Prolaznici su prošli tjedan na klupi u jednom parku u berlinskoj četvrti Prenzlauer Berg pronašli tijelo 76-godišnjeg umirovljenika koji se ustrijelio. Priča bi završila među vijestima crne kronike da nije bila riječ o Karlheinzu Schädlichu čija je biografija zrcalo događaja koji su obilježili njemačku hladnoratovsku podjelu.
Ime Karlheinza Schädlicha u medijima se pojavilo prije godinu dana, u napisima o tome kako je istočnonjemačka tajna policija Stasi godinama pratila zapadnonjemačkog književnika Güntera Grassa koji je poslije dobio Nobelovu nagradu. Stasi je radi sveobuhvatnog promatranja politički angažiranog pisca, koji je njegovao kontakte s istočnonjemačkim intelektualcima, počeo operaciju "Klin" za koju je vrbovano više "neformalnih suradnika".
Jedan od njih bio je i čovjek skriven pod kodnim imenom "Schäfer" čiji je identitet otkriven kad je u 500 stranica dugom dosjeu o Grassu pronađena potpisana izjava Karlheinza Schädlicha, datirana 4. travnja 1975. godine, kojom se obvezuje na suradnju.
Raskrinkan je kad je u 500 stranica dosjea o Grassu pronađena potpisana izjava
Schädlich je godinama dojavljivao informacije o Grassu, a do njih je ponajviše dolazio praćenjem vlastitog brata, pisca i kritičara istočnonjemačkog režima, Hansa Joachima.
Kao povjesničar pri Akademiji znanosti Njemačke Demokratske Republike, Karlheinz Schädlich je sam i preko poznatog brata bio u kontaktu s brojnim intelektualcima, i na istoku i na zapadu Njemačke. Među kritičarima istočnonjemačkog sustava s kojima se družio bili su poznati disidenti Robert Havemann i Wolf Biermann, kritički nastrojen pjesnik i kantautor koji je zbog protivljenja režimu 1976. izbačen iz Istočne Njemačke, a oko čijeg su slučaja "pali" brojni istočnonjemački intelektualci koji su ga podržali.
Schädlich je, u operaciji koja umnogome podsjeća na njemački Oscarom nagrađeni film "Život drugih", po nalogu Stasija organizirao neformalne susrete intelektualaca u Istočnom Berlinu. U izvještajima o tim susretima pojavljuju se poznata imena umjetničke scene: Nicolas Born, Sarah Kirsch, Jurek Becker, Uwe Johnson, Manfred Krug, Christa Wolf i drugi.
Za Istočnu Njemačku Grass je bio državni neprijatelj, a obujam njegova dosjea, koji pokazuje koliko ga je pomno tajna služba promatrala, upućuje na jačinu interesa koji je Istočni Berlin gajio prema piscu. U dosjeu tako stoji i informacija da je Grass "privukao pozornost kao predstavnik ideje o zajedničkoj njemačkoj kulturi i naciji".
Stasijev dosje o Grassu otvoren je početkom 2002. kad je pisac dao dozvolu da se dio dokumenata stavi na raspolaganje u znanstvene svrhe. Godinu dana poslije Ured za obradu arhiva Stasija, poznat i kao Ured Birthler, po voditeljici Marianne Birthler, otvorio je oko 500 stranica dosjea i tad je otkriven i Schäferov identitet.
U dosjeu su dokumentirani i Schädlichovi posjeti Grassu u njegovu zapadnoberlinskom stanu. "Grass u kući ima privatnog tajnika koji radi tri puta tjedno od 10 do 16 sati", zabilježena je pod natuknicom "3. posjet G. Grassu" informacija koju je prenio Schädlich. Među papirima se nalaze i brojne fotografije Grassa i ljudi s kojima je bio u kontaktu, a navodi se i kako je Grass na Zapad krijumčario tekstove pisaca, koje je dobivao tijekom posjeta Istočnom Berlinu.
