ZAGREB- Josip Brzo Tito na tron jugoslavenske Partije uspeo se cinkanjem partijskih drugova NKVD-u , sovjetskoj tajnoj policiji koja je provodila čistke i upravljala kaznenim i radnim logorima. Rezultat je to istraživanja
Silvina Eiletza (“Titove tajanstvene godine u Moskvi 1935. - 1940.”, Metropress, Zagreb), austrijskog povjesničara slovenskog podrijetla, koje je proveo u Ruskom državnom arhivu za društvenu i političku povijest. Eiletz je na uvid dobio 389 stranica dokumenata, a riječ je uglavnom o izvješćima agenta NKVD-a
Josipa Broza Valtera, zbog čijih je denuncijacija smaknuto kompletno partijsko rukovodstvo KPJ. Tito je nakon toga postao generalni sekretar KPJ.
Bombaški proces
Naime, nakon tzv. bombaškog procesa u Zagrebu 1928. i robije Tito se 1934. sklonio u Beč. Kad je dobio dopuštenje i preporuku Milana Gorkića, generalnog sekretara KPJ od 1932. do 1937., otputovao je u Moskvu pod izgovorom da želi studirati na Lenjinskom sveučilištu. No, pravi razlog odlaska u Moskvu bila je ambicija da postane generalni sekretar KPJ. U travnju 1935. uspostavio je kontakte sa šefovima tajne policije NKVD, koji su od njega tražili da napiše karakteristike svojih drugova i vlastitu biografiju, što je vrlo rado učinio. Time je stekao povjerenje NKVD-a, koji ga je ubacio u jugoslavensku delegaciju VII. kongresa Kominterne usprkos protivljenju partijskog vodstva.
Ponašao se kao šef
Godine 1937. i 1938. Tito putuje u Pariz, gdje je bilo vodstvo KPJ, ponaša se kao šef i laže da ima zaštitu Kominterne, međutim, vođa Partije Gorkić ne shvaća ga ozbiljno. Nakon Titovih tajnih izvješća NKVD-u Gorkić je pozvan u Moskvu, uhićen i likvidiran 1937. Ostale glavešine KPJ ne samo da nisu Titu htjele prepustiti partijsko vodstvo, nego su podupirale kandidaturu Petka Miletića koji je do 1939. robijao u Srijemskoj Mitrovici.
Potkraj 1938. došlo je do preokreta, Titovi protivnici u Kominterni označili su ga kao trockista. Međutim, šefovi NKVD-a spasili su Tita jer su imali u njega povjerenja. Zatim su ga, unatoč protivljenju Kominterne, instalirali 1939. za privremenog generalnog sekretara KPJ.
Osim što je slao izvješća NKVD-u, Josip Broz Valter osobno se u Moskvi sastajao sa Staljinovim obavještajcima Jakubovičem i Ivanovom Karaivanovim-Špinerom. Protivnike je uglavnom prokazivao kao pripadnike lijeve ili desne frakcije, što se u Moskvi smatralo velikim krimenom, zbog kojeg su se u čistkama gubile glave. Tito je 1938. je NKVD-u predložio cinkarenje i onih koje dotad nije spomenuo.
“Drugovi u Zagrebu su bili nezadovoljni da sam odmah nakon robije morao obavljati ilegalni rad, a ne ići u Moskvu. U tome su vidjeli sabotažu i njegovu (Gorkićevu, op. a.) namjeru da me opet pošalje na robiju. Onda hrvatski drugovi nisu vjerovali CK KPJ i mislili su da je Gorkić provokator”.
Gorkić je optužen kao trockist i likvidiran u Moskvi 1937.
O Ivanu Gržetiću-Flajšeru, najomiljenijem jugoslavenskom komunistu, preko kojeg je Tito napadao Gorkića:
“Poznajem ga od 1926. U partijskom radu je bio prije, a i sada je lijenčina... U privatnom životu voli ženske, no inače je vrlo oprezan. U Moskvi su se Gržetić i Horvatin družili i zajedno opijali. U Splitu je stanovao u kući istaknutog fašista... Flajšer je tijesno povezan s Gorkićem, s kojim se često opija.”
Gržetić je ubijen u čistkama.
Ivica Radoš
Bombaški proces
Naime, nakon tzv. bombaškog procesa u Zagrebu 1928. i robije Tito se 1934. sklonio u Beč. Kad je dobio dopuštenje i preporuku Milana Gorkića, generalnog sekretara KPJ od 1932. do 1937., otputovao je u Moskvu pod izgovorom da želi studirati na Lenjinskom sveučilištu. No, pravi razlog odlaska u Moskvu bila je ambicija da postane generalni sekretar KPJ. U travnju 1935. uspostavio je kontakte sa šefovima tajne policije NKVD, koji su od njega tražili da napiše karakteristike svojih drugova i vlastitu biografiju, što je vrlo rado učinio. Time je stekao povjerenje NKVD-a, koji ga je ubacio u jugoslavensku delegaciju VII. kongresa Kominterne usprkos protivljenju partijskog vodstva.
Ponašao se kao šef
Godine 1937. i 1938. Tito putuje u Pariz, gdje je bilo vodstvo KPJ, ponaša se kao šef i laže da ima zaštitu Kominterne, međutim, vođa Partije Gorkić ne shvaća ga ozbiljno. Nakon Titovih tajnih izvješća NKVD-u Gorkić je pozvan u Moskvu, uhićen i likvidiran 1937. Ostale glavešine KPJ ne samo da nisu Titu htjele prepustiti partijsko vodstvo, nego su podupirale kandidaturu Petka Miletića koji je do 1939. robijao u Srijemskoj Mitrovici.
Potkraj 1938. došlo je do preokreta, Titovi protivnici u Kominterni označili su ga kao trockista. Međutim, šefovi NKVD-a spasili su Tita jer su imali u njega povjerenja. Zatim su ga, unatoč protivljenju Kominterne, instalirali 1939. za privremenog generalnog sekretara KPJ.
Osim što je slao izvješća NKVD-u, Josip Broz Valter osobno se u Moskvi sastajao sa Staljinovim obavještajcima Jakubovičem i Ivanovom Karaivanovim-Špinerom. Protivnike je uglavnom prokazivao kao pripadnike lijeve ili desne frakcije, što se u Moskvi smatralo velikim krimenom, zbog kojeg su se u čistkama gubile glave. Tito je 1938. je NKVD-u predložio cinkarenje i onih koje dotad nije spomenuo.
“Drugovi u Zagrebu su bili nezadovoljni da sam odmah nakon robije morao obavljati ilegalni rad, a ne ići u Moskvu. U tome su vidjeli sabotažu i njegovu (Gorkićevu, op. a.) namjeru da me opet pošalje na robiju. Onda hrvatski drugovi nisu vjerovali CK KPJ i mislili su da je Gorkić provokator”.
Gorkić je optužen kao trockist i likvidiran u Moskvi 1937.
O Ivanu Gržetiću-Flajšeru, najomiljenijem jugoslavenskom komunistu, preko kojeg je Tito napadao Gorkića:
“Poznajem ga od 1926. U partijskom radu je bio prije, a i sada je lijenčina... U privatnom životu voli ženske, no inače je vrlo oprezan. U Moskvi su se Gržetić i Horvatin družili i zajedno opijali. U Splitu je stanovao u kući istaknutog fašista... Flajšer je tijesno povezan s Gorkićem, s kojim se često opija.”
Gržetić je ubijen u čistkama.
|
O Milanu Gorkiću, generalnom sekretaru KPJ od 1932. do 1937.:
|
Ivica Radoš
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....