Tek se sada može vidjeti kraj hrvatskih pristupnih pregovora

Iako u Europskoj Uniji još nitko službeno ne želi reći kada bi Hrvatska mogla zaključiti pristupne pregovore i postati članica EU, sada se napokon nazire kraj maratonskih pregovora o članstvu. Nakon što su se države članice u petak dogovorile o otvaranju tri preostala poglavlja, među kojima su dva komplicirana i teška (“pravosuđe i temeljna prava” te “tržišno natjecanje”), među državama EU vjeruje se da bi, ako Hrvatska doista bude iskreno i naporno radila u ispunjavanju mjerila za zatvaranje, pregovori mogli biti zaključeni prije proljeća sljedeće godine, pa bi se, u tom slučaju, Ugovor o pristupanju potpisao prije kraja mađarskog predsjedanja EU.

To je sada neslužbeni ciljni rok iako mnogi u EU upozoravaju da bi, nakon mnogih raniji propuštenih prilika, i on mogao postati preoptimističan.

Ako bi Hrvatska dočekala ljetnu stanku bez otvaranja svih preostalih poglavlja, proces pristupanja Uniji ponovno bi postao nepredvidjliv. Sve što se Hrvatskoj loše moglo dogoditi na putu prema EU, dogodilo se i zato ona kasni. Čak i eventualno zaključenje pregovora početkom sljedeće godine znatno je kasnije i od pesimističnih očekivanja 2003. godine kada je Hrvatska aplicirala za članstvo ili 2005. kada su otvoreni pristupni pregovori. Razni rokovi koje su spominjali i Hrvatska i EU propušteni su kao što se danas na utakmicama Svjetskog prevenstva u Južnoj Africi promašuju prilike za golove. Hrvatskoj su se pojavile mnoge nevidljive i nepriznate prepreke.

Nova pravila za Zagreb

Iako je EU stalno govorila da će tijek pregovora i njihov napredak ovisiti isključivo o brzini kojom Hrvatska bude ispunjavala uvjete za članstvo, promjena političke klime unutar Unije zasjenila je te pregovore i u znatnoj ih mjeri opteretila.

Promijenila se metodologija pregovora, uvedena su mjerila za otvaranje poglavlja, zbog čega je trebalo gotovo pet godina čekati na otvaranje poglavlja o pravosuđu. EU je proširenje stavila pod ručnu kočnicu jer se bavila jačanjem svojih institucija nakon ulaska 12 novih država članica. Godinama se morala baviti i rješavanjem problema unutarnjih reformi nakon što su Francuzi i Nizozemci odbili europski ustav i tek je ove godine na snagu stupio novi reformski Lisabonski ugovor. Ulazak nedovoljno spremnih Bugarske i Rumunjske promijenio je pristup nekih država prema daljem proširenju i sada su one strože prema Hrvatskoj. Ni početak pregovora isti dan kada je to učinila i Turska nije nešto što je Hrvatskoj pomoglo jer sve što su države EU stavile u pregovaračku strategiju s Turskom, koju mnoge iskreno uopće ne žele u EU čak i da ispuni sve uvjete, odnosilo se na neki način i na Hrvatsku.

Hrvatske pogreške

Ni Hrvatska se nije proslavila u tom procesu. Puno je vremena izgubila u pokušajima da političkim lobiranjem preskoči tehničke prepreke. Naivno se vjerovalo da će individualne sposobnosti nekih političara biti dovoljne da se preskoče prepreke koje je postavljao Haaški sud. Naivni su bili i pokušaji da se nekim malim slučajevima borbe protiv korupcije, poput uhićenja liječnika ili sveučilišnih profesora, impresionira EU koja je stalno tražila borbu protiv korupcije na visokoj razini.

Sada se napokon iskristalizirala cijela slika. Hrvatska točno zna što treba napraviti i svjesna je da neće biti nikakvih, ni najmanjih popusta. Zato je bivši povjerenik EU za proširenje Günter Verheugen, vjerojatno najiskusniji čovjek na svijetu kad je riječ o proširenju EU, jednom rekao Jutarnjem listu da će Hrvatska, kada uđe u EU, biti “najspremniji kandidat dosad”. Sada kad vidimo kako se ponašaju Grčka, Bugarska i Rumunjska, jasno nam je na što je Verheugen mislio i jasno nam je zašto EU više ne želi problematične države u članstvu.

Korupcija i Haag

Zato u slučaju Hrvatske poručuju kako od novih članica očekuju “dodanu vrijednost EU”, a ne dodatne probleme.

Dakle, kraj pregovora i članstvo sada su blizu, ali nikakvih jamstava još nema. Mjerila za zatvaranje poglavlja 23 gotovo su zastrašujuća.

Od Hrvatske se, uz punu suradnju s Haaškim sudom, traže i uvjerljivi dokazi za slučajeve borbe protiv korupcije, “uključujući i onu na visokoj razini”, pitanje povratka prognanika, profesionalno funkcioniranje sudova i mnoga druga mjerila. I u najboljem slučaju neka od mjerila će trebati “izmjeriti” ako ih Hrvatska i ispuni. Dobro je što nije prošao njemački prijedlog da se svaka četiri mjeseca izvijesti o ispunjavanju mjerila iz poglavlja pravosuđe i temeljna prava. Umjesto toga je dogovoreno da se o tome “redovito izvješćuje”, što znači da se neće morati čekati ako se poglavlja ispune.

Hrvatski pregovarači kažu da su svjesni posla koji je pred Hrvatskom, ali vjeruju da će EU cijeniti i ono što je do sada učinjeno u reformi pravosuđa i borbi protiv korupcije te da se neće mjeriti samo ono što će biti učinjeno nakon otvaranja tog poglavlja.

Brzo sa škverovima

Hrvatska bi također trebala najozbiljnije shvatiti i prihvatiti uvjete o restrukturiranju brodogradilišta. Možda se odluka Vlade da nema godišnjih odmora za neke državne dužnosnike pozitivno odnosi i na rad u ispunjavanju preostalih uvjeta za članstvo u EU. Na ljetne odmore EU pak ide sa svim otvorenim poglavljima s Hrvatskom i s dvije trećine zatvorenih. To je više od svega dokaz da je sada doista moguće predvidjeti i kraj pregovora.