Proračun EU zbog korone i novih prioriteta bit će skrojen drukčije

Lideri Europske unije prije mjesec dana nisu se mogli dogovoriti o višegodišnjem financijskom okviru. Možda se na kraju pokaže da je to bilo dobro. Sada će se, naime - kad je širenje koronavirusa zadalo takav udarac svim državama, s nesagledivim posljedicama za gospodarstvo, kad se broj žrtava stalno povećava i nitko ne zna gdje će se zaustaviti, kad se vidjelo da su zdravstveni sustavi nedovoljno pripremljeni - i višegodišnji proračun morati krojiti prema novim prioritetima. A kad god imate nove prioritete, a želite zadržati stare, dolazite do potrebe za povećanjem proračuna.

Neće biti iznenađenje ako se sada zatraži da EU u proračunu ima više novca za nabavu medicinske opreme, da više investira u znanstvena istraživanja za cjepiva, da ima i rezerve za pomoć državama članicama te određenim industrijama. No, s druge strane, razumno je zadržati financiranje poljoprivrede jer, i to pokazuje ova kriza, mora biti dovoljno hrane za sve.

Proračun je samo mali dio onoga o čemu ljudi razmišljaju ovih dana. Jer je prioritet preživjeti krizu, sa što manje posljedica. Ali brzo, čim se kriza stiša, pojavit će se pitanje kako pomoći onima kojima je zadala najžešći udarac. Naravno da će najteže biti obiteljima koje su izgubile nekoga, tko je stradao zbog virusa. No, kako pomoći turizmu, avioindustriji, restoranima... Ljudi sigurno, i kad prođe kriza, neće odmah hrliti u restorane, putovati na godišnje odmore i u razgledanje europskih gradova. Barem ne u takvom broju da bi omogućili brz oporavak industrije. Ljudi će imati druge prioritete, barem isprva.

Zato će biti potrebe za golemom pomoći države i Europske unije. I tu je moć Europske unije ograničena. Ono što se sada obećava je dobro. Ali sve ovisi o tome koliko će kriza potrajati. A razuman odgovor na to nema i ne može imati nitko. Europska unija i vlade država članica brzo će otkriti da novca za sve koji će trebati pomoć neće biti. Budu li se opraštali porezi, a morat će, novca će biti još manje. Zato valja očekivati nužno povećanje javnoga duga, a europske institucije, od Središnje banke za države eurozone do Europske investicijske banke, posebnih fondova, morat će pružati pomoć sa svoje strane. Neće biti više moguće ustrajati na pravilima koja su vrijedila do sada. Jer neka od njih više nemaju smisla.

Europska komisija već je najavila da će preusmjeriti određena sredstva iz kohezijske politike za pomoć zdravstvenom sustavu država članica, pogotovo radi brze nabave lijekova i medicinske opreme. To je jedino što Europska unija može napraviti u ovom trenutku. Ali i to pokazuje kako je važno da se dogovori unutar EU postignu brže jer se svi mogu suočiti s nepredvidljivim krizama i izazovima kao što je sada ovaj. Preostali novac u proračunu EU, odnosno u okviru kohezije, koji je na raspolaganju ionako je pri kraju. Naime, potkraj ove godine završava se sedmogodišnji ciklus, a novi još nije dogovoren. Zato mnoge države članice, dok pokušavaju surađivati i djelovati kroz EU, poduzimaju i nacionalne mjere jer ne mogu računati samo na Uniju.

Kao što se vidjelo da nisu sve države na isti način reagirale na krizu, da nisu na istoj razini imale spreman zdravstveni sustav, tako će se vidjeti da ni u gospodarskom oporavku države članice Unije neće biti u istom položaju. Njemačkoj i Nizozemskoj možda će biti dovoljno da im se dopusti mogućnost državnih potpora svojim poduzećima, velikim, ali i malim i srednjim. Te dvije države bile su pod oštrim kritikama jer godinama nisu dovoljno trošile, štedjele su i imale proračunski višak. No, sada će imati dovoljno novca.

Nekim drugim državama neće puno značiti dopuštenje da država spašava poduzeća jer država jednostavno neće imati novca. Ili ga neće imati dovoljno, jer će morati vagati između raznih prioriteta, od pomoći socijalno ugroženim kategorijama građana, vitalnim institucijama sustava, poput javnog prijevoza, bolnica, škola, do poduzeća.

Na razini Europske unije ne mogu se očekivati čuda, čak i ako se kriza brzo okonča. Jer EU može pomoći u koordinaciji postupaka, može mobilizirati mehanizme, ali novac će na kraju morati davati države članice. Sada, dok traje kriza, stvara se dojam da to neće biti problem, da se nitko razuman nakon ove krize više neće cjenkati, ali to za nekoliko mjeseci ne mora biti tako.