Od svih ljudi na svijetu zašto je baš glumac Joško Ševo izabran da recitira himnu na inauguraciji prve hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović?
Pogrešna analiza
Vjerojatno zato što tradicionalno ima dobre odnose s HDