Porez na nekretnine je periferan, treba smanjiti ukupne porezne namete

Već više godina u više redakcija sve pokušavam uvjeriti kako bi jedan od temeljnih principa uređivačke politike trebalo biti inzistiranje na što nižim porezima. Provođenje takve uređivačke politike vrlo je jednostavno: ne smijete podržati uvođenje bilo kojeg novog ili višeg poreza, trošarine, carine, doprinosa… tj. bilo kojeg nameta koji bi povećao prihode države, županija, gradova i općina ili bilo koje državne institucije. U Hrvatskoj je savršeno lako pronaći niz argumenata koji idu u prilog tako 'tvrdokornom' stavu. U osnovi svi argumenti idu prema dvije ključne teze: 1) Hrvatska je zemlja s previsokom poreznom presijom koja guši ekonomske aktivnosti i 2) građani za svoj novac ne dobivaju adekvatnu protuuslugu države, lokalnih jedinica ili državnih institucija.

Ako u takvom kontekstu gledamo na odluku premijera Andreja Plenkovića da odgodi uvođenje poreza na nekretnine, onda je u svakom slučaju treba apsolutno pozdraviti. Baš kao što treba zahvaliti članovima potpuno neprincipijelne koalicije protiv poreza na nekretnine u kojoj su u prvi plan iskočile vrlo različite osobnosti: Davor Huić - promotor Udruge Lipa, Hamed Bangoura - poduzetnik, voditelji i DJ, Martina Johnson Županić - vlasnica restorana ChevapRolls te aktivistica Živog zida, bloger Krule i Branimir Perković - kolumnist Liberala.hr; bloga koji već tjednima na naslovnici drži istaknutu sliku ministra financija Zdravka Marića s fotomontiranim vampirskim zubima i krvavim ustima te naslovom: "Budimo iskreni, porez na nekretnine je krađa". Oni su uz potporu niza dobro znanih političkih konvertita lijepo demonstrirali kako potpuna neusklađenost može djelovati kao fantastična koordinacija u borbi protiv poreznog etatizma. A posebno je zabavno to što su tijekom zajedničke akcije čak međusobno ljutili jer su se oni drugi priključili 'njihovoj' akciji protiv poreza na nekretnine. Posebno su u tome prednjačili autori Liberala.hr koji su pokušali odreći i autorstvo cijele akcije 'politikantima' i 'interesdžijama' iz Živog zida. Vau.

Ipak, iako teoretski nisam sklon bezrazložnom problematiziranju uspješne akcije koja je uspjela u onome za što se desetljećima zalažem, nekako ne mogu izdržati te moram upozoriti na nekoliko činjenica koje indiciraju da uspjesi ovakvih potpuno neprincipijelnih koalicija zapravo čine Hrvatsku teško upravljivom zemljom. Mislio sam da to nikad neću izreći, ali upravo nam je (ne)upravljivost Lijepe naše puno ozbiljniji problem nego možebitno uvođenje nekakvog kvaziporezića na nekretnine. Razmotrit ću tri problema koje sam uočio u javnoj raspravi o novom porezu na nekretnine.

Prvo, posebno brine što su u općoj javnoj fronti protiv poreza na nekretnine dominirali ad hominem argumenti. Držati fotomontažu Zdravka Marića s vampirskim zubima i krvavih usta nakon što je taj isti čovjek izgurao promjene koje su nakon desetljeća torture učinile progresivnost hrvatskog poreza na dohodak manje drakonskom nije baš fer. Možemo možda sa Zdravkom Marićem, recimo, raspravljati zbog čega u povoljnijim makroekonomskim okolnostima nije krenuo u najavljeni pokušaj smanjivanja opće stope PDV-a, ali lijepiti mu vampir-zube prije nego što je uopće jasno tko bi koliko zapravo trebao platiti nije baš OK. Naime, za sada je, primjerice, poznato kako bi starost nekretnine mogla utjecati na visinu davanja, ali veći dio priče zapravo će odrediti lokalne jedinice. Drugim riječima, 'vampir Zdravko' zasad je odredio, prema izračunima Slobodne, da će netko sa 100 kvadrata novog stana na Lapadu plaćati 20 kuna više nego što sada plaća komunalnu naknadu. Je li 20 kuna više za novi stan na dubrovačkom Lapadu nešto što je drakonski? Ili je možda krvoločno to što će netko tko posjeduje 100 kvadrata u dubrovačkoj staroj jezgri zbog 'ministra-krvopije' plaćati 12 kuna manje!? Treba biti iskren i reći da bi Dubrovčani prema kriterijima većine europskih zakona plaćali puno, puno više.

