Ljudi će ti oprostiti sve, ali talent i uspjeh ne - kaže Mladen Vojičić Tifa komentirajući novinske napise o tome kako je zbog njega pod upitnik došla predstojeća turneja skupine BAT (trojice bivših pjevača Bijelog dugmeta) koja sljedeći tjedan počinje u Hrvatskoj, a obuhvaća sedam gradova. Pisalo se, naime, da se 47-godišnji sarajevski pjevač liječi od ovisnosti o alkoholu, zbog čega će, kako su izvjestili, trpjeti glazbena turneja. Zlurade medijske izvještaje i naklapanja Tifa, koji je nakon Bijelog dugmeta nastavio pjevati u grupama Divlje jagode i Vatreni poljubac, a od 1989. godine gradi solističku karijeru, isprva nije htio komentirati, a onda se predomislio i odlučio, samo za Studio, otkriti pravu istinu.
- Točno je. Liječim se od ovisnosti već osam mjeseci. Liječenje se odvija s uspjehom, a ja sam ponosan zbog toga. U svemu ovom ne bih uspio da nemam podršku obitelji koja je u tim teškim trenucima stala uz mene. Znate, nije lako priznati samom sebi da si bolestan. Nije lako ni smoći snage i krenuti na terapiju. I onda, kad sve to napravite, kupite na kiosku novine i pročitate da ste alkoholičar i da zbog vas u pitanje dolazi kompletna turneja. Dođe vam tad da se rasplačete... ili da povratite.
Ljudi koji pišu takve stvari ne razmišljaju o tome da sam i ja ljudsko biće, da imam pravo na svoju intimu, da svojim pisanjem nanose zlo i meni bliskim ljudima koji nisu krivi za sve što se dogodilo... Oni samo pišu i ne haju za posljedice. Ojadilo me takvo pisanje, ali me nije pokolebalo u mojem liječenju. I to je jedino dobro proizašlo iz takvih žutih novinskih napisa: to što sam ostao dosljedan i čvrst pokazuje koliko sam jak postao. Pokazuje se da sam jedan novi Tifa. I dalje sam emotivac, ali sad više ne dozvoljavam da me svatko gazi i povrijedi. Uz to, što mi je najbitnije, više ne tražim utjehu i zaborav na pogrešnim mjestima.
• Kad ste shvatili da ste bolesni i da se trebate liječiti?
N ajteže mi je bilo samom sebi priznati da sam bolestan, a nakon toga sve je lakše
- Teško mi je govoriti o tome. I pitam se je li uopće i pametno ovo što vam pričam. Stravično je to da vas na ovim našim prostorima ljudi poprijeko gledaju kad doznaju da se liječite, ali vam toleriraju to što pijete. Ali odlučio sam reći, pa koliko koštalo, da koštalo. Pričam o tome zbog sebe jer se nemam čega sramiti. A pričam i zbog svih onih ljudi koji imaju problema s alkoholom, svjesni su toga, krivo im je zbog toga, ali misle da im nema pomoći. Ili jednostavno nemaju hrabrosti da pomoć potraže. Ja iz svojeg primjera znam da nikad nije kasno potražiti pomoć i da se sve može izliječiti.
• Kamo ste odlazili na terapiju?
- Moja terapija još traje. Započeo sam s liječenjem prije osam mjeseci u jednoj beogradskoj klinici. Započeo sam živjeti zdravo. Odbacio sam i čašu i cigarete. To je bio, začudit ćete se možda, lakši dio priče. Najteže mi je bilo samom sebi priznati da sam bolestan. Svima koji se nađu u toj situaciji savjetujem da skupe hrabrosti i priznaju si. Nakon tog priznanja, život postaje lakši i ljepši. Ja tek sad, nakon ovih osam mjeseci, shvaćam koliko život može biti lijep. Spreman sam pomoći svima koji se žele izliječiti. Tko god ima problema s alkoholom, slobodno mi se može obratiti, a ja ću mu pomoći da krene pravim, zdravim putem. Tek kad ozdravite, započnete shvaćati u kakvom ste paklu dotad živjeli.
• Za vas je taj pakao dosta dugo trajao?
- Kako to mislite?
• Nisu li se uz vaše ime uvijek vezali alkohol i droge?
