POTEMKINOVA KAMPANJA I JEDAN PRIMITIVNI MLAZ Nema tih argumenata Mrak, Švaljek i Prgometa protiv Bandića koji imaju takvu snagu kao onaj jedan mlaz

Da nije žalosno, bilo bi smiješno, ali koliko je ozbiljna kampanja za gradonačelnika Zagreba, pokazao je onaj tip koji se preksinoć pomokrio u fontanu na Britanskom trgu, taman prije nastupa Milana Bandića. Samo, postavlja se pitanje kakva je to politika kada je uspije zasjeniti obično, nekulturno zapišavanje?

Ponovimo još jedanput, mokrenje na javnom mjestu primitivan je i nehigijenski čin, za kakav su se djeci dijelile ćuške, u vremenu kada još nije postojao Plavi telefon. I nema opravdanja ni kada psi zapišavaju parkove niti kad to rade odrasli ljudi na svečanim predizbornim događajima organiziranim u slavu nove, prskajuće vizije metopole. Ali baš zbog toga treba se zapitati kakva je to vizija u kojoj se Zagreb svodi na varoš prepunu fontana. Ovu koja je pomokrena platili su Zagrepčani i Zagrepčanke punih tri milijuna kuna, što je sitniš u usporedbi sa 18 milijuna kuna, koliko su koštale one dvije fontane preko puta Nacionalne i sveučilišne knjižnice. A to je tek dio Potemkinove predizborne kampanje u glavnom gradu: tramvajske karte stoje 4, a ne 10 kuna, i još se švercerima ne naplaćuju kazne, baš kao ni zauzimanje parkirnog prostora za invalide, dok djeca u vrtićima i školama trebaju dobiti beplatne šlape. Čak i ona čiji roditelji to odbijaju, poput mojih prijatelja, uzrujanih jer Bandić njihovim kćerkama želi podijelii papuče, ali već dvije godine nema novca za školski krov koji prokišnjava. Kao ni za kuhalo potrebno na satovima kemije - koje je kao u nekoj češkoj humoreski - učenicima dostupno samo ako u isto vrijeme, nastavnici na spomenutom nastavnom pomagalu ne kuhaju kavu.

Dok u zagrebačkim bolnicama pacijenti od kuće donose sapun i wc-papir, Milan Bandić otvara fontane, kao odgovor na pitanje što najprije treba rješavati u njegovu gradu. No, ako se odgovor svodi na vodu koja štrca u zrak, obasjana svjetlom jakih žarulja, tada je pitanje vremena kada će se pojaviti netko tko će se doslovno pomokriti na takav način upravljanja gradom Zagrebom. Anka Mrak-Taritaš može ismijavati Bandićev populizam, Sandra Švaljek iznositi brojke koje pokazuju da je on arogantni rasipnik tuđeg novca, a Drago Prgomet podsjećati kako je zagrebački gradonačelnik bivši dužnosnik Saveza komunista, no svi ti argumenti nemaju snagu kao onaj jedan mlaz.