Kao i za mnoge druge slavne umjetnike iz renesanse, precizan datum rođenja Pietera Brueghela starijeg i dalje je predmet rasprava i pretpostavki, no ustalilo se mišljenje da se rodio negdje oko 1525. godine, s obzirom na to da se kao samostalni majstor prvi put spominje 1551. u Antwerpenu.
Također, nije sigurno ni mjesto njegova rođenja, iako je najprihvaćenija pretpostavka da potječe iz okolice grada Brede, danas u sastavu Nizozemske, premda postoje i tumačenja prema kojima je njegov rodni grad Bree u Belgiji, čiji je naziv na latinskom isto tako Breda. Nešto su pouzdaniji arhivski dokumenti o njegovu naukovanju kod Pietera Coeckea van Aelsta (1502. - 1550.), čijom će se kćeri Mayke oženiti 1563. u Bruxellesu gdje će živjeti do smrti 5. rujna 1569.
Vrijedi spomenuti da je Pieter Coecke van Aelst prva iz niza poveznica Brueghelova stvaralaštva i hrvatske umjetničke baštine. Naime, jedna slika Pietera Coeckea van Aelsta s prikazom bijega u Egipat spominje se 1630. u oporuci Frana Tome Sagrojevića kao dar za kapelu Sv. Duha u župnoj crkvi Sv. Marije u Pakljeni na otoku Šipanu.
Sagrojevićev djed Frano dobio je tu sliku kao zahvalu za sudjelovanje u sukobu između alžirskog namjesnika Hairedina Barbarosse (1474.-1546.) i španjolskog kralja Karla V., čiji je dvorski slikar bio upravo Pieter Coecke van Aelst. Isto tako, u zagrebačkom Muzeju Mimara čuva se Aelstov "Ecce Homo" čiji pozadinski motivi nagovještavaju bukoličke žanr-scene njegova najuspješnijeg učenika.
Već činjenica što je Pieter Coecke van Aelst bio dvorski, a Brueghel, kolokvijalno govoreći, "seoski" slikar, mogla bi osnažiti procjene da je učenik vrlo malo toga baštinio od učitelja, iako bi se eventualno moglo zaključiti da je tijekom naukovanja stekao umijeće i naklonost prema panoramskim kompozicijama s brojnim sudionicima i istaknutom ulogom krajolika.
Neposredno nakon promaknuća u majstora Pieter Brueghel krenuo je i na uobičajeno studijsko putovanje u Italiju, koje je trajalo nekoliko godina, a iz njegovih se skica daje naslutiti da je proputovao od Rima preko Napulja do Messine i Sicilije.
Iz hrvatskog kuta gledišta iznimno su važni poznanstvo i suradnja s istaknutim minijaturistom Julijem Klovićem, a uspostavio je i niz drugih kontakata, primjerice s geografom Abraham Orteliusom i izdavačem Christophom Plantinom. Nakon povratka iz Italije radi kao crtač za antwerpenskog trgovca umjetnina i nakladnika Hieronymusa Cocka, a poslije i za trgovca umjetnina Hansa Franckerta, s kojim uspostavlja i dugogodišnje prijateljstvo.
Iako će u svjetskoj povijesti umjetnosti ostati upamćen kao jedan od najuspješnijih slikara sela, Brueghel je u pravilu imao vrlo učene i utjecajne pokrovitelje i skupljače. S obzirom na to da će mu i sinovi Pieter i Jan postati priznati slikari, umjetničkoj dinastiji Brueghel, odnosno Bruegel (od 1559. počinje se potpisivati kao Breugel) pripomogao je očev crtački i grafički opus jer su u vrijeme njegove smrti Pieter i Jan bili dječaci premladi za slikarske poduke.
Ukupno je sačuvano oko 45 Brueghelovih slika, od čega se gotovo trećina čuva u bečkom Kunsthistoriches Museumu, jer je nastrani austrijski car Rudolf II. bio najagilniji skupljač majstorova opusa. Brueghel je rijetko izrađivao grafike prema svojim crtežima, a među ostalima, njegove kompozicije gravirali su Pieter van der Heyden, Philip Galle i Frans Huys.
Brueghela se može povezati i s još jednim velikim individualistom, predstavljenim u Taschenovim monografijama - Hieronymusom Boschom - a pretpostavlja se da je i rođen nedaleko od 's-Hertogenboscha, tako da je zasigurno imao prilike temeljito se upoznati s Boschovom jedinstvenom slikarskom vizijom.
Isto kao i Bosch, Brueghel je svoje stvaralaštvo temeljio i na onodobnom folkloru i usmenoj predaji, što je posebice došlo do izražaja u oslikavanju "Nizozemskih poslovica" (1559.) te ciklusu od pet slika koje prikazuju mjesece, odnosno godišnja doba s prizorima karakterističnih poslova za taj dio godine (1556.). Najizrazitije sličnosti s Boschovom fantastikom iskazuju kompozicije "Trijumf smrti" (1561.-1562.) i personifikacija furije "Luda Greta" (1562.), što neki kritičari proglašavaju njegovim "demonološkim" ciklusom.
