Sve kontroverze IQ-a: zašto ga svi žele znati, ali ga se svi i plaše

Ne treba nam nikakvo istraživanje kvocijenta inteligencije da shvatimo koliko smo glupi: dovoljno je da pogledamo hrvatsku realnost, sarkastično su neki na Facebooku komentirali mapu “Prosječan IQ u Europi po zemljama”. Ta mapa, koju je napravio češki lingvist i matematičar Jakub Marian, pokazala je da su Hrvati, s prosječnim IQ-om 90, na začelju europske ljestvice. Iako se Marian unaprijed ogradio te naveo da je njegova mapa vizualizacija studije njemačkog psihologa Heinera Rindermanna o povezanosti IQ-a i kvalitete obrazovanja, odmah se povela žestoka rasprava. Takvo nešto nije neočekivano jer IQ je već desetljećima predmet vruće rasprave u kojoj se često sukobljavaju znanstvene spoznaje i argumenti političke korektnosti.

Postoji više definicija inteligencije, no uvriježeno je mišljenje da je to mentalna karakteristika koja uključuje snalaženje u novim situacijama, sposobnost učenja na osnovi iskustva te razumijevanje i korištenje apstraktnih pojmova. Inteligencija se mjeri tzv. IQ testovima koje je 1905. godine razvio francuski psiholog Alfred Binet kako bi mogao predvidjeti uspjeh djece u školi i identificirati one mališane kojima će trebati pomoć u učenju. Na velikim statističkim uzorcima pokazalo se da je IQ povezan s uspješnošću određenih vrsta karijera kao što su znanstvene, liječničke i inženjerske.

No povijest IQ testova puna je kontroverzi zbog razlika koje se u rezultatima uočavaju među spolovima i različitim etničkim skupinama. Najbolje rezultate na IQ testovima u svijetu postižu Židovi Aškenazi, a zatim Japanci i Kinezi dok su najslabije nacije iz subsaharske Afrike. Razlike između etničkih skupina prvi je pažljivo istražio američki psiholog Arthur Jensen sa Sveučilišta Berkeley koji je 1969. godine spoznao da afroamerička djeca imaju prosječan IQ 85 dok bijela djeca imaju 100. Jensen je zaključio da je to dobrim dijelom biološko naslijeđe, što je izazvalo skandal i prosvjede, a kritičari su tvrdili da je razlika u IQ rezultat različitih uvjeta odrastanja bjelačke i crnačke djece.

Iako studije na blizancima pokazuju da je kod inteligencije snažno prisutna nasljedna komponenta, istraživanja posljednjih godina dala su novo gorivo tzv. nature vs. nurture raspravi (urođeno naspram stečeno). Tako je 2012. godine objavljena studija koja je pokazala kako je ženama, koje su u prosjeku na IQ testovima postizale pet bodova manje nego muškarci, kvocijent inteligencije u posljednjih 100 godina rastao brže nego muškarcima. Sada su razlike u IQ-u među ženama i muškarcima na Zapadu minimalne, dok u Estoniji, Argentini i Novom Zelandu žene imaju viši kvocijent inteligencije nego muškarci.

Prošle je godine, pak, magazin Science objavio rezultate studije znanstvenika s Princetona koja pokazuje kako financijski problemi, odnosno siromaštvo, uzrokuju smanjenje IQ-a za 13 bodova, što je ekvivalent padu intelektualnih sposobnosti zbog teškog alkoholizma. - Prijašnji izvještaji o siromaštvu okrivljavali su siromašne za njihove neuspjehe. Mi tvrdimo da siromaštvo oštećuje kognitivne funkcije jer sputava osobne sposobnosti u donošenju dobrih odluka - komentirao je Jiaying Zhao, voditelj studije o utjecaju siromaštva na IQ. Ta je povezanost bila tema i kontroverzne knjige “IQ i bogatstvo nacija” iz 2002. godine u kojoj su britanski psiholog Richard Lynn i finski politolog Tatu Vanhaven pokazali visoku poveznost između prosječnog IQ-a stanovnika i BDP-a neke zemlje.

Hrvati su se s prosječnim IQ-om 90 našli na predzadnjem mjestu liste europskih naroda, dok su na zadnjem mjestu bili Srbi s IQ-om 89. Knjiga je izazvala puno kontroverzi, a i metodologiju su mnogi smatrali upitnom. Primjerice, Lynn i Vanhaven su baratali podatkom za IQ Hrvata iz 1952. godine iz studije koja je obuhvatila 299 ispitanika u dobi između 13 i 16 godina.

Taj podatak u svojom radu prenio je i njemački psiholog Rindermann. On je na osnovu rezultata koje učenici postižu na testovima inteligencije te ispitima kao što su PISA (matematička i jezična pismenost) na primjeru niza zemalja uočio povezanost IQ-a i kvalitete obrazovanja. No tih podataka nije bilo za Hrvatsku pa na osnovi njegove studije za našu zemlju ne možemo izvesti nikakav znanstveno utemeljen zaključak.