Jedan od takvih susreta u stanu jednog istočnoberlinskog liječnika organizirao je i Schäfer, s ciljem da se više dozna o mreži kontakata pisca u DDR-u. Schädlichov trud režim je nagradio medaljom "u znak priznanja i zahvale za suradnju s organima Ministarstva državne sigurnosti".
Dosje o Grassu obuhvaća skoro tri desetljeća i iz njega je vidljivo da je autor "Limenog bubnja" za istočnonjemačku tajnu službu važio za neprijatelja socijalizma, čiji značaj nije slabio, pa ga je Stasi pratio sve do lipnja 1989., dakle do samo nekoliko mjeseci prije pada Berlinskog zida u studenome iste godine.
Sam Schädlich je do najviše informacija došao špijunirajući vlastitog brata, pisca Hansa Joachima Schädlicha koji je bio u bliskom kontaktu s Grassom u doba njemačke podjele. Hans Joachim doznao je da ga je vlastiti brat špijunirao tek kad je dobio uvid u svoj dosje u Uredu za obradu arhiva Stasija.
- Za mene je ta stvar završena - odgovorio je tada u jednom intervjuu na pitanje o odnosu prema starijem bratu. Iz te neugodne obiteljske priče nastao je Schädlichov tekst "Die Sache mit B.", objavljen u jednom časopisu za kulturu, ali on o tome više u javnosti nije rekao ni riječ.
Hans Joachim i Karlheinz Schädlich rođeni su u trgovačkoj obitelji na istoku Njemačke. Hans Joachim studirao je lingvistiku u Berlinu i Leipzigu, gdje je doktorirao, a od 1959. godine bio je, kao i brat, suradnik Akademije znanosti DDR-a u Istočnom Berlinu. Krajem 70-ih počeo je pisati, ali nije mogao objavljivati zbog kritičkih stavova prema DDR-a.
Nakon potpisivanja peticije protiv oduzimanja državljanstva Wolfu Biermannu, izgubio je posao pri Akademiji, nakon čega je radio kao prevoditelj. Istodobno mu je na Zapadu objavljena prozna zbirka "Versuchte Nähe" koju je tamošnja kritika vrlo dobro primila. Godine 1977. dopušteno mu je da napusti zemlju, pa se s obitelji preselio u Zapadni Berlin.
Dosje njegova brata Karlheinza govori, međutim, i o unutarnjoj podijeljenosti tog čovjeka. Poznato je da je 1950. godine otišao u Zapadnu Njemačku, no vratio se nakon samo tri mjeseca. No, on nije bio uvjeren u istočnonjemački socijalizam pa Stasi, primjerice, bilježi da ima "negativan stav prema socijalističkom sustavu DDR-a", gaji simpatije prema Wolfu Biermannu i kontakte s disidentima.
Je li Schädlich na kraju pristao na suradnju s tajnom službom zbog bojazni od ucjene i mogućih posljedica, ne zna se, kao ni to je li se, skoro točno godinu dana otkad je njegova prošlost otkrivena, ubio zbog osjećaja krivnje, kao što nagađaju njemački mediji.
Istočnonjemačko Ministarstvo državne sigurnosti, poznatije pod imenom Stasi, izgradilo je vjerojatno najširu mrežu špijuna unutar zemlje u doba Hladnog rata. Procjenjuje se da je od ukupno 16 milijuna
građana Njemačke Demokratske Republike skoro pola milijuna ljudi surađivalo sa Stasijem. Stasi je vodio dosjee 6 milijuna građana, odnosno više od trećine populacije, pratio je sve telefonske razgovore na zapad, infiltrirao svaku tvornicu, ured, klub ili sastajalište mladih, a poznate su i bizarne metode poput skupljanja uzoraka mirisa osoba. Špijuniranje članova vlastite obitelji nije bilo nikakva iznimka, mnogi su na to nagovoreni ili natjerani ucjenama.
Obradom ogromnih arhiva Stasija bavi se Ured povjerenika za obradu arhiva, danas pod vodstvom Marianne Birthler. Na osnovu zakona donesenog 1991. godine svaki građanin ima pravo uvida u vlastiti dosje. Među poznatijim dosjeima su tzv. "Dosje Rosenholz" radi se o dokumentima koje su SAD 2003. godine vratile Njemačkoj, a koji sadrže popis stranih špijuna koji su radili za Stasi, te dosje bivšeg kancelara Helmuta Kohla, koji je godinama sudskim putem pokušavao spriječiti njegovo objavljivanje.
