ŠKOLA ŽIVOTA

PIŠE BRUNO ŠIMLEŠA Sve ludosti, izdaje i ljubavi po kojima ću pamtiti 2017. Ali, i dva ključna događaja - jedan pokret i krah jedne naše važne reforme

 
 Bozidar Vukicevic / CROPIX

Ovu ću godinu pamtiti po ludosti, zagrljajima, novim profesionalnim izazovima, ljubavi, izdaji, ponosu, toplini… Nema što nisam proživio i preživio. No ovaj put ne želim privatizirati kolumnu i pisati o svojim iskustvima, nego o našim. O dva događaja koji su obilježili ovu godinu.

Kako i dalje ne želim komentirati politiku i ekonomiju, najvažniji društveni događaj bio je pokret “Me too”. A definitivno se radi o pokretu. Sve je krenulo kad je časopis Time prenio svjedočanstva brojnih glumica koje su poznatog filmskog producenta Harveyja Weinsteina optužile za seksualno uznemiravanje, da iskoristimo najblaži mogući termin. Pretpostavljam da nisu ni slutili da će taj članak pokrenuti lavinu koja se pretvorila u vjerojatno najbrže rastući društveni pokret u ovom tisućljeću. Počele su padati dotad nedodirljive zvijezde koje su očigledno smatrale da im je sve dopušteno pa su sami sebi dopustili poniziti i svoje i tuđe ljudsko dostojanstvo.

Pao je Kevin Spacey i brojne druge zvijezde A kategorije, razni političari, televizijski voditelji, sportaši… Konačno se urušila ta degutantna kula od karata kulture u kojoj je uobičajeno ponižavati žene i sve koji imaju manju društvenu moć. Pokret je krenuo iz SAD-a, ali se brzinom munje raširio i po drugim zapadnim zemljama pa smo tako čuli svjedočanstva o uznemiravanju i iz Europskog parlamenta, ali i iz brojnih drugih zemalja. Bilo je posebnih likova koji su optuživali žene što su dosad šutjele, ali njima ne želim poklanjati pažnju jer je njihov intelekt ne zaslužuje.

Taj je pokret važan jer su žene počele masovno izlaziti iz uloge žrtve. Jer su jasno, glasno i globalno rekle da im je dosta. Da zaslužuju više. Da više neće pognuti glavu i trpjeti, nego će se boriti. Za sebe i za dostojanstvo. One su preuzele moć. I nad svojim životom, a za njihov oporavak važno je i da su preuzele moć nad životima zlostavljača jer su vidjele da će odgovarati za ono što su napravili. Dio oporavka često je i u tome. Prvo je važno shvatiti da ti nisi odgovorna za ono što se dogodilo jer je uvijek odgovoran zlostavljač. A oporavak će olakšati i činjenica da zlostavljač ipak snosi posljedice. Jer ako ga i dalje gledaš na velikom ili malom ekranu, kako i dalje skuplja milijune dolara i obožavatelja, osjećaš se dodatno nevažno i nemoćno. A ovako ti se vrati dio moći. I dostojanstva.

Nitko ne može vratiti vrijeme i izbrisati tu traumu, ali ovaj je pokret osnažio milijune žena da prestanu biti žrtve jadnih, ali moćnih predatora. Postoji samo jedna potencijalno negativna stvar, a to je da će neki ljudi biti žrtve lažnih optužbi, jer dok dokažu da nisu krivi, javnost će im već presuditi. Ali nadajmo se da takvi ekscesi neće poprimiti ozbiljne razmjere jer se doista radi o izuzetno važnom pokretu. I za žene i za naše društvo u cjelini!

Mogao bih pisati o još bezbroj svjetskih događaja koji su obilježili godinu, ali htio bih istaknuti jedan naš o kojem se definitivno ne govori dovoljno. Naime, dugo najavljivana i pripremana kurikularna reforma doživjela je apsolutni krah. Nekoliko desetaka tisuća poslovično pasivnih hrvatskih građana stalo je iza tog dokumenta i njegove namjere, ali kako stvari stoje, taj će dokument biti kolateralna žrtva političkih igrica!

Vjerujem da će se u praksi provesti neki njegovi dijelovi, ali u bezbroj intervjua današnjih glavnih aktera nisam vidio nijednu jedinu rečenicu o glavnoj namjeri te reforme - da učenici nauče koristiti mozak. Najveći novum tog dokumenta nije bio samo u sadržaju onoga što se poučava, nego u načinu poučavanja. Htjeli su da djeca konačno prestaju bubati napamet bezbroj informacija, nego da nauče učiti. Da nauče kritički razmišljati, da nauče koristiti svoj mozak, ali ne samo za pohranu podataka. Danas kada su nam sve informacije dostupne na dlanu, doslovno, potpuno je suludo i dalje prakticirati taj zastarjeli mehanizam upijanja informacija.

Izbrušen um je potreban djeci zato što će živjeti u svijetu koji će se izuzetno brzo mijenjati. Da, potrebna im je i informatika i to je svakako hvalevrijedna inicijativa. A ne kao da dosad bude u kontra smjeni dok neki izborni predmeti imaju privilegiran status. Ali to i dalje neće promijeniti način učenja. To djecu neće naučiti da informacije pametnije prikupljaju i obrađuju kako bi se lakše snašli u 21. stoljeću. A važno je poticati ih da budu slobodno-misleći pojedinci, a ne ovce. Njih smo u našem društvu imali dovoljno. Sada imamo odgovornost djeci osigurati zdraviju budućnost i svi se trebamo potruditi da se u 2018. što više približimo tome.

Umjesto jadikovanja da je sve loše, ajmo se radije baciti na posao. Sretna vam 2018.! A koliko će biti sretna, ovisi o svakome od nas.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 23:01