Tko treba izbore koji nikome ne odgovaraju?

Možda će, u trenutku objave ovog komentara, Zdravko Marić već biti bivši ministar financija. Možda će, također, Andrej Plenković, u tom slučaju, presjeći čvor i zatražiti od Kolinde Grabar-Kitarović hitno raspisivanje još jednih parlamentarnih izbora, trećih u posljednjih dvadeset mjeseci.

A može se dogoditi da propadne opozicijski pokušaj Marićeva opoziva, što će Plenkoviću dati potrebno vrijeme za konsolidaciju vlasti, pripremu za lokalne izbore - i nekoliko mjeseci za procjenu je li isplativije gurati dalje uz tanku saborsku većinu ili riskirati i najesen ipak raspisati izbore, kako bi stekao ozbiljan legitimitet. U trenutku pisanja ovog komentara još možemo nagađati kako će završiti glasanje o ostavci Zdravka Marića i tek nakon što se prebroje glasovi, bit će jasnije ide li Hrvatska na nove parlamentarne izbore.

No, već sada je oportuno zapitati kome trebaju novi izbori i što će se promijeniti u tom slučaju. Odgovor je prilično jednostavan - nikome, a tu mislimo na HDZ, ali i cijelu opoziciju - od SDP-a, preko HNS-a, IDS-a i Mosta, sve do osmero zastupnika nacionalnih manjina. Svi se oni hrabre u javnosti, Plenković uvjerava da potpuno kontrolira situaciju, Davor Bernardić tvrdi kako iza njega stoji, ni manje ni više, nego hrvatski narod, mostovci ispaljuju verbalne kaćuše na sve koji posumnjaju u njihovu genijalnost, a Ivan Vrdoljak se, zahvaljujući tri posto glasova koliko dobiva HNS, proglašava vođom oporbe.

Zapravo, svi se oni trebaju pomoliti da stvarno ne budu raspisani izbori. Jer, i ankete i opća situacija u Hrvatskoj pokazuju da bi novi izbori predstavljali golem izazov, i to u prvom redu za opozicijske stranke.

Jučerašnja saborska rasprava precizno je pokazala zašto bi novi izbori predstavljali, ne rizik, nego ruski rulet, za Socijaldemokratsku partiju i Davora Bernardića.

Bernardić je legitimni predsjednik SDP-a koji je uvjerljivo pobijedio konkurenciju nakon abdikacije Zorana Milanovića. Jednostavno, stranka je tražila nekoga tko je nekontamiran suradnjom s Milanovićem, i Bernardić se nametnuo kao logičan izbor. Međutim, gotovo sve što je Bernardić poduzimao ili izjavljivao u prošlih šest mjeseci dovelo je do toga da njega nitko ne vidi kao mogućeg premijera, niti političara koji je u stanju pobijediti HDZ, pa čak ni kao lidera SDP-a. Njegovi javni istupi su "flah", a jučer se definitivno potvrdio kao najgori govornik: pričao je o kupusu, BMW-ima, svom ocu, svadio se, a naposljetku kao plaćenike optužio novinare koji ga kritiziraju i u tom verbalnom sunovratu uspio fokusirati javnost na vlastite pogreške, umjesto na to da je Zdravko Marić kriv za propuste zbog kojih ne može biti ministar.

Usto, omalovažavaju ga i u vlastitoj stranci: pokušajmo, naime, zamisliti bi li Milanka Opačić javno dovela u pitanje politiku rušenja HDZ-ove Vlade da je Zoran Milanović na mjestu Davora Bernardića. Nakon ovako opskurne obrane saborske sinekure, moramo se pridružiti svima onima koji gospođi Opačić žele da se napokon nađe na tržištu rada i pokaže svoje sposobnosti izvan politike. A ona nije jedina u SDP-u kojoj u slučaju novih izbora prijeti selidba na Zavod za zapošljavanje - i svi su oni spremni opstruirati svoga nominalnog predvodnika kada neartikulirano traži pad Vlade i nove izbore.

Također, sva istraživanja javnog mnijenja pokazuju kako SDP zaostaje najmanje deset posto za HDZ-om. Kada se uzme u obzir da HDZ na izborima prolazi bolje nego u anketama, ali i da je Andrej Plenković najpopularniji političar u Hrvatskoj, nasuprot Bernardiću o kojem smo već sve napisali, pitanje je na kojim temeljima u SDP-u grade optimizam u slučaju novih izbora. Sigurno ne zato što imaju pouzdane saveznike. U HNS-u po pedeseti put najavljuju okupljanje nekakvog liberalnog centra i prijete da će na eventualne izbore izići bez SDP-a. To bi bilo zanimljivo gledati jer Vrdoljakova stranka petpostotni prag prelazi tek u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i, možda, gradu Zagrebu. Drugim riječima, HNS-u su novi izbori zadnje što trebaju i zato ne iznenađuje Vrdoljakovo ekvilibriranje u sadašnjoj krizi. Za njega je optimalan rasplet u kojem će Anka Mrak-Taritaš osvojiti Zagreb i na tom valu HNS uzeti dio birača SDP-a te s takvim mirazom čekati izbore ili ući u pregovore s Plenkovićevom Vladom.

IDS je imanentno regionalna stranka koja na još jednim izborima ne bi dobila više zastupnika nego što ih ima sada, a Most, čak i kada bi osvojio više mandata (u što duboko sumnjamo), tako je nepouzdan partner da će ga svi izbjegavati.

Naposljetku, SDP više ne može računati ni na podršku zastupnika nacionalnih manjina. To je potvrdio Milorad Pupovac koji je nedvosmisleno stao na stranu HDZ-a, unatoč, prema našim saznanjima, čestim kontaktima s nekim vodećim socijaldemokratskim političarima. Sve ovo ne znači da je Andrej Plenković dobar predsjednik Vlade. Međutim, izbori bi, vjerojatno, više odgovarali njemu i HDZ-u nego oporbenim strankama.