Iva Krtalić Muiesan
Ime Karlheinza Schädlicha u medijima se pojavilo prije godinu dana, u napisima o tome kako je istočnonjemačka tajna policija Stasi godinama pratila zapadnonjemačkog književnika Güntera Grassa koji je poslije dobio Nobelovu nagradu. Stasi je radi sveobuhvatnog promatranja politički angažiranog pisca, koji je njegovao kontakte s istočnonjemačkim intelektualcima, počeo operaciju "Klin" za koju je vrbovano više "neformalnih suradnika".
Jedan od njih bio je i čovjek skriven pod kodnim imenom "Schäfer" čiji je identitet otkriven kad je u 500 stranica dugom dosjeu o Grassu pronađena potpisana izjava Karlheinza Schädlicha, datirana 4. travnja 1975. godine, kojom se obvezuje na suradnju.
Raskrinkan je kad je u 500 stranica dosjea o Grassu pronađena potpisana izjava
|
IDENTITET
|
Kao povjesničar pri Akademiji znanosti Njemačke Demokratske Republike, Karlheinz Schädlich je sam i preko poznatog brata bio u kontaktu s brojnim intelektualcima, i na istoku i na zapadu Njemačke. Među kritičarima istočnonjemačkog sustava s kojima se družio bili su poznati disidenti Robert Havemann i Wolf Biermann, kritički nastrojen pjesnik i kantautor koji je zbog protivljenja režimu 1976. izbačen iz Istočne Njemačke, a oko čijeg su slučaja "pali" brojni istočnonjemački intelektualci koji su ga podržali.
Schädlich je, u operaciji koja umnogome podsjeća na njemački Oscarom nagrađeni film "Život drugih", po nalogu Stasija organizirao neformalne susrete intelektualaca u Istočnom Berlinu. U izvještajima o tim susretima pojavljuju se poznata imena umjetničke scene: Nicolas Born, Sarah Kirsch, Jurek Becker, Uwe Johnson, Manfred Krug, Christa Wolf i drugi.
Za Istočnu Njemačku Grass je bio državni neprijatelj, a obujam njegova dosjea, koji pokazuje koliko ga je pomno tajna služba promatrala, upućuje na jačinu interesa koji je Istočni Berlin gajio prema piscu. U dosjeu tako stoji i informacija da je Grass "privukao pozornost kao predstavnik ideje o zajedničkoj njemačkoj kulturi i naciji".
Stasijev dosje o Grassu otvoren je početkom 2002. kad je pisac dao dozvolu da se dio dokumenata stavi na raspolaganje u znanstvene svrhe. Godinu dana poslije Ured za obradu arhiva Stasija, poznat i kao Ured Birthler, po voditeljici Marianne Birthler, otvorio je oko 500 stranica dosjea i tad je otkriven i Schäferov identitet.
U dosjeu su dokumentirani i Schädlichovi posjeti Grassu u njegovu zapadnoberlinskom stanu. "Grass u kući ima privatnog tajnika koji radi tri puta tjedno od 10 do 16 sati", zabilježena je pod natuknicom "3. posjet G. Grassu" informacija koju je prenio Schädlich. Među papirima se nalaze i brojne fotografije Grassa i ljudi s kojima je bio u kontaktu, a navodi se i kako je Grass na Zapad krijumčario tekstove pisaca, koje je dobivao tijekom posjeta Istočnom Berlinu.
Jedan od takvih susreta u stanu jednog istočnoberlinskog liječnika organizirao je i Schäfer, s ciljem da se više dozna o mreži kontakata pisca u DDR-u. Schädlichov trud režim je nagradio medaljom "u znak priznanja i zahvale za suradnju s organima Ministarstva državne sigurnosti".
