Ako u moru floskula koje postoje u novinarstvu ima neka koja se najčešće koristi u ovo doba godine, tada je to najava prema kojoj krajem svakog kolovoza stiže “vruća politička jesen”. Iz godine u godinu, i u vremenima kriza, ali i onda kad nije bilo baš tako loše, najavljivala se vruća politička jesen, kao kletva od koje nema spasa svakome kome je sudbina odredila živjeti u Hrvatskoj.
Problem s kletvama je u tome da se, vjerovali u to ili odbacivali kao bablje gatanje, jednom ipak - ostvare. Nije prošlo četrdeset dana otkako se čitava Hrvatska kupala u euforiji zbog uspjeha nogometne reprezentacije, a šest tjedana kasnije ponovno smo država koja se nalazi u kolektivnoj depresiji. A može biti samo još gore.
Najprije je N1 objavio svjedočenje Martine Dalić u USKOK-u, iz kojega se vidi da je premijer Plenković u očitovanju koji je u ime Vlade poslao Saboru zatajio pojedine informacije jer je prešutio dva susreta s Ivicom Todorićem. Štrajkovi u brodogradilištima u Puli i Rijeci prijete socijalnom eksplozijom. Najvećim istarskim gradom odjekivalo je “IDS lopovi” i “Mafija, mafija”, nezadovoljni radnici Uljanika su župana Valtera Flegu polijevali vodom i pivom te gađali kikirikijem, a centrom Pule zaorio se - Marko Perković Thompson. Tamo gdje su njihovi preci pjevali Bandieru rossu, današnji škverani protestiraju uz Thompsonovu “Lijepa li si”.
Za to vrijeme su ispred zgrade riječkog 3. maja, radnici postavili vješala s užetom, a istaknuli su i transparent “Uprava, vrati 500 milijuna, da barem 3. maj preživi”.
Kao da su tridesete, radnicima se obraćaju pisci koji poručuju da je čitava Hrvatska s njima jer i pisci, učitelji, umjetnici, novinari i radnici dijele njihovu sudbinu tjeskobe kako će preživjeti sljedećih mjesec dana. “Zastupate poštenje koje sve manje vrijedi, ali i onu pravu Europu u nestajanju - Europu radničkih prava”, stoji u proglasu uz poziv umjetnicima i radnicima u obrazovanju i kulturi da u što većem broju podrže štrajkaše Uljanika i 3. maja.
Ne stoji ni desnica. Na njezinim internetskim portalima Plenković se iz dana u dan optužuje za izdaju nacionalnih interesa.
U Petrinji je, zbog prijetnji braniteljskih udruga, otkazan festival ojkače koji se trebao održati u organizaciji Srpskog kulturnog društva Prosvjeta “jer je većina ljudi uplašena i ne usudi se doći u Petrinju na festival”. Dok ministrica kulture kukavno šuti, Bandićev bliski suradnik Miodrag Demo se hvali opstrukcijom kulturnog naslijeđa ove države, koje, prema njemu, nije dovoljno hrvatsko: “Na današnji dan 1991. godine ovdje je bio hrvatski predsjednik, na današnji dan 1991. godine četnici su počeli napadati Vukovar, a mi smo trebali ovdje imati nekakvo srpsko veselje”, reći će Demo.
Istovremeno u Splitu su nepoznati vandali opet oštetili spomen-ploču Prvom splitskom partizanskom odredu, a biskupi poručuju da je “funkcionalni pristup obrazovanju i vjera u mjerljivost takva obrazovnoga procesa božanstvo je neoliberalnoga mita“. Pritom se ne nazire kraj ove anarhije. Uskoro će desni fundamentalisti ponovno početi tražiti raspisivanje referenduma kojim manjinama žele smanjiti politička prava, možda se otvori i pitanje zabrane pobačaja, kao što nema garancija da za nekoliko mjeseci ovo što proživljavaju radnici 3. maja i Uljanika, neće iskusiti zaposleni u Petrokemiji, Brodosplitu i tko zna gdje još.
“Kako su bile lijepe jeseni u Bruxellesu”, negdje razmišlja Andrej Plenković dok se približava vruća politička jesen.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....