No Brueghelova invencija dosegnula je najviše domašaje u prikazu parabola poput "Slijepac vodi slijepce" (1568.) i u kvintesencijalnim žanr-slikama "Seoska svadba" (1568.) i "Seoski ples" (1568.) koje se temelje na brojnim prethodnim pripremnim crtežima. U iscrpnoj analizi Brueghelove "Seoske svadbe" slavni povjesničar umjetnosti E. H. Gombrich ustvrdit će da "ni Tintoretto ne bi uspio organizirati uvjerljiviju sliku pretrpanog prostora".
Prema mišljenju istaknutoga francuskog povjesničara umjetnosti Renéa Hyghea, Brueghelu je iskustvo proučavanja talijanskog slikarstva omogućilo da u svoj populistički izraz unese odlike i sjevernjačke reformacije i južnjačke protureformacije, a u prikazu biblijskih motiva povremeno je ubacivao i komentare tadašnjih povijesnih okolnosti.
Tako je, primjerice, u "Pokolju betlehemske djece" (1566.) Herodotove plaćenike prikazao u odorama španjolske vojske koja je u Flandriji počinila slične pokolje.
Na samrtnoj postelji slikar je naložio da se uništi dio njegovih crteža i grafika kako obitelj ne bi imala neželjenih posljedica zbog njegova političkog angažmana. Takvo stajalište priskrbio mu je velik ugled kod nacionalista u tome trusnom razdoblju: prema svježim podacima s interneta iz 2005., Brueghel je nominiran za naslov najistaknutijeg Belgijca (De Grootste Belg): među važnijim Flamancima izborio je 17. mjesto, Valonci su ga smjestili na 58., a Nizozemci na 152. mjesto.
Kad bi se organizirao izbor slikara koji je ponajviše utjecao na hrvatsku likovnu umjetnost, Klovićev prijatelj Pieter Brueghel zasigurno bi zauzeo zasluženo visoko mjesto.
Posredstvom Krste Hegedušića i umjetnika okupljenih u grupi Zemlja, stvaralaštvo najistaknutijeg flandrijskog slikara XVI. stoljeća četiri stoljeća poslije potaknulo je i protagoniste tzv. čuda hrvatske naive koji su u svojim ponajboljim domašajima iskazali usporedivo umijeće unošenja i oslikavanja izvorno ruralnog ugođaja i kolorita.
Brueghelov poticaj i odjek u Hlebinama još su jedna iznimno uvjerljiva potvrda univerzalnosti i jedinstvenosti njegova opusa koji je po mnogim odlikama jednako upečatljiv danas kao i u vrijeme njegova nastanka.
Darko Glavan
Također, nije sigurno ni mjesto njegova rođenja, iako je najprihvaćenija pretpostavka da potječe iz okolice grada Brede, danas u sastavu Nizozemske, premda postoje i tumačenja prema kojima je njegov rodni grad Bree u Belgiji, čiji je naziv na latinskom isto tako Breda. Nešto su pouzdaniji arhivski dokumenti o njegovu naukovanju kod Pietera Coeckea van Aelsta (1502. - 1550.), čijom će se kćeri Mayke oženiti 1563. u Bruxellesu gdje će živjeti do smrti 5. rujna 1569.
| Iako će u povijesti umjetnosti ostati zapamćen kao jedan od najuspješnijih slikara sela, Bruegel je imao utjecajne pokrovitelje i skupljače. Bruegelu je iskustvo proučavanja talijanskog slikarstva omogućilo da u populistički izraz unese odlike i sjevernjačke reformacije i južnjačke protureformacije, a u prikazu biblijskih motiva ubacivao je i komentare tadašnjih povijesnih okolnosti |
Sagrojevićev djed Frano dobio je tu sliku kao zahvalu za sudjelovanje u sukobu između alžirskog namjesnika Hairedina Barbarosse (1474.-1546.) i španjolskog kralja Karla V., čiji je dvorski slikar bio upravo Pieter Coecke van Aelst. Isto tako, u zagrebačkom Muzeju Mimara čuva se Aelstov "Ecce Homo" čiji pozadinski motivi nagovještavaju bukoličke žanr-scene njegova najuspješnijeg učenika.
Već činjenica što je Pieter Coecke van Aelst bio dvorski, a Brueghel, kolokvijalno govoreći, "seoski" slikar, mogla bi osnažiti procjene da je učenik vrlo malo toga baštinio od učitelja, iako bi se eventualno moglo zaključiti da je tijekom naukovanja stekao umijeće i naklonost prema panoramskim kompozicijama s brojnim sudionicima i istaknutom ulogom krajolika.
Neposredno nakon promaknuća u majstora Pieter Brueghel krenuo je i na uobičajeno studijsko putovanje u Italiju, koje je trajalo nekoliko godina, a iz njegovih se skica daje naslutiti da je proputovao od Rima preko Napulja do Messine i Sicilije.