Dosje o Grassu obuhvaća skoro tri desetljeća i iz njega je vidljivo da je autor "Limenog bubnja" za istočnonjemačku tajnu službu važio za neprijatelja socijalizma, čiji značaj nije slabio, pa ga je Stasi pratio sve do lipnja 1989., dakle do samo nekoliko mjeseci prije pada Berlinskog zida u studenome iste godine.
| Schädlich je godinama dojavljivao informacije o Grassu, a do njih je ponajviše dolazio praćenjem vlastitog brata, pisca i kritičara istočnonjemačkog režima, Hansa Joachima. |
- Za mene je ta stvar završena - odgovorio je tada u jednom intervjuu na pitanje o odnosu prema starijem bratu. Iz te neugodne obiteljske priče nastao je Schädlichov tekst "Die Sache mit B.", objavljen u jednom časopisu za kulturu, ali on o tome više u javnosti nije rekao ni riječ.
Hans Joachim i Karlheinz Schädlich rođeni su u trgovačkoj obitelji na istoku Njemačke. Hans Joachim studirao je lingvistiku u Berlinu i Leipzigu, gdje je doktorirao, a od 1959. godine bio je, kao i brat, suradnik Akademije znanosti DDR-a u Istočnom Berlinu. Krajem 70-ih počeo je pisati, ali nije mogao objavljivati zbog kritičkih stavova prema DDR-a.
Nakon potpisivanja peticije protiv oduzimanja državljanstva Wolfu Biermannu, izgubio je posao pri Akademiji, nakon čega je radio kao prevoditelj. Istodobno mu je na Zapadu objavljena prozna zbirka "Versuchte Nähe" koju je tamošnja kritika vrlo dobro primila. Godine 1977. dopušteno mu je da napusti zemlju, pa se s obitelji preselio u Zapadni Berlin.
|
|
Dosje njegova brata Karlheinza govori, međutim, i o unutarnjoj podijeljenosti tog čovjeka. Poznato je da je 1950. godine otišao u Zapadnu Njemačku, no vratio se nakon samo tri mjeseca. No, on nije bio uvjeren u istočnonjemački socijalizam pa Stasi, primjerice, bilježi da ima "negativan stav prema socijalističkom sustavu DDR-a", gaji simpatije prema Wolfu Biermannu i kontakte s disidentima.
Je li Schädlich na kraju pristao na suradnju s tajnom službom zbog bojazni od ucjene i mogućih posljedica, ne zna se, kao ni to je li se, skoro točno godinu dana otkad je njegova prošlost otkrivena, ubio zbog osjećaja krivnje, kao što nagađaju njemački mediji.
Istočnonjemačko Ministarstvo državne sigurnosti, poznatije pod imenom Stasi, izgradilo je vjerojatno najširu mrežu špijuna unutar zemlje u doba Hladnog rata. Procjenjuje se da je od ukupno 16 milijuna
građana Njemačke Demokratske Republike skoro pola milijuna ljudi surađivalo sa Stasijem. Stasi je vodio dosjee 6 milijuna građana, odnosno više od trećine populacije, pratio je sve telefonske razgovore na zapad, infiltrirao svaku tvornicu, ured, klub ili sastajalište mladih, a poznate su i bizarne metode poput skupljanja uzoraka mirisa osoba. Špijuniranje članova vlastite obitelji nije bilo nikakva iznimka, mnogi su na to nagovoreni ili natjerani ucjenama.
Obradom ogromnih arhiva Stasija bavi se Ured povjerenika za obradu arhiva, danas pod vodstvom Marianne Birthler. Na osnovu zakona donesenog 1991. godine svaki građanin ima pravo uvida u vlastiti dosje. Među poznatijim dosjeima su tzv. "Dosje Rosenholz" radi se o dokumentima koje su SAD 2003. godine vratile Njemačkoj, a koji sadrže popis stranih špijuna koji su radili za Stasi, te dosje bivšeg kancelara Helmuta Kohla, koji je godinama sudskim putem pokušavao spriječiti njegovo objavljivanje.
|
Sta
si imao najširu mrežu špijuna
|
Iva Krtalić Muiesan
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....