Skupi parfemi se prave od pobačene djece. A jeftini? Od suza svećenika nad žrtvama pedofilije

Stručnjaci me uvjeravaju da je među svećenicima 2 posto pedofila, rekao je papa Franjo prije par godina. Dakle, dvojica na njih stotinu. Ne možemo biti sigurni, ali vjerojatno pedofila u Crkvi nema više nego među učiteljima ili trenerima. Učiteljicama i trenericama. O svećenicima pedofilima priča se ne zato što ih ima puno, nego zbog toga što je posljednjih desetak godina otkriveno na stotine slučajeva da je Katolička crkva desetljećima čuvala zločince, oglušivala se na patnje žrtava i zataškavala zločin.

Dakle, nije problem Crkve to što je don Ivo bio pedofil ili kradljivac ili je slupao auto. Don Ivo postaje problem Crkve kad se ona s njim izjednači, njegov grijeh primi kao svoj i stane iza njega, umjesto da ga preda sudu. Umjesto da grijeh osudi i distancira se od svećenika koji je prekršio zakon, ljudski i božji. Ukratko, Crkva nema problem zato što su neki svećenici pedofili, nego zato što je zlostavljanje djece desetljećima prikrivala. Bilo je puno opasnije biti neposlušan nego zloupotrebljavati djecu, jer bi neposlušnik bio kažnjen, pa i izbačen iz Crkve. Pedofil ne bi.

Pedofilske afere ogroman su udarac na vjerodostojnost Crkve u svijetu, pa se mjesecima pripremala konferencija koja je okupila više od stotinu kardinala u Vatikanu. Brojke su strašne, stravične. Iznio ih je papa Franjo: samo u Americi preko 700.000 djece godišnje su žrtve nasilja, po podacima Međunarodnog centra za nestalu i iskorištavanu djecu (ICMEC) 10 posto djece u svijetu doživjelo je seksualno zlostavljanje. Deset posto! U Europi, ovoj našoj Europi, 18 milijuna djece žrtve su seksualnog zlostavljanja.

Papa je ukazao na činjenicu da za većinu seksualnog zlostavljanja djece nisu krivi svećenici, nego članovi obitelji. Po podacima UNICEF-a za 2017., 90 posto seksualno zlostavljanih djevojčica žrtve su nekoga koga su dobro znale. Djeca su seksualno zlostavljana kod kuće, u susjedstvu, u školama, u sportskim prostorima i nažalost crkvenim, rekao je papa.

Crkva ni škola ne mogu znati tko im se pridružio. Ali kad saznaju da je učitelj ili svećenik učinio nešto loše, nešto strašno prema najmlađima i najslabijima, zadatak institucije je predati počinitelja policiji. Ako ga štitiš, ako se praviš da ne znaš što je učinio i puštaš ga da i dalje radi što hoće, to znači da dijete nije zlostavljao samo taj jedan svećenik, zlostavljali su ga deseci onih koji su sudjelovali u zataškavanju, oni koji su ga prebacili u drugu župu, pa u treću.

Ako su svi sve znali i samo slijegali ramenima, to znači da je čitava institucija poslužila zločinu. Šutnja je ovdje zločin.

Isto tako nije problem Crkve ako jedan biskup, i to još umirovljeni, kaže da se od pobačene djece prave skupi parfemi. Svašta ljudi bubnu. Problem je što biskup to bubne u propovijedi na državnom događaju, u tjednu kad je papa skupio više od stotinu kardinala u Vatikanu na temu pedofilije, a naš biskup tu temu bagatelizira i prebaci lopticu vrijeđajući žene, a da se baš nitko iz crkvenih struktura od toga ne ogradi. Oni i dalje vrijedno šute.

“Danas je žestok udar samo na Crkvu, na druge ne. Zanimljivo, spominju se samo slučajevi, da ne spominjem o čemu je riječ, koji su se dogodili prije 50-60 godina, sad ti to dokaži. Danas svakodnevno ubijaju djecu po bolnicama pozivajući se na ženino pravo, kao da djeca nemaju ta prava. I znate što se radi od mesa te djece, ako niste znali, najskuplji parfemi”, rekao je umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac na misi povodom 25. obljetnice Počasno-zaštitne bojne i dana vojne kapelanije “Sveti Valentin” u Zagrebu. Skupi parfemi?

Poljska biskupska konferencija ispričala se žrtvama svećenika pedofila. Crkva u Teksasu objavila je imena 300 svećenika optuženih za zlostavljanje. Australski kardinal George Pell završio je u zatvoru zbog spolnog zlostavljanja dječaka od 12 i 13 godina. A mi slušamo o skupim parfemima. Tamo gdje bi trebala biti ljudska sućut i isprika, i dalje je na djelu sramotna šutnja suučesnika.