Što mora napraviti HDZ kako bi vratio minimum uvjerljivosti?

Bilo bi neuvjerljivo i pretjerano zašećereno da je sve prošlo bez otpora. Premda je kampanja tek otvorena, pitanje izbora novog predsjednika HDZ-a već je apsolvirano. Sada je krenula bitka za vlast u HDZ-u.

Vjerojatno u tom kontekstu treba gledati i curenje informacija o plinskom biznisu Milijana Brkića. Formalno Broj 2 u HDZ-ovoj hijerarhiji, s ambicijom da dodatno poveća svoj utjecaj, ozbiljno je torpediran otkrićem o višemilijunskom kreditu pribavljenom od jedne privatne firme. Operacija nije suprotna zakonu, ali jako je kontaminirana sumnjama s obzirom na HDZ-ovu povijest prepunu Fimi-Medija u raznim varijantama, financijskih malverzacija, crnih fondova i torbi s parama, ukratko podzemnih tokova sumnjivog i zamračenog novca. Najnovija će afera utjecati na distribuciju moći u vrhu HDZ-a. Andrej Plenković idućeg će vikenda preuzeti HDZ, ali mora pobijediti ostavštinu svog prethodnika. Čini se kao da ulazi u prostor posijan nagaznim minama.

Prvu je, simboličku, pobjedu već dobio kad je Tomislava Karamarka nadmašio u broju potpisa sakupljenih za kandidaturu. Odnos je 30.000 prema 37.000 potpisa za Plenkovića. Slično će se nadmetanje vjerojatno voditi i oko rezultata izbora. Samo u HDZ-u znaju kako su za Karamarka uspjeli navući oko 90 tisuća glasova, ali sada će to morati prebaciti. Inače bi se legitimitet novog šefa mogao smatrati nedovoljnim i faličnim. No, prava bitka počinje tek kad preuzme kormilo stranke. Plenković će morati biti suprotnost ne samo Karamarkovom imidžu, nego i politici, kadrovima, stranačkim odnosima… Saveznik mu je strah koji je nakon objave podataka o HDZ-ovom poniranju okovao stranačke strukture. HDZ trenutno strepi od izborne katastrofe i zato se novom lideru bez otpora, brzopotezno prostro pred noge. Ali, promjena stranačkog kursa i razvlašćivanje Karamarkovih rasova neće teći bezbolno.

Načinom na koji je u proteklih pola godine obnašao vlast HDZ je razočarao, čak i revoltirao veliki dio javnosti. Mnogi se osjećaju prevarenima. Kao što se prevareno osjećaju Britanci koji su povjerovali svojim lažnim prorocima Brexita. Engleska je trenutno planetarni egzemplar neodgovornog političkog liderstva. Od bivšeg premijera Tonyja Blaira, koji je u rat u Iraku ušao bez pravih razloga, jašući na netočnim tvrdnjama da Sadam Husein posjeduje kemijsko i biološko oružje, do aktualnog premijera Davida Camerona, koji je iz sebičnih, stranačkih razloga zavrtio ideju o raspisivanju referenduma na kojem će se odlučiti o članstvu u Europskoj uniji, otvarajući tako vrata populistima koji su, po vlastitom priznanju, lažima zaveli javnost i Englesku će zaviti u crno - nevjerojatna plejada političara koji su beskrupulozno prevarili narod i tragično se poigrali nacionalnim interesima. Sličnu vrstu bankrot lidera Hrvatska je iskusila na vlastitoj koži. S imidžem velikog reformatora Ivo Sanader izgradio je sistemsku koruptivnu hobotnicu, koja je na koncu pojela sve pozitivne aspekte njegovog mandata. Karamarko je pod maskom vrućeg domoljublja razigravao poslove s MOL-om i scenarije za Inu suprotne hrvatskim interesima.

Jesu li stranke popravljive? Što mora napraviti HDZ za konsolidiranje minimuma svoje uvjerljivosti? Budući je šef stranke predstavio svoj program i obećao zaokret. Moja je misija vjerodostojnim HDZ-om vratiti povjerenje birača, ističe Plenković, najavljujući da će HDZ biti središnja snaga, okupljajuća, u desnom centru čvrsto usidrena stranka, koja će baštiniti Tuđmanovu pomirbenu politiku. Nije dovoljno! Možda se pokaže dostatnim za osvajanje funkcije u stranci, ali na parlamentarnim izborima, za osvajanje javnosti, morat će ponuditi mnogo više i konkretnije. Primijenit ćemo formulu Kolinda, kaže jedan od bliskih suradnika budućeg HDZ-ova šefa, objašnjavajući da misli na taktiku s kojom je HDZ-ova kandidatkinja dobila predsjedničke izbore. To znači maksimalno dići stranku i pokupiti sve desne glasove, dok će Plenković svojim umjerenim diskursom grabiti prema centru.

Misli li ozbiljno s “novim HDZ-om”, Plenković bi prvo morao pozvati neke stranačke odmetnike da se vrate. Poziv Martini Dalić ili Dragi Prgometu da se opet pridruže HDZ-u govorio bi mnogo više od lijepo sročenih deklaracija. Riječ je o ljudima koji su svojedobno zbog neslaganja s Karamarkovom politikom napustili stranku. Razvoj događaja potvrdio je njihovo rano kukurijekanje. Bivši šef HDZ-a uspio je potvrditi tvrdnje Dalić da nije spreman na reformske iskorake, kao i Prgometove prognoze da će svojom radikaliziranom retorikom ideoloških sukoba upropastiti stranku.