- Da sam zloban čovjek, sad bih vam mogao ispričati enciklopedije o glazbenicima koji su droge i alkohol konzumirali mnogo češće i mnogo više nego ja. Moja najveća greška oduvijek je bilo to što sam iskren i naivan. Za mene su se te ružne stvari počele lijepiti u razdoblju u kojem sam pjevao u Bijelom dugmetu. Dobio sam epitet problematične rock zvijezde, a kad ti taj pridjev jednom zalijepe, jako ga se teško rješavaš. Ja sam s Dugmetom snimio jedan jedini album. Prema mojem sudu, to je i najbolji album Bijelog dugmeta. Bio sam mlad, opilo me to što pjevam u najvećem bendu ovih prostora i radio sam, tako lud, gluposti koje rade mnogi naši muzičari. No ja sam, za razliku od većine mojih kolega, poput prave budale na novinarska pitanja odgovarao iskreno. Tu moju iskrenost novinari su zatim napuhali i sad smo tu gdje jesmo.
• A gdje smo?
- Na putu izlječenja. Spreman poput puške s Alenom i Bebekom na sedam hrvatskih koncerata pokazati da sam u najboljoj mogućoj formi.
• Alen Islamović u nedavnom je razgovoru za Jutarnji list rekao da niste preveliki radoholičar. Je li to točno?
- Sigurno je da ne radim onoliko koliko radi Alen. On je prava pčelica. Ne znam kako sve to stiže. No samog sebe ne bih opisao kao neradnika. Ja nisam od onih koji rade po svaku cijenu. Nisam ni od onih kojima je kvantiteta bitnija od kvalitete. Evo, imao sam spremljene materijale za svoj novi album, ali sam shvatio da to nije 'ono pravo'. Sve sam bacio u koš i odlučio krenuti ispočetka. Sve je to nekako simbolično. Novi život, novi album... Podvukao sam jednu veliku životnu crtu. Ponosan sam na sebe zbog toga.
- Meni su u životu mnogo toga smještali. Mnoge su mi prilike propadale. Malo je poznato, na primjer, da sam ja u filmu 'Kuduz' trebao igrati glavnu ulogu, ali mi zavidnici to nisu dopustili. Da jesu, možda bih danas bio glumac. Godinama sam žalio zbog toga, ali danas više ne žalim. Danas, sa svojih 47 godina, shvaćam da se u životu uvijek može krenuti ispočetka. Ako poželim, bit ću i glumac. Na tom bi mi putu bilo lakše i ljudskije bih se osjećao kad bih imao malo mira i razumijevanja okoline i medija. Međutim, dovoljno sam jak i siguran sam da ću uspjeti i bez toga.
- Pitali ste me kad sam shvatio da sam bolestan. Nema nekog određenog trenutka u kojem mi je to sinulo. Pjevam otkako znam za sebe. Moj je posao takav da te nude pićem kamo god da dođeš. Onda popiješ čašicu, dvije da ne uvrijediš domaćina i tako to krene. Mnogo glazbenika ima velikih problema s alkoholom. Ali oni šute o tome. Žive s tim, a ja sam odbio nastaviti tako živjeti. Imam svoju obitelj, ona mi je sve na svijetu. Liječiti sam se započeo najviše zbog moje 11-godišnje kćeri.
• Kći vam je savjetovala da potražite pomoć?
- Nije. Ubio bih se da je do toga došlo. Dogodilo se nešto drugo: ona je shvatila da njezin tata pije. A kako ja nisam želio da moja kći ima tatu koji pije, započeo sam se boriti protiv toga.
Klara Rožman
- Točno je. Liječim se od ovisnosti već osam mjeseci. Liječenje se odvija s uspjehom, a ja sam ponosan zbog toga. U svemu ovom ne bih uspio da nemam podršku obitelji koja je u tim teškim trenucima stala uz mene. Znate, nije lako priznati samom sebi da si bolestan. Nije lako ni smoći snage i krenuti na terapiju. I onda, kad sve to napravite, kupite na kiosku novine i pročitate da ste alkoholičar i da zbog vas u pitanje dolazi kompletna turneja. Dođe vam tad da se rasplačete... ili da povratite.
Ljudi koji pišu takve stvari ne razmišljaju o tome da sam i ja ljudsko biće, da imam pravo na svoju intimu, da svojim pisanjem nanose zlo i meni bliskim ljudima koji nisu krivi za sve što se dogodilo... Oni samo pišu i ne haju za posljedice. Ojadilo me takvo pisanje, ali me nije pokolebalo u mojem liječenju. I to je jedino dobro proizašlo iz takvih žutih novinskih napisa: to što sam ostao dosljedan i čvrst pokazuje koliko sam jak postao. Pokazuje se da sam jedan novi Tifa. I dalje sam emotivac, ali sad više ne dozvoljavam da me svatko gazi i povrijedi. Uz to, što mi je najbitnije, više ne tražim utjehu i zaborav na pogrešnim mjestima.
• Kad ste shvatili da ste bolesni i da se trebate liječiti?
N ajteže mi je bilo samom sebi priznati da sam bolestan, a nakon toga sve je lakše
|
• Kamo ste odlazili na terapiju?
