KOMENTAR JUTARNJEG

SLUČAJ TOMAŠEVIĆ Županova supruga je u svom mailu trebala zatražiti nešto sasvim drugo. Onda bi ta poruka odmah dospjela do premijera...

 
Andrej Plenković, Alojz Tomašević
 HANZA MEDIA

Uljepšavači slika različitih hrvatskih političara, a to je, mora se priznati, samo po sebi prilično sumoran, zahtjevan, nezahvalan i slabo cijenjen posao, ulažu i ovih dana strahovite napore da kao izuzetnu političku reakciju, brzu i odgovornu akciju, prikažu način na koji se predsjednik hrvatske Vlade i HDZ-a Andrej Plenković postavio u odnosu na skandal visokopozicioniranog HDZ-ovca, dapače župana jedne županije, koji, izgleda, već godinama mlati vlastitu suprugu.

Nastoji se proizvesti ovakav opći dojam: čim je pretpostavljeni nasilnik bio priveden u policijsku postaju, odmah je predsjednik Vlade i HDZ-a, bez dvoumljenja i odgađanja, pokrenuo uigran i visokoprofesionaliziran stranački aparat, koji će sad aktivirati strogo i pravedno stranačko sudište i čim se steknu uvjeti, i naravno obave sve neophodne procedure, prijeko kazniti svoga mahnitog člana, onako kako Bog zapovijeda.

Stvarnost se, međutim, nimalo ne podudara ni s ovom bajkom. Činjenica je naprotiv da je nesretna žena dugo, predugo pokušavala doći do Plenkovića, ali da njeni pisani vapaji do premijera jednostavno nisu dopirali. Dogodila se pogreška - reagira Plenković, onako suho, tehnički, kao da je riječ o opomeni iz biblioteke koju je poštar krivo ubacio u susjedov sandučić, jer je ime bilo zašarano. Netko je tu, uvjerava nas premijer, pogriješio, ali ne on, naravno, nego netko drugi tko mu nije skrenuo pažnju na taj e-mail, lako moguće opet ženska osoba kao i nesretnica koja mu je uzalud pisala.

Plenković se vjerojatno ne smatra posebno odgovornim ni za sustav koji je unaprijed posložen tako da se ništa ozbiljno ne poduzima kad premijeru piše žrtva bilo kakvog zlostavljanja (posebno ako je zlostavljač visokopozicionirani član stranke). Doista, možda nitko nije trebao "zamarati" samog premijera dramatičnom pričom supruge njegova župana, kojega je, doduše, sam odabrao i ispratio u nedavnu izbornu utakmicu. No oslobađa li to premijera i predsjednika HDZ-a odgovornosti za to što su njegov kabinet, njegova Vlada, njegova stranka postavljeni i organizirani tako da zanemaruju pozive upomoć?

Nema dugo da je premijer imao problem s još jednim alarmantnim pozivom, onim sa splitsko-dalmatinskih požarišta. Vatrogasci su tvrdili kako su još ujutro javili u Zagreb da im trebaju dodatne snage gasitelja, a Vladin vrh je uvjeravao da su za probleme saznali tek poslijepodne.

S pozicije relativizacije svake odgovornosti po funkciji najodgovornijih političara, s puno nepotrebnog razumijevanja za slabosti i pogreške obnašatelja najvažnijih javnih dužnosti, može se možda za novi požeški slučaj reći: a što je to Plenković uopće mogao ili trebao, možda stvarno nije znao, možda su mu tajili, možda bi on drukčije reagirao, (čak čujem i komentare "to su privatne stvari, što bi se on tu uopće petljao").

Ali gledano bez te suvišne prekomjerne uviđavnosti može se uočiti jedino neobična hladnoća, neviđena emotivna pustoš, neopisiva nesenzibilnost, stravična birokratiziranost i totalna odlijepljenost od stvarnog života i od ljudi.

Ovo je još jedan tragičan primjer koji pokazuje kako se u političkim strankama i strukturama na nasilje ne reagira dok je ono na štetu neke slabije osobe, nekoga tko se ne može sam zaštititi, nego tek onda kad počne raditi političku štetu.

Jer, kako to da do premijera i njegovih vjernih izvršitelja bez greške i na vrijeme stigne svaki e-mail u kojemu se traži neko hitno namještenje, pita za privilegije, forsiraju različiti oblici kadroviranja, preskakanja procedura i slično. Kako to da ne kasne nikakvi mejlovi s pozivima na svečana otvorenja, presjecanja, zatvaranja, potezanja konopca, kušanja ili razna druga slikanja i govorancije? Uskrate li premijeru i eventualne e-mailove u kojima mu razdragani građani izražavaju divljenje, neobično poštovanje, svaku moguću potporu, pisma u kojima mu euforično klikću zbog nekih genijalnih poteza i ohrabruju ga da samo tako nastavi?

Na koncu, bi li možda e-mail od supruge nekog drugog župana, u kojemu ona, na primjer, traži posao za recimo svoju šogoricu, bi li takav e-mail možda brže stigao do premijera nego SOS poruka iz obitelji stranačkog nasilnika?

Predsjednik ove HDZ-HNS-ove Vlade ima taj gard da sa sebe brzo odbaci svaku odgovornost. Međutim, političar koji nije ni za što kriv teško na kraju može biti i za što zaslužan.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 20:42