Tko se veseli ratu unutar HDZ-a, može očekivati dobru zabavu

Okej, naviknuli smo na uvrede koje međusobno razmjenjuje udarni trio pretendenata na Pantovčak, Zoran Milanović, Miroslav Škoro i Kolinda Grabar-Kitarović. U pitanju je funkcija predsjednika države i međusobna podbadanja su potpuno normalna i očekivana, a u idućim mjesecima sigurno će eskalirati.

Ali sada je posve sigurno da Hrvatsku očekuju ne jedna, nego dvije predsjedničke kampanje. Pri čemu će ona druga, lako je moguće, biti još brutalnija od utrke za Pantovčak jer je i ulog kudikamo veći, a to je prevlast u vladajućoj stranci. Ukratko, počela je - bitka za HDZ.

A to znači borba do istrebljenja jer unutarnji sukobi u Hrvatskoj demokratskoj zajednici redovito završavaju prema staroj srpskoj poslovici “do istrage, vaše ili naše”. Jer, najvažnije odluke u Hrvatskoj donosi onaj tko vlada HDZ-om, dok stanovnici predsjedničkog ureda, uglavnom, mogu organizirati okrugle stolove i posjećivati Hrvate u Varešu.

Upravo zato nema razloga sumnjati da u nadolazećem razdoblju HDZ čeka dobro poznati scenarij, kampanja u kojoj će kandidati, nadamo se ipak figurativno, jedan drugoga držati za grkljan. To najavljuje Miro Kovač koji Andreja Plenkovića opisuje kao “zlo” nakon što ga je ovaj izvrijeđao, budući da je Kovač izjavio da bi kao predsjednik HDZ-a zahvalio Miloradu Pupovcu, a stranačkim tijelima predložio da se raskine dogovor sa SDSS-om, uz dodatak: “Ja sad kažem da ću ja biti kandidat i ja ću pobijediti”.

Tankoćutni premijer i njegova sjena Gordan Jandroković promptno su Kovača proglasili luftbremzerom i tako mu dali priliku za kontranapad.

“Zlo se uvijek vraća onome koji ga započinje. A zlo ima, kako je jednom kazao papa Franjo, uvijek isti korijen: pohlepu, taštinu i oholost”, napisao je Kovač u subotu pa neka njegovi stranački drugovi probaju odgonetnuti na koga misli kada spominje “pohlepu, taštinu i oholost”. S katoličkog aspekta ovo je prilično nezgodna poruka budući da je oholost jedan od sedam smrtnih grijeha, a ohole ljude očekuje Pakao. Bome, lijepu sudbinu je Kovač poželio svom stranačkom šefu. Bar ga je poštedio optužbi za srditost, još jedan smrtni grijeh koji ne manjka predsjedniku Vlade i HDZ-a, a kojom bi zapečatio Plenkovićev put u pakleni oganj.

A opet, što je mogao odgovoriti nakon što mu je ovaj poručio da je nitko i ništa u HDZ-u te da utječe na vlastitu stranku “koliko i običan građanin Finske u Finskoj”. Možda je u tom trenutku netko trebao zaustaviti Plenkovića jer hrvatskim premijerima nije uputno podsjećati na Finsku. Prije pet-šest godina i Milanović se svojim kritičarima bahatio spominjući Finsku pa je ubrzo propao u politici i sada je prisiljen prikupljati glasače na seoskom sajmu u Gudovcu.

Sve ovo su nagovještaji opće tarapane koja očekuje HDZ. I to neće biti dvoboj, nego ménage à trois, jer nakon što je premijer Plenković s ponižavanjem odgovorio Miri Kovaču na njegovu izjavu da bi on, kao predsjednik stranke, raskinuo koaliciju s Pupovčevim SDSS-om, oglasio se Davor Ivo Stier koji je stao u Kovačevu obranu.

“Svaki član HDZ-a je važan. Nema tog člana koji je irelevantan, a još manje saborski zastupnik i predsjednik Vanjskopolitičkog odbora. HDZ nije vlasništvo jedne osobe”, napisao je Stier koji - u stvarnosti - ni jednog, ni drugog ne može smisliti jer su ga obojica degradirali u prošlosti. Najprije Kovač, koji je Karamarkovim ukazom smijenio Stiera na položaju šefa vanjskopolitičkog odbora HDZ-a, a onda i Plenković, kada je bez krzmanja usvojio Stierovu abdikaciju s funkcije ministra vanjskih poslova. Taktika je očita: dok brani Miru Kovača, Stier cilja na Plenkovića.

Tko se veseli ratu unutar HDZ-a, može očekivati dobru zabavu.