Iz hrvatskog kuta gledišta iznimno su važni poznanstvo i suradnja s istaknutim minijaturistom Julijem Klovićem, a uspostavio je i niz drugih kontakata, primjerice s geografom Abraham Orteliusom i izdavačem Christophom Plantinom. Nakon povratka iz Italije radi kao crtač za antwerpenskog trgovca umjetnina i nakladnika Hieronymusa Cocka, a poslije i za trgovca umjetnina Hansa Franckerta, s kojim uspostavlja i dugogodišnje prijateljstvo.
Iako će u svjetskoj povijesti umjetnosti ostati upamćen kao jedan od najuspješnijih slikara sela, Brueghel je u pravilu imao vrlo učene i utjecajne pokrovitelje i skupljače. S obzirom na to da će mu i sinovi Pieter i Jan postati priznati slikari, umjetničkoj dinastiji Brueghel, odnosno Bruegel (od 1559. počinje se potpisivati kao Breugel) pripomogao je očev crtački i grafički opus jer su u vrijeme njegove smrti Pieter i Jan bili dječaci premladi za slikarske poduke.
Ukupno je sačuvano oko 45 Brueghelovih slika, od čega se gotovo trećina čuva u bečkom Kunsthistoriches Museumu, jer je nastrani austrijski car Rudolf II. bio najagilniji skupljač majstorova opusa. Brueghel je rijetko izrađivao grafike prema svojim crtežima, a među ostalima, njegove kompozicije gravirali su Pieter van der Heyden, Philip Galle i Frans Huys.
Brueghela se može povezati i s još jednim velikim individualistom, predstavljenim u Taschenovim monografijama - Hieronymusom Boschom - a pretpostavlja se da je i rođen nedaleko od 's-Hertogenboscha, tako da je zasigurno imao prilike temeljito se upoznati s Boschovom jedinstvenom slikarskom vizijom.
Isto kao i Bosch, Brueghel je svoje stvaralaštvo temeljio i na onodobnom folkloru i usmenoj predaji, što je posebice došlo do izražaja u oslikavanju "Nizozemskih poslovica" (1559.) te ciklusu od pet slika koje prikazuju mjesece, odnosno godišnja doba s prizorima karakterističnih poslova za taj dio godine (1556.). Najizrazitije sličnosti s Boschovom fantastikom iskazuju kompozicije "Trijumf smrti" (1561.-1562.) i personifikacija furije "Luda Greta" (1562.), što neki kritičari proglašavaju njegovim "demonološkim" ciklusom.
No Brueghelova invencija dosegnula je najviše domašaje u prikazu parabola poput "Slijepac vodi slijepce" (1568.) i u kvintesencijalnim žanr-slikama "Seoska svadba" (1568.) i "Seoski ples" (1568.) koje se temelje na brojnim prethodnim pripremnim crtežima. U iscrpnoj analizi Brueghelove "Seoske svadbe" slavni povjesničar umjetnosti E. H. Gombrich ustvrdit će da "ni Tintoretto ne bi uspio organizirati uvjerljiviju sliku pretrpanog prostora".
Prema mišljenju istaknutoga francuskog povjesničara umjetnosti Renéa Hyghea, Brueghelu je iskustvo proučavanja talijanskog slikarstva omogućilo da u svoj populistički izraz unese odlike i sjevernjačke reformacije i južnjačke protureformacije, a u prikazu biblijskih motiva povremeno je ubacivao i komentare tadašnjih povijesnih okolnosti.
Tako je, primjerice, u "Pokolju betlehemske djece" (1566.) Herodotove plaćenike prikazao u odorama španjolske vojske koja je u Flandriji počinila slične pokolje.
Na samrtnoj postelji slikar je naložio da se uništi dio njegovih crteža i grafika kako obitelj ne bi imala neželjenih posljedica zbog njegova političkog angažmana. Takvo stajalište priskrbio mu je velik ugled kod nacionalista u tome trusnom razdoblju: prema svježim podacima s interneta iz 2005., Brueghel je nominiran za naslov najistaknutijeg Belgijca (De Grootste Belg): među važnijim Flamancima izborio je 17. mjesto, Valonci su ga smjestili na 58., a Nizozemci na 152. mjesto.
Kad bi se organizirao izbor slikara koji je ponajviše utjecao na hrvatsku likovnu umjetnost, Klovićev prijatelj Pieter Brueghel zasigurno bi zauzeo zasluženo visoko mjesto.
|
 |
Posredstvom Krste Hegedušića i umjetnika okupljenih u grupi Zemlja, stvaralaštvo najistaknutijeg flandrijskog slikara XVI. stoljeća četiri stoljeća poslije potaknulo je i protagoniste tzv. čuda hrvatske naive koji su u svojim ponajboljim domašajima iskazali usporedivo umijeće unošenja i oslikavanja izvorno ruralnog ugođaja i kolorita.
Brueghelov poticaj i odjek u Hlebinama još su jedna iznimno uvjerljiva potvrda univerzalnosti i jedinstvenosti njegova opusa koji je po mnogim odlikama jednako upečatljiv danas kao i u vrijeme njegova nastanka.
Darko Glavan
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....