Naravno da takav poziv nije lako prevaliti preko usta. Bez obzira na to što su njih dvoje bili u pravu. Nije lako jer su oni nečista savjest HDZ-ove vrhuške. Za razliku od Martine Dalić i Prgometa, koji su pokazali neslaganje i otpor Karamarkovoj pogrešnoj politici, svi su drugi uglavnom šutjeli. Uključujući i novog šefa stranke Plenkovića. Dobro, može se reći da su čekali pravo vrijeme, da nisu htjeli u bitku dok je ne mogu dobiti. HDZ-ova se vertikala sada hitno presvlači, Brkić koji je donedavno tjerao Srbe iz Hrvatske okreće ploču i glumi Hvaljen-Isus-Ghandija, stranka pokušava odvezati i tiho pustiti niz vodu ekstreme koji su joj dosad služili kao udarna pesnica… Ali spremnost na stvarnu promjenu sadržaja, a ne tek šminkanje, HDZ-ovi će novi šefovi pokazati otvore li vrata povratku prvih ustanika protiv Karamarkove politike.

Drugo, HDZ pred javnost mora izaći s vrlo jasnim paketom svojih nacrta za budućnost. Prije svega s ozbiljnim izbornim programom. Premda su se izborni programi dosad u nas pokazali velikim prevarama. Karamarko je godinu dana mahao nekakvim Ifo planom reformi, s tim što ni sam nije znao nabrojati njegove ključne elemente, da bi nakon izbora, posve suprotno, krenuo realizirati program desničarske rekonkviste i rigidne kulturne revolucije. Ni konkurencija na ljevici do svojih programskih dokumenata ništa ne drži. Zoran Milanović svog se Plana 21 odrekao čim je dobio vlast, usput tvrdeći da u kampanji ništa nije obećavao, pa od njega, dakle, ništa ne treba ni očekivati.

Iz Plenkovićeva štaba najavljuju da će njihov izborni program biti ozbiljno urađen. Problem je što se Hrvatska već nagledala lijepo dizajniranih, ali nikad ostvarenih izbornih obećanja. Da bi im mogla vjerovati, HDZ mora prijeći s riječi na djela odmah, sada, prije nego građani krenu na birališta. Ne može novi šef stranke i pretendent na funkciju premijera obećavati umjerenost, okupljanje i nacionalni konsenzus, a HDZ-ovi ministri na odlasku, poput štetočine Šustara, rušiti kurikularnu reformu samovlasno na njeno čelo instalirajući osobe poznate po svojim konzervativnim, rigidnim i kontrareformskim stavovima. HDZ je odlučio da Šustarove najavljene promjene zakona o sportu, galantan poklon nogometnim tajkunima, neće biti. Misli li zaista nastaviti kurikularnu reformu, kao što tvrdi u svom programu, Plenković bi morao zaustaviti ministra Šustara u njegovom destruktivnom pohodu.

Osim programske iskrenosti, HDZ će morati demonstrirati maksimalnu transparentnost u svim smjerovima. U pogledu mogućih postizbornih koalicija. Još značajnije, u financiranju kampanje, u čemu se stranka dosad pokazala kao teški recidivist, više puta uhvaćena u nedopustivim, protuzakonitim aktivnostima. Zbog prljavih para u stranačkom krvotoku HDZ se već našao na optuženičkoj klupi. Sada se sumnje reaktualiziraju zbog Karamarkovih čudno uzajmljenih milijuna. Misli li na budućnost, Plenković mora razbiti vrlo rašireno uvjerenje da su mutni, pa i korupcijski aranžmani te mahniti klijentelizam prirodno stanje HDZ-a. Da je riječ o strukturalnom poremećaju, ugrađenom u živo tkivo stranke. Važno je također da HDZ bude potpuno nedvosmislen s najavljenim promjenama statuta, koje bi, navodno, trebale omogućiti demokratizaciju stranke. Čini se da problem ipak nije u statutu, nego u ljudima. Problem je, slično kao i u drugim strankama, ubitačna kombinacija autoritarnosti i oportunizma. Na čelu HDZ-a faraon od teflona, a sve ispod, kompletna baza od plastelina.

Treće, Andrej Plenković odmah mora pokazati tko su ljudi s kojima traži mandat za upravljanje državom. Hrvatska se dosad mnogo puta opekla kupujući mačka u vreći. Njegov prethodnik na čelu HDZ-a mahao je prije izbora stručnjacima, da bi nakon izbora na ministarska mjesta dovukao razne crnoje, šustare i hasanbegoviće. Što stvarno misli napraviti novi će šef HDZ-a naznačiti već imenima koje misli kooptirati u Predsjedništvo stranke. Zatim izbornim listama. Na njima će se već jasno vidjeti ima li HDZ novo lice, kako se sada najavljuje. Na koncu, Plenković bi prije izbora trebao predstaviti i okosnicu svog mogućeg kabineta, barem kandidate za ključne ministre. Takvim potezom pokazao bi promjenu, uvažavanje javnosti i odgovoran odnos prema biračima.