- Moja terapija još traje. Započeo sam s liječenjem prije osam mjeseci u jednoj beogradskoj klinici. Započeo sam živjeti zdravo. Odbacio sam i čašu i cigarete. To je bio, začudit ćete se možda, lakši dio priče. Najteže mi je bilo samom sebi priznati da sam bolestan. Svima koji se nađu u toj situaciji savjetujem da skupe hrabrosti i priznaju si. Nakon tog priznanja, život postaje lakši i ljepši. Ja tek sad, nakon ovih osam mjeseci, shvaćam koliko život može biti lijep. Spreman sam pomoći svima koji se žele izliječiti. Tko god ima problema s alkoholom, slobodno mi se može obratiti, a ja ću mu pomoći da krene pravim, zdravim putem. Tek kad ozdravite, započnete shvaćati u kakvom ste paklu dotad živjeli.
• Za vas je taj pakao dosta dugo trajao?
- Kako to mislite?
• Nisu li se uz vaše ime uvijek vezali alkohol i droge?
- Da sam zloban čovjek, sad bih vam mogao ispričati enciklopedije o glazbenicima koji su droge i alkohol konzumirali mnogo češće i mnogo više nego ja. Moja najveća greška oduvijek je bilo to što sam iskren i naivan. Za mene su se te ružne stvari počele lijepiti u razdoblju u kojem sam pjevao u Bijelom dugmetu. Dobio sam epitet problematične rock zvijezde, a kad ti taj pridjev jednom zalijepe, jako ga se teško rješavaš. Ja sam s Dugmetom snimio jedan jedini album. Prema mojem sudu, to je i najbolji album Bijelog dugmeta. Bio sam mlad, opilo me to što pjevam u najvećem bendu ovih prostora i radio sam, tako lud, gluposti koje rade mnogi naši muzičari. No ja sam, za razliku od većine mojih kolega, poput prave budale na novinarska pitanja odgovarao iskreno. Tu moju iskrenost novinari su zatim napuhali i sad smo tu gdje jesmo.
• A gdje smo?
- Na putu izlječenja. Spreman poput puške s Alenom i Bebekom na sedam hrvatskih koncerata pokazati da sam u najboljoj mogućoj formi.
• Alen Islamović u nedavnom je razgovoru za Jutarnji list rekao da niste preveliki radoholičar. Je li to točno?
- Sigurno je da ne radim onoliko koliko radi Alen. On je prava pčelica. Ne znam kako sve to stiže. No samog sebe ne bih opisao kao neradnika. Ja nisam od onih koji rade po svaku cijenu. Nisam ni od onih kojima je kvantiteta bitnija od kvalitete. Evo, imao sam spremljene materijale za svoj novi album, ali sam shvatio da to nije 'ono pravo'. Sve sam bacio u koš i odlučio krenuti ispočetka. Sve je to nekako simbolično. Novi život, novi album... Podvukao sam jednu veliku životnu crtu. Ponosan sam na sebe zbog toga.
- Meni su u životu mnogo toga smještali. Mnoge su mi prilike propadale. Malo je poznato, na primjer, da sam ja u filmu 'Kuduz' trebao igrati glavnu ulogu, ali mi zavidnici to nisu dopustili. Da jesu, možda bih danas bio glumac. Godinama sam žalio zbog toga, ali danas više ne žalim. Danas, sa svojih 47 godina, shvaćam da se u životu uvijek može krenuti ispočetka. Ako poželim, bit ću i glumac. Na tom bi mi putu bilo lakše i ljudskije bih se osjećao kad bih imao malo mira i razumijevanja okoline i medija. Međutim, dovoljno sam jak i siguran sam da ću uspjeti i bez toga.
|
Zavidnici su mi onemogućili da postanem glumac
|
- Pitali ste me kad sam shvatio da sam bolestan. Nema nekog određenog trenutka u kojem mi je to sinulo. Pjevam otkako znam za sebe. Moj je posao takav da te nude pićem kamo god da dođeš. Onda popiješ čašicu, dvije da ne uvrijediš domaćina i tako to krene. Mnogo glazbenika ima velikih problema s alkoholom. Ali oni šute o tome. Žive s tim, a ja sam odbio nastaviti tako živjeti. Imam svoju obitelj, ona mi je sve na svijetu. Liječiti sam se započeo najviše zbog moje 11-godišnje kćeri.
• Kći vam je savjetovala da potražite pomoć?
- Nije. Ubio bih se da je do toga došlo. Dogodilo se nešto drugo: ona je shvatila da njezin tata pije. A kako ja nisam želio da moja kći ima tatu koji pije, započeo sam se boriti protiv toga.
|
Krenuo sam se liječiti najviše zbog kćeri
|
Klara Rožman
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....