Srušeni snovi domaćih konstruktora

Trenutno nemam ni za zube popraviti, a kad mi dođe dijete tražiti deset kuna za sladoled dođe mi da glavom udarim u zid – rekao nam je Zlatko Vukušić (46), konstruktor prototipa Cosmopolit, kad smo ga posjetili u Splitu želeći saznati što se dogodilo s pompozno najavljivanom serijskom proizvodnjom neobičnog aerodinamičnog sportskog dvosjeda. Stariji čitatelji sigurno će se sjetiti naslovnice iz 1995. i priče o Leonardu iz splitske garaže, kojemu su predviđali blistavu budućnost...

Zlatko Vukušić sredinom je devedesetih vlastitim novcem financirao izradu i predstavljanje prototipa na salonima u Bologni, Ženevi i Frankfurtu, gdje je pažnju privukao udubljenom haubom i vjetrobranskim staklom, zaslužnima za izvanredno nizak koeficijent otpora zraka. Nesvakidašnje rješenje oduševilo je mnoge, čak je i glasoviti talijanski dizajner Sergio Scaglietti nazvao Vukušića modernim Da Vincijem. Pohvala i tapšanja po ramenu nije nedostajalo, no kad se počelo govoriti o serijskoj proizvodnji, sve je krenulo nizbrdo. Zapravo, od materijala što će nam Vukušić ispričati mogao bi se napraviti dobar kriminalistički film...

- Cosmopolit je zapravo bio narudžba Ferrarija. Cijela priča oko izrade prototipa započela je 1992., kad sam na preporuku Giotta Bizzarrinija, bivšeg glavnog inženjera Ferrarija i tvorca legendarnog 250 GTO, stigao u Maranello. Zahvaljujući dobrim preporukama, odmah mi je ponuđena suradnja i predloženo da započnem s izradom prototipa, krenuo je s uspomenama Vukušić, koji je cijeli projekt financirao novcem zarađenim u tad uspješnom obiteljskom kafiću Ferrari.

Suradnja s renomiranim talijanskim proizvođačem trajala je sve do 1994., kad je splitskom konstruktoru rečeno da od proizvodnje ipak neće biti ništa. Vukušić, međutim, tvrdi da službeno odustajanje od projekta nije spriječilo društvo iz Maranella da se koristi njegovim rješenjima, zbog čega je krenuo po automobilističkim izložbama, želeći na taj način zaštiti svoju revolucionarnu konstrukciju.

Tad slijedi nastavak priče kakvog se ne bi posramili ni najveći teoretičari zavjere. Naime, izlažući u Frankfurtu pristupaju mu i dotad neviđenim oblikom karoserije zaintrigirani ljudi iz Mercedesa. Da nije tek riječ o običnoj kurtoaziji, svjedoče i kasnije provedena ispitivanja u zračnom tunelu tvrtke iz Stuttgarta, koja su pokazala da Cosmopolit ima vrhunska aerodinamična svojstva. Izmjereni otpor zraka od 0,32 bio je čak bolji nego kod Ferrarija Testarosse (0,65), a Vukušić je sklon reći da aerodinamičniji oblik ne postoji ni danas. Međutim, ponovno je zapelo kad se počelo raspravljati o novcu.

- Zapanjilo me kad su mi predstavnici Mercedesa otvoreno priznali da žele pregovarati isključivo s Vladom, jer bi tako od naše države mogli naplatiti određene dugove koje smo imali prema Njemačkoj. Meni je takvo što bilo apsolutno neprihvatljivo, a znakovito je da se ubrzo na mene počeo vršiti pritisak. Ispred kafića su se počeli okupljati svakakvi mutni tipovi, bez ikakve naknade otuđena su mi i parkirališna mjesta, a posao je iznenada krenuo nizbrdo. Mišljenja sam da je čitav scenarij smišljen ne bih li ostao bez izvora prihoda i bio prisiljen jeftino prodati svoje patente, u jednom dahu nam je ispričao Vukušić, nastavljajući u tonu slavne spisateljice Agathe Christie.

Kao i u slučaju Ferrarija, tvorac Cosmopolita vjeruje da se i Mercedes kasnije nezakonito koristio njegovim rješenjima. Zbog toga priprema tužbe naslovljene na oba proizvođača. Još ga više žalosti ništavan odnos države, kojoj je želio doprinijeti naprednom konstrukcijom i pokretanjem proizvodnje automobila.

