SEKS JE ŽUPNIK IZ BOSNE PLAĆAO NOVCEM S OLTARA Njegovo općenje snimili su, ucijenjivali ga, pa je na koncu priznao sve

Slučaj se može dogoditi bilo kada, bilo gdje. Ovaj se upravo odvio u Bosni. Trojica ucjenjivača posjedovala su eksplicitne snimke izvjesnog svećenika i on im se nadavao prilično masnih para kako ti prizori u kojima on tjelesno opći s raznim ženama ne bi dospjeli u javnost. Znamo to iz filmova. Osim svećenika tako se snimaju moćni političari, kongresmeni, guverneri. U sličnom se skandalu našao Eliot Spitzer, nekadašnji javni tužitelj, guverner i gradonačelnik New Yorka, okorjeli konzument bordela, a danas uspješni predavač o ne znam točno čemu, valjda o tome kako da javni novac što uspješnije investirate u prostitutke, a kad vas se razotkrije, umjesto da odete k vragu, nastavite s karijerom. Kažu da moć i seksualni nagon dolaze iz sličnog dijela mozga, tako da što je muškarac moćniji, to je gladniji seksa. Naravno, sve to nema veze s našim svećenikom čija glad za seksom nije potekla od ne znam kakvog osjećaja moći, nego iz svima dobro znanog problema zvanog celibat koji ne jednog božjeg čovjeka odvodi u ozbiljne probleme.

Kako se samo jedan posto svjetskog stanovništva osjeća aseksualnim, točnije lišenim bilo kakvog seksualnog nagona, ostatak se redovito suočava s većom ili manjom tjelesnom gladi. Potreba za seksom najveća je u mladosti, kažu istraživanja koja nam za tako nešto samorazumljivo nisu ni potrebna, pa se putenim radostima najviše odaju osobe u dvadesetim i ranim tridesetim godinama. Siroti, umorni četrdesetogodišnjaci sve rjeđe proživljavaju neka nezaboravna seksualna iskustva, a seks nakon pedesete samo je za mudre, koji znaju da je to zdravo, i za moćne, koji su, kao što smo rekli, vječno ludi od želje za nečim karnalnim. Kad ste svećenik, onda vas seks može opsjedati i više od običnog čovjeka koji mu se može prepustiti kad god mu puhne.

Kad imate zavjete, baš kao za inat proganja vas vruća želja za "onim stvarima" o kojoj su se od pamtivijeka ispovijedali razni sveci. Muče vas iskušenja i priviđenja zbog kojih bježite u spilje i pustinje, bičujete se ili ležite na hladnom kamenu. Na kraju popustite iskušenjima i počnete s lažnim životom. Poput mnoštva župnika koji su tijekom povijesti sa svojim domaćicama zapravo imali topao dom i nešto dječice i to su znali svi župljani. Pa tako Imbro Tkalec u svojim uspomenama iz devetnaestostoljetnog Karlovca i Zagreba piše o izvjesnom biskupu i njegovoj ne baš prešućenoj djeci. Savršeno je jasno da se celibat treba ukinuti, no to je problematično, znamo i zašto.

Ne samo što je seks grijeh, nego su tu i crkvene nekretnine koje se ne bi baš rado prepisivale svećeničkim suprugama i njihovoj djeci. I tako on uporno opstaje premda se protivi zakonima biologije i dovodi do ozbiljnih devijacija i općepoznate pedofilije u svećeničkim redovima, koje Crkva nerijetko gleda blagonaklonim okom, premda u zadnje vrijeme previše svjedoka progovara o doživljajima u crkvenim školama i zastrašujućoj pohoti svećenstva. Možemo se složiti s time da ima svetih ljudi koji su zbog zavjeta ozbiljno raskrstili sa seksualnošću, ima ih jedan posto, ma neka ih je i pet. Ostali žive neke lažne živote pune grijeha i kajanja, s propovjedaonica grme jedno, a u stvarnosti su nešto drugo.

Crkva, taj tisućljetni organizam bogate i ne uvijek lijepe povijesti, u koju se bilježe i žalosna stoljeća paljenja vještica, trudi se prebroditi i taj problem nekad kažnjavanjem, nekad gledanjem kroz prste, ali nikako da se pojavi dovoljno moderan papa koji bi jednom zasvagda s tim nesretnim običajem prekinuo, pa tko hoće živjeti čistoću, neka je živi, a tko neće, neka se ženi ili tamburu kupi. Dok se to ne dogodi, svećenici će vječno biti na udaru neuroza, seks će ih opsjedati i više nego one kojima on nije nikakvo zabranjeno voće, naći će se zločesti ljudi koji će ih snimati, nakon niza godina netko će u njih uprijeti prstom i optužiti ih za blud, a oni će se samo smješkati ako nema dovoljno dokaza ili plakati ako ih ima, jer njih devedeset i devet posto krvavi su pod kožom i pod crnim haljinama, a s tom krvlju ne znaju što bi. Ukidanje celibata možda zvuči zastrašujuće poput ženskog pape, ali treba se dogoditi, da već jednom iz raznih crkvenih kriza i problema nestanu seks, laži i videotrake.