Drugo, izostala je prava javna rasprava o pravom značenju novog poreza, baš kao što su izostale i konkretne kalkulacije jer ih nije ni bilo moguće napraviti. Osim što je izostala bilo kakva suvisla metrika uz pomoć koje bi mogli donositi zaključke o plusevima i minusima novog poreza, nije bilo niti bilo kakve jasne rasprave o koristima/štetama koje bismo imali od smanjivanja broja davanja u zemlji. Poznato je, naime, da novi porez zamjenjuje tri dosadašnje naknade, pa možda zapravo govorimo o shemi +1-3=-2 tj. o smanjivanju broja ukupnih nameta u zemlji. Možemo se složiti s kritičarima poreza na nekretnine da nije problem u tome što će isprva biti uvedeno blago oporezivanje bez povećanja poreznog tereta ili s tek minimalnim i poprilično porezno pravednim povećanjem. Problem je u tome što je svima u ovoj zemlji jasno da jednom otvorena mogućnost povećanja poreza u Hrvatskoj zapravo predstavlja realnu opasnost povećanja poreza. Bauk poreza na nekretnine u Hrvatskoj zapravo je anticipacija budućeg visokog poreza na nekretnine koje će lokalne uprave morati razrezivati za nekoliko godina jer poslovično nisu u stanju kontrolirati svoje rashode. Ono što je ozbiljno pitanje kod ovakve vrste opravdanog strahovanja jest notorna činjenica da će i u budućnosti vlast puno lakše kad zagusti dignuti PDV, porez na dohodak ili neki oblik oporezivanja kapitala. Koliko su zapravo šanse da lokalni moćnici nauštrb svoje političke karijere drakonski podignu porez na nekretnine? Deset posto ili manji?

Treće, hajka na ovaj porez na nekretnine razbila je koncentraciju kad je u pitanju ozbiljna rasprava o ukupnom poreznom opterećenju. Iskreno, čini mi se da su, kad je u pitanju porezna presija, PDV i porez na dohodak i dalje puno ozbiljnija tema. To su oni 'veliki' i izdašni porezi koji zapravo pune javne blagajne. S PDV-om je poseban problem u tome što već dugo vremena supstituira i razne druge oblike javnih prihoda, a posebno mirovinski i zdravstveni doprinos, te tako zapravo odgađa nužni nastavak reformi dva očigledno potpuno propala sustava. To je svojevrsna kvaziekonomika koja nam stvara osjećaj održivosti sada već desetljećima, iako je i maloj djeci jasno da je samozavaravanje opasno. Je li vam normalno da nešto što plaćate nazivate krivim imenom? Da li bi vam bilo čudno kad bi vam u dućanu kupljene jabuke zaračunavali kao električnu energiju? Ili kad bi vam struju obračunavali kao autoosiguranje? Ili biste zdravorazumski pomislili da vas magarče?

Posebno bih upozorio da je razina ukupnog poreznog opterećenja evidentno u raskoraku s ekonomskom snagom zemlje te je zapravo PDV taj koji svojim bujanjem od završetka krize onemogućava da se Hrvatska spusti ispod očekivanog omjera BDP-a per capita i udjela ukupnog prihoda države u BDP-u. Za mene nema dileme treba li smanjiti ukupno porezno opterećenje (pogotovo PDV, porez na dohodak i kapital) i provesti reforme. Porez na nekretnine kakav je predložio 'vampir Zdravko' periferno je pitanje, pogotovo u zemlji u kojoj je prema zadnjim podacima 342 tisuće stanova klasificirano 'privremeno nenastanjenima', u zemlji čiji su građani prvi u Europskoj uniji po ukupnom vlasništvu metara četvornih, ako se zbroje stanovi, 'gajbe' za iznajmljivanje i vikendice.

Uz razmišljanje o tim podacima upitajmo se što ako je porez na nekretnine možda bio tek mali korak prema drugačijem alociranju izvora prihoda i početak puta prema snižavanju PDV-a? Čini mi se da je u predloženom porezu bilo previše nejasnog i čudnjikavog da bi to bio dobar koračić prema normalizaciji sustava prikupljanja javnih prihoda, a za koji smatram da je ozbiljno degenerirao u zadnjih 10-15 godina. Stoga je, ponavljam, ipak dobro da ga je Plenković poslao na doradu, pa ćemo ga dorađenog opet dočekati na nož u, nadam se, nekoj više fer i suvislijoj javnoj raspravi. Samo u takvoj raspravi možemo proizvesti reforme. Ovako se bojim da je bunt protiv poreza na nekretnine možda samo pokret otpora protiv promjena.