- Beskrupulozno sam opljačkan, a moja me vlastita država nije zaštitila. Premda do danas nije dokazano da postoji aerodinamičniji oblik, učinjeno je sve da bi me se onemogućilo u stjecanju naknade za mukotrpan rad. Čak mi je i lokal zatvoren, pa čak i pravnu bitku moram voditi s posuđenim novcem, izjadao nam se Vukušić, kojemu je od potencijalno uspješne poslovne priče ostao samo niz sudskih tužbi i maketa izrađena za testiranje u zračnom tunelu. Najžalosnije od svega je što u posjedu više nema ni nekoć atraktivni prototip, za kojega mu je 1995. u Frankfurtu ponuđen i velik novac od strane jednog šeika iz Dubaija. Crveni dvosjed uzorite aerodinamike, naime, već šest godina skuplja prašinu na deponiju splitskog komunalnog poduzeća, gdje ga je odvezla pauk služba. Do današnjeg dana nije ga preuzeo, jer tvrdi da je bio parkiran na njegovom privatnom zemljištu, a od grada zahtijeva i naknadu zbog oštećenja nastalih prilikom prijevoza. Zbog svega toga ovaj je slučaj također na sudu. Vukušić je danas samo sjena nekad ambicioznog čovjeka sa željom pokretanja domaće autoindustrije...

Cosmopolitova aerodinamika bolja od Ferrarija Testarosse



Svaki vozač zna da automobil pri brzinama iznad 150 km/h počinje gubiti dodir s cestom, što proizvođači i dan-danas rješavaju na vrlo primitivan način, dodavanjem kilograma.

Ja isto postižem posebno udubljenim prednjim poklopcem (3), vjetrobranskim staklom (2) i krovom (1), što osigurava i veću stabilnost pri visokim brzinama te osjetno nižu potrošnju goriva i emisiju ispušnih plinova. Na testovima u zračnom tunelu pokazalo se da je moj Cosmopolit imao koeficijent otpora zraka 0,32, u usporedbi sa 0,65 Ferrarija Testarosse. A udubljenja je čak moguće skladno uklopiti u dizajn, jer u pojedinim slučajevima mogu biti duboka svega dva centimetra, objašnjava Vukušić.

Ivica Đukec i Marijo Kruh-Vuk - tvorci prvog hrvatskog auta iz Ivanić Grada

JOŠ NISMO ODUSTALI OD PROIZVODNJE KWAĐIJA



Godinama prije nego što smo pisali o svijetloj budućnosti Cosmopolita i davali velike šanse serijskoj proizvodnji splitskog dvosjeda, jednaki tretman pružili smo i Kwađiju CR II i CR III. Sredinom 1992. napisali smo opširan izvještaj o atraktivnim sportskim modelima sastavljenima u Ivanić Gradu, koji su nesvakidašnji naziv dugovali inicijalima i mašti dvojice tvoraca – Ivice Đukeca i Marija Kruh-Vuka. Dvojica entuzijasta tad su vlastoručno napravili prve prototipove u Hrvatskoj, a krasili su ih stražnji pogon, nezavisan ovjes te snažni motori Renaulta i Volkswagena. Uspjeli su čak ugraditi i računalo, koje je vozača na ulasku pozdravljalo na hrvatskom jeziku...

Bila je riječ o ozbiljnom poslu, čemu su svjedočili nacrti, tehnička dokumentacija, alati i kalupi – sve potrebno za pokretanje maloserijske proizvodnje. No, od te priče također nije bilo ništa.

Međutim, u razgovoru s Ivicom Đukecom, danas povezanim s autoindustrijom samo kroz privatni posao optičkog tuninga, shvatili smo da nije potpuno digao ruke od proizvodnje automobila u Hrvatskoj.

- Kad smo predstavili Kwađi, bjesnio je rat i razumljivo je da su političari imali preča posla, no čini se da proizvodnja općenito, a posebno automobila, nikako da dođe na dnevni red. Žalosno je što smo sada pred bankrotom zbog potrošnje, a sve što smo kupili došlo je iz uvoza. Ne znam zašto i mi ne bismo sklepali barem lutke, a netko bi već trznuo i doturio mehaniku, jednostavnim rječnikom objašnjava Đukec, navodeći da bi takvim pristupom mogli doći i do izvoznog proizvoda. Kao ključnu zapreku navodi izostanak strategije, ali i potrebnih propisa koji bi omogućili serijsku proizvodnju.

- Problem je što u našem zakonu ne postoji tipski atest, što znači da svaki primjerak moraš posebno homologirati, govori Đukec o problemima s kojima se susretao prilikom sastavljanja Kwađija, ali i kasnije tijekom višegodišnje suradnje s tvrtkom Eurobus. Prema vlastitom priznanju, uključivanje u ambiciozni projekt izrade autobusa, koji se sklapao na šasiji i mehanici otkupljenoj od Volva, bio je i glavni razlog što je Kwađi odmah po predstavljanju stavljen u drugi plan.

- Pošto politika nije pokazala nikakav interes za proizvodnju automobila, kruh sam pronašao u suradnji s Eurobusom. Premda smo muku mučili s atestima, uspjeli smo napraviti pedesetak alata i kalupa te proizvoditi izvrstan autobus, prisjeća se Đukec. No, od zamisli proizvodnje auta nikad zapravo nije odustao, a zavidnu vještinu izrade dijelova od stakloplastike i kevlara vježba svakodnevno, među ostalim i na posljednjem Kwađiju.