Pet sasvim neobičnih susreta s genijalcima

Intervju u autu

Žao nam je, ali ne mogu s vama razgovarati. Hitno su me zvali iz bolnice u Ferrari, rekao mi je kardiolog prof. Gino Gerosa iz Sveučilišne bolnice u Padovi kad sam u travnju 2002. došla na intervju. Nisam mogla prikriti razočaranje, pa me Gerosa upitao želim li s njim ići vlakom u Ferraru pa da putem razgovaramo. Na to smo fotoreporter Igor Nobilo i ja predložili: odvest ćemo Gerosu u Ferraru našim redakcijskim automobilom, pa ćemo putem razgovarati. Gerosi se svidjela ideja i tako je nastao moj prvi i zasad jedini automobilski intervju. Ostalo je vremena i da s Igorom popriča o predstojećem Svjetskom nogometnom prvenstvu na kome je naša reprenzetacija igrala protiv Italije.

Nobelovci ispred WC-a

U siječnju 2005. u sjedištu UNESCO-a održavala se velika konferencija povodom Međunarodne godine fizike na kojoj je sudjelovalo i sedam nobelovaca. Tomo Wruss, tadašnji glavni urednik Jutarnjeg, došao je na ideju da napravim paralelni intervju sa svih sedam nobelovaca o budućnosti čovječanstva. Proučivši na internetu fotografije nobelovaca, bacila sam se u potragu, što među nekoliko stotina sudionika konferencije i nije bilo lako. No, dosjetila sam se da će neki od njih u pauzi sigurno ići na toalet pa ću ih uloviti na ulazu. Trik je uspio, no bilo je zabavno kad mi je nobelovac Harold Kroto rekao da će rado odgovoriti na moja pitanja, ali da ga prije toga pustim na WC.

Arogantni Islanđanin

U srpnju 2007. bila sam u Reykjaviku gdje sam imala intervju s Karijem Stefanssonom, najpoznatijim islandskim znanstvenikom i direktorom biotehnološke tvrtke deCode Genetics. Za Stefanssona sam čula da zna biti jako neugodan, pa me ugodno iznenadio ljubaznošću na početku razgovora. No, kad sam ga htjela fotografirati, počeo je vikati na mene tako da sam se skoro rasplakala. Drhtavim glasom sam mu rekla da moram imati njegove fotografije jer je redakcija skupo platila moj put na Island. Onda se smirio i dopustio da ga snimim.

Kako sam ispala Balkanka

Na Festivalu znanosti u Cheltenhamu 2008. slušala sam tribinu “99,9% Human” na kojoj je gostovao dr . Lyle Armstrong, koji je kreirao prvi ljudsko-kravlji embrij. Zamolila sam ga za intervju, no on je pokušao izbjeći pravdajući se skorim odlaskom na vlak. Onda sam mu rekla da sam došla iz Hrvatske da bih napravila intervju pa se u naš razgovor umiješao lord Robert Winston, moderator tribine. - Pa ne letite sad nazad u Hrvatsku - rekao mi je Winston s visoka i odvukao Armstronga. Naposljetku je odvojio nekoliko minuta za razgovor, a ja sam se ispričavala što sam bila tako uporna. - Ma ništa to nije, moja je žena Albanka pa su mi poznati ljudi s Balkana - rekao je.

Druženje s Papinim astronomima

Ponekad su razgovori s neistomišljenicima najugodniji, što pokazuje moj posjet Papinoj ljetnoj rezidenciji u Castel Gandolfu gdje je smješten Vatikanski opservatorij, jedinstvena astronomska institucija koju financira Sveta Stolica. Boravila sam tamo u ožujku 2009., a moj domaćin bio je tada 87-godišnji otac Sabino Maffeo, astronom i isusovac. U jednom trenutku otac Sabino mi je predložio da odemo u kuhinju na kavu. Proveo me kroz dio zgrade gdje isusovci imaju privatne prostorije. - Imate veliko povjerenje u mene, a znate li da sam ja ateistkinja? - upitala sam smijući se Maffea. Rekao je da to nije važno pa smo zatim u kuhinji uživali u slasnoj krostati.