Svaka, pa i ova 2020., zaslužuje novogodišnju rezoluciju

Ovo će biti lako. U ovoj ću godini sve izvesti pametno.

- Živjet ću zdravo, povećat ću broj trbušnjaka na šest tjedno. Svaki dan po jedan, nedjeljom odmor.

- Izaći na izbore. Poslušati predsjednicu, zaokružiti broj 1.

- Ne, ovo možda treba precizirati. Glasat ću za predsjednicu, neka cvjeta zemlja mesarskih milijardera. To znači da narod jede puno mesa, bogat je. A i ako glasam za predsjednicu, pomažem Milijanu Brkiću da popravi svoju situaciju u HDZ-u. Ako je išta važno prosječnom Hrvatu, to je onda ovo.

- Glasat ću i za Milanovića, radi zdravstvenog sustava. On najbolje kuži koliko nam je važno besplatno zdravstvo.

- Glasat ću i za narod, kao Škoro. Za svaki slučaj, bit će još izbora.

- Glasat ću i za Milana Bandića. Uvijek je zabavno imati dva istoimena kandidata.

- Glasat ću i za Katarinu Peović. To zbog ravnoteže sa suverenistima i zanimljivosti situacije.

- Vjerovat ću svemu što kaže hrvatsko sudstvo. Kad ono kaže da je osudilo Sanadera zbog mita i pritom kao dokaz tvrdi da je trebao dobiti pet milijuna eura od čovjeka koji ih godinama ne dostavlja državi, onda znamo da ili nema love, ili je oprošteno čuvaru novca, ili nešto gadno ne štima s presudom. Zato ću vjerovati i u sve odluke europskih sudova, osim onog za zaštitu ljudskih prava kada ospori ovu presudu.

- Provest ću cijelo ljeto na Savi. Bit će super, bilo je i prošle godine. Za svu petoricu nas koji bi trčkarali nasipom. Važno je prije nego što se izgradi ono čudo, Manhattan.

- Neću ići na cajke, nisam ni prije.

- Neću slušati ni Thompsona, nisam ni prije. A i ABBA ima bolje riječi, iako imaju istu glazbu.

- Vjerovat ću Vladi da ćemo ovoga puta kupiti vojne avione, a ne se onako blamirati. Osobito ako znam da nemamo pojma koliko će oni koštati jer se Vlada ne može odlučiti koliko će na to potrošiti.

- Odustat ću od plastičnih vrećica. One nekako, statistički, a imam razloga vjerovati i stvarno, završe u Jadranu iako odvajam otpad i po noći ga raznosim po slobodnim kantama u kvartu.

- Ovaj ću put, ako Vlada izigra učitelje, izaći na protest. Nema mi bolje nego gledati kako klinci nemaju nastavu kada je očekuju, a onda u nadoknađivanju savladaju sve ono zbog čega su katastrofa na PISA testovima.

- Kada se opet bude glasalo za najbolji Advent, glasat ću i ja. Možda ublažim to što pobjeđujemo u izboru najnegostoljubivijeg naroda.

- Napisat ću molbu da netko objasni Hrvatima zašto je važno to što je Bečka filharmonija iz Novogodišnjeg koncerta izbacila partiture nacističkog poklonika, pa makar im ispričali i o sedmero ubijenih i devetoro protjeranih jer ih nacizam nije podnosio. Možda netko skuži.

- Izaći ću i na parlamentarne izbore, popraviti grešku s predsjedničkih.

Eto, tako bi nekako bilo najpametnije ponašati se u ovoj godini. Ipak, imamo veliko iskustvo u proteklih tridesetak godina otkako smo otišli na one prve izbore i nakon toga sve savršeno upropastili. Možda, tek za kraj, dopisati i neku molbu o kojoj bi odlučio UNESCO ili neko slično tijelo kako bi se, kao nematerijalna baština, zaštitio hrvatski način odlučivanja. Jer, nitko nije bolji od Hrvata, Hrvati to svagdje dokazuju. Ali, kada treba samog sebe zeznuti, nema boljeg primjera od hrvatskog. Možda zato što je netko lagao na tim prvim izborima. A ovi koji su zaokruživali bili suviše naivni. I nema tu pomoći. Uostalom, ponovit će se, eto, za koji dan.