Viktor Ivančić, činovnik klase Sanader, Kerum naše lijeve izdavačke scene, doživotni državni povjerenik za ustaška pitanja, objavio je u tjedniku Novosti da sam moralni idiot.
Moralni sam idiot, prvo, zato što sam napisao da je redatelj Oliver Frljić optužio drugoga redatelja, Krešimira Dolenčića, da je ustaša jedino zato da reklamira vlastitu predstavu o ustašama.
Moralni sam idiot, drugo, zato što sam napisao da Hrvatska 1991. nije bila ustaška i da vlast nisu imali zločinci u rukama što sam podvukao, kaže Ivančić “lakoćom moralnog idiota”, ovako: “Vlast nije organizirala logore, niti je dopuštala segregaciju. Niti su to dopuštali građani, niti su dopuštali ubojstva.”
Oni to ozbiljno
Najprije o Frljiću. Evo Ivančićevih argumenata: Frljić nije rekao da je Krešo Dolenčić ustaša. Tu slavnu imenicu Frljić nije upotrijebio, ističe Ivančić. Okej, nisu ga ustašom nazvali, gdje bi oni, ni odvjetnici države Srbije u Haagu, u sklopu postupka za kojeg žele dokazati da je Republika Hrvatska nastala na genocidu. Jedino eto tvrde da je odgovoran za genocid, to jest njegov intervju u tjedniku Danas 1991., na koji se dakle Frljić slavno pozvao, a za njim još slavniji Ivančić. To oni fakat ozbiljno, kao što ozbiljno tvrde da Republika Srbija nije odgovorna ni za kakav zločin u Republici Hrvatskoj 1991. zato što u to doba uopće nije postojala!
Dakle, hvala Bogu dragomu, Krešo nije ustaša, tek je genocidan, Čadež je moralni idiot, a Srbija ne postoji.
Ali ni Dolenčić u tom slavnom intervjuu Srbe spomenuo nije. Nema te imenice. Dakle, slijedim li logiku Ivančićevu, 1991. ne samo da nije postojala Srbija nego nisu postojali ni Srbi. Nego samo genocidni Hrvati.
Ivančić mi je posvetio plahtu teksta, suhog stila, biblijskog tona i logike uličarske. Citirajmo zaključak prvoga dijela toga članka-kobasice:
“Priznajem da u ambijentu koji na takav način puca od zdravlja dolazim u napast stati u obranu digniteta legitimiranih crnokošuljaša. Zbog čega, naime, sirotim ustašama pripisivati gadosti koje spadaju u rutinske običaje umivenoga hrvatskog građanstva? Odnosno: zašto bi oportunizam redatelja Dolenčića - zbog kojeg je on rigao šovinističku mržnju, opsluživao ratnu propagandu i uz to dragome vođi lizao dupe - trebao biti manje oduran od ideološke zaslijepljenosti deklariranih sljedbenika ustaštva? Odnosno: kako kritičaru Čadežu utuviti u glavu da su aktivnosti ustaša u 90-ima bile mačji kašalj u odnosu na ekstremističke podvige njegove ‘građanske Hrvatske’?”
Ha, dakle ipak su u 90-ima postojale ustaše! Bile su aktivne, ali, eto, bile su “mačji kašalj” za Dolenčića i ostale činitelje “ekstremističkih podviga” Čadežove “građanske Hrvatske”. Ili, kraće: Munib Suljić cvećka beše spram Dolenčića Kreše. Usput se očešao o kolegicu Ivanu Mikuličin, zato što je ustvrdila da se u ratu govore i veće zvizdarije o neprijatelju nego što ih je izrekao Dolenčić. Ma kakvi, genocidan je. Osobito što je režirao vojnu paradu na Jarunu 1995. “gdje je prodefilirala i jedna kartonska raketa nazvana ‘Beograđanka’”. A kako se trebala zvati: “Drvena Marija”?
No dobro, ako nije postojala Srbija, i nisu postojali Srbi, onda su i ustašama dovoljne bile kartonske rakete da počine genocid!
Balkanski Guantanamo
Nije se Ivančić zbog Dolenčića javio. Očajan je jer sam napisao da Hrvatska 1991. nije bila ustaška, vlast nije dopuštala segregaciju, nije otvarala logore, a građani nisu podupirali ubojstva. Dakle, logori. Kaže Ivančić: logor je bio u Lori. Nije. U Lori je bio vojni zatvor. Negdje je valjda morao biti. Što je taj zatvor bio? Mini balkanski Guantanamo? Takvo što. U njemu je dio stražara, više psihopata, mučilo nekoliko desetaka zarobljenika i nekoliko ih dokrajčilo. To je što se tiče zločina, što je razotkriven i makar dijelom kažnjen. Drugoga logora ni Ivančić se nije dosjetio! Kako to? Zašto ne spomene barem Pakračku Poljanu? Zato što je upravo on objavio da je ondje pobijeno najmanje 280 Srba i Hrvata, a samo je Miro Bajramović odveo u smrt njih 86, osobno usmrtivši 72 ljudi! To je Feral objavio 1997. jer je to njegovu novinaru Ivici Đikiću ispričao sam Bajramović. Đikić je danas urednik Novosti, odgovoran za Ivančića, i tako si evo već dva desetljeća odgovaraju, a još se nisu ispričali za taj intervju. Prije svega obiteljima žrtava.
Njima nije bilo sumnjivo ni to što im je dobri Miro posvjedočio da je ljude ubijao na najhumaniji način, snajperom. Tobože ih pusti i onda “bum!”. I tako valjda 70 puta. Nema veze, danas je Miro slobodan. Bio je dobio 4 godine zatvora. Na suđenju Merčepu zadnji put, lani, nije se pak pojavio jer je otišao na službeni put! Ivančić i Đikić o svemu tome mudro šute. Ni Haag nije htio toga Miru. I sigurno ga nije Feralu poslala koja tajna služba nego je sam došao… Mogao je Đikiću ispričati i da je ubio 700 ljudi, isto humano, Ivančić bi i to objavio…
U Pakračkoj Poljani Merčepovi su kriminalci pobili nekoliko desetaka ljudi, dio su pokupili iz okolnih mjesta, dio iz Zagreba, gdje su ih držali u Paviljonu 22 Zagrebačkog velesajma. To je bio ilegalan zatvor skupine kriminalaca. Pod Merčepovom sjenom nestalo je i više Srba iz Vukovara u ljeto 1991., nekoliko desetaka ujesen u Gospiću i okolici. Pod Glavašem ubijeno je desetak Srba u Osijeku. Pod Đurom Brodarcem u Sisku ubijeno je stotinjak Srba. Devedeset posto tih ubojstava dogodilo se u jesen 1991. Vlast je u ratu, ali i poslije, većinu tih ubojstava nastojala zataškati. Većina ih je, međutim, razotkrivena i počinitelji su, barem glavni, uhićeni, osuđeni su ili im se sudi. No vlast je te zločince rastjerala čim je shvatila što rade, odmah, 1991., ako ih i nije uhapsila! Bilo je ubojstava u zapadnoj Slavoniji 1991…
Poput amerikanske jahte
Ne svrbe Ivančića logori jer ih je bilo nego jer ih nije bilo, kao što ga svrbi što Srbi nisu ubijani koliko bi htio. Gdje, na primjer, koliko znam, nije ustanovljeno da su u smrt odvođeni građani Srbi: u Dubrovniku, Šibeniku, Splitu, Zadru, Rijeci, Puli, Karlovcu, Varaždinu, Čakovcu, Slavonskom Brodu, Vinkovcima, Županji, Delnicama, Ogulinu, Sinju, Imotskom, Metkoviću, Pločama, u Dugoj Resi i u Zaboku, u Srpskim Moravicama i u Krapini, Samoboru, Valpovu i Klanjcu, u Bednji, Poreču i Makarskoj, Požegi i Zlataru; ni iz Umaga ili s Paga, Nina ili Solina, s Brača ili iz Čabra… Gdje su jame, gdje su logori, gdje su ustaše, gdje su tolerantni građani koji su sve to dopustili? Kakva je to genocidna vlast koja nije u stanju organizirati masovnija ubojstva baš nigdje osim u Sisku, a rat dere li ga dere, gore tisuće sela i deseci gradova. Od kojih ni jedan nije u Srbiji. Koja i ne postoji. Nego je Hrvatska napala sama sebe.
Kaže Ivančić bilo je segregacije. Opet ima jedan jedini primjer: splitski HNK, gdje je etničko čišćenje 1991. naredio - Ivo Sanader. Isti Sanader koji je naredio da se oprosti milijun kuna poreza za Feral, a kad je ovaj ipak propao, nakon što su gazde Ivančić, Heni Erceg i Zoran Erceg preko njega nakupovale masu nekretnina, pronašao mu je posao kod svog frenda Roberta Ježića, pa u Vladinu glasilu, gdje do daljnjeg proizvodi ustaše za ne baš skromnu plaću… Ukratko, kad bolje razmislim, možda je Ivančić u pravu. Naime, možda sam ja zbilja moralni idiot, a on nešto posve suprotno: nemoralni genije. Jer tko još zna da je Feralova jahta, zajedno s Kerumovom, poput kakve amerikanske, godinama plutala u istoj, splitskoj luci…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....