Zorana Milanovića, jer je Bauk na Glavnom odboru progurao amandman kojim se zabranjuje kandidatura na unutarstranačke funkcije svima koji nisu u zadnjih godinu dana bili prisutni na barem polovici sastanaka tijela na koja su pozvani.

Bauk je pokušao onemogućiti Ostojićevu kandidaturu, onda mu je ovaj javno poručio da je tetkica, a na sve je SDP-ov mozak iz sjene Zlatko Komadina zaključio da se “za dobrim konjem diže prašina”, odnosno da je situacija u SDP-u sasvim zadovoljavajuća, ali mediji provociraju i unose konfuziju. Pet minuta poslije stigla je reakcija Peđe Grbina prema kojemu je SDP krenuo u potpuno krivom smjeru.

Što je SDP-ovcima?

Ukratko, riba smrdi od glave, odnosno kada nema vođe s autoritetom, sve počinje svađama i međusobnim optužbama, slijedi faza anarhije, a završava kolapsom. Socijaldemokrati su na rubu zadnje faze, duboko međusobno posvađani, bez bilo kakve vizije, a na okupu ih drži saznanje da će oni koji ostanu uz Davora Bernardića dobiti bolja mjesta na listama i na idućim izborima uspjeti ući u Sabor.

Za to vrijeme pada rejting SDP-a, a situacija u stranci sliči na obračun kod O.K. Corrala. Ovakvom SDP-u neprijatelj nije ni HDZ ni Živi zid, dovoljni su sami sebi. U takvim okolnostima interna tema o amandmanima za unutarstranačke izbore (što ne može zanimati nikoga tko nije član stranke jer se radi o dosadnom birokratskom pitanju) postala je detonator dvoboja u kojem stranački drugovi iz svih raspoloživih oružja pucaju jedni po drugima.

Dokle će to trajati?

Sve dok je Davor Bernardić na čelu SDP-a, a možda i dulje. Samo, tko zna što donose sljedeći mjeseci jer može se dogoditi da dobar dio SDP-ovih županijskih organizacija preuzmu protivnici šefa stranke. U tom slučaju, netko će vjerojatno otvoriti pitanje prijevremenih izbora za predsjednika SDP-a.