SUZANA BARILAR S novom Vladom bliže novim izborima?

Jesmo li korak bliže novoj Vladi, a korak dalje od novih izbora? I idućih će dana, po svemu sudeći, to biti pitanje za milijun dolara. Taman kad smo pomislili da bi tjedni pregovaranja te cjelodnevna sastančenja proteklog vikenda i početkom tjedna napokon mogli iznjedriti dogovor o vladajućoj većini, čini se da je jedino sigurno kako ništa nije sigurno.

No, i kad napokon budemo znali da imamo novu Vladu, to nije garancija da nas ne čekaju izbori. Možda ne za mjesec dana i ne novi izbori, već za pola godine ili godinu, i to prijevremeni. Na osnovi svega što smo vidjeli i čemu smo svjedočili od 8. studenoga potpuno je jasno da buduća Vlada, kakva god ona bila, Most - HDZ ili Most - SDP, neće biti dugog vijeka.

Nešto o tome već je rekao Nikola Grmoja, jedan od ključnih ljudi u Mostu, koji je u ponedjeljak kasno navečer poručio da “onome tko bude s njima formirao reformsku Vladu neće biti lako”.

- Nakon godinu dana tražit ćemo evaluaciju reformi i onda ćemo odlučiti hoćemo li i dalje davati podršku Vladi i ostati u njoj ili izaći - najavio je Grmoja.

Vlada dakle još nije niti formirana, a već se spominje mogućnost njezina neuspjeha i novi izbori.

Stvarno super. Pa onda bi zaista bilo bolje da se većina ne uspije složiti i da na nove izbore izađemo odmah? I to što je prije moguće kako bi se napokon prekinula ova sapunica u tisuću nastavaka i što prije počelo raditi. Brzo će doći kraj ožujka, do kada treba donijeti novi proračun, nakon lipnja više nemamo niti Ustavni sud, a gdje su sve one druge odluke koje izvršna vlast treba donositi gotovo na dnevnoj bazi.

Šef SDP-a Zoran Milanović trenutačno gubi, no to ne znači da je Tomislav Karamarko pobjednik, makar u finišu ove političke igre “složimo Vladu” na kraju skupio najviše bodova. Jer “mostarina” koju će on i njegov HDZ morati platiti kako bi došli do Banskih dvora neće biti mala. Najmanje je tu pitanje samog Karamarka i njegove spremnosti da se odrekne premijerske fotelje. Tijek njegove političke karijere ionako se počeo naslućivati još u izbornoj noći kada je bilo jasno da neće biti ništa od trijumfalne pobjede kakvu je obećavao svojim članovima, simpatizerima i koalicijskim partnerima. Već tada morao je znati da su male šanse da postane trinaesti predsjednik Vlade.

Zato oko izbora koji je pred njega stavio Most - ili nestranački premijer ili ništa od potpore za većinu, nije trebao puno razmišljati. Ostane li stranka zajedno s njim u oporbi, ne piše mu se dobro. Ako, pak, pristane da Vladu umjesto njega vodi nestranački stručnjak, sebi je barem nakratko produljio politički život. Možda bi njegovo životarenje moglo i potrajati da ceh koji je time došao na naplatu cijeloj stranci nije prevelik. Jer prvi put u sedamnaest godina najveća politička stranka u Hrvatskoj, koja je osim toga na nedavnim izborima osvojila najviše glasova, ipak neće imati svojeg čovjeka na čelu Vlade. Osim toga kolač vlasti morat će dijeliti s jakim partnerom kojeg neće moći progutati kao što je HDZ radio svojim prijašnjim saveznicima.

S Mostom i nestranačkim premijerom, za kojeg još uopće ne znamo tko bi mogao biti, koji će im stalno puhati za vrat, HDZ će biti prisiljen zaboraviti na mnoge svoje ambicije, A zasigurno su skovali mnoge planove za vrijeme kada će preuzeti vođenje države. Sada bi im te planove mogao pokvariti upravo Most zahvaljujući kojem bi mogli doći na vlast. Nema nikakve dvojbe da će Most, kako je to najavio Grmoja, biti težak partner. Pazit će na svaki potez HDZ-a, svaku odluku, svako kadroviranje... I na prvom zavoju lako bi ih mogli izgurati s ceste ne bude li HDZ-ova kolona vozila kako su oni odredili. Vlast s Mostom stalno će biti ples po rubu. Premda mostovci spočitavaju Milanoviću što nije “prepoznao trenutak u kojem treba zatomiti neke stvari i pristao na nestranačkog premijera”, možda ovo izbacivanje lijeve koalicije iz igre za njega u konačnici i ne bude tako loše.

Odluku o odbijanju prijedloga Mosta kojim bi kupio ostanak na vlasti nije donio sam, već Glavni odbor, najviše stranačko tijelo, dakle za odlazak u oporbu ne može niti sam snositi odgovornost. A ni ta oporba ne mora biti kraj. Iz nje lijeva koalicija može komotno iz saborskih klupa, bez ikakve odgovornosti, lupati po novoj Vladi svim raspoloživim oružjem. Ne treba biti posebno vidovit kako bi se pretpostavilo da će Milanović i njegovi zastupnici iz Hrvatske raste raditi sve ne bi li eventualnu Vladu, HDZ - Most, učinili nestabilnom, odnosno pokazali da nisu sposobni voditi državu. Prvu priliku mogao bi imati već kod izbora sudaca Ustavnog suda. Teško da će Milanović, nakon svega što je ne samo u kampanji već i proteklih dana izgovorio o HDZ-u i njegovim dogovorima s Mostom, samo tako pristati na dogovor o izboru sudaca. A bez glasova zastupnika lijeve koalicije ne može biti izabran niti jedan od sedam sudaca čija mjesta krajem lipnja ostaju upražnjena.

Malo-pomalo Milanović i njegovi nagrizat će tu novu Vladu i strpljivo čekati trenutak u kojem se više neće moći držati na okupu već će se raspasti, što znači prijevremene izbore. A oni su, pogotovo nakon šest mjeseci ili godinu dana, potpuno novo miješanje karata u kojem bi one dobre mogle biti podijeljene SDP-u i njegovim partnerima. Budemo li za mjesec ii dva išli na nove izbore, za pretpostaviti je da bismo se ponovno mogli naći u sličnoj situaciji - možda bi Most malo izgubio, a to bi se podjednako rasporedilo između HDZ-a i SDP-a. No, i dalje nitko ne bi mogao sastaviti većinu. Međutim, izbori za šest mjeseci ili godinu dana, nakon neuspjeha Vlade, nešto su sasvim drugo. I zato onaj tko sada izgubi i ostane bez vlasti možda ipak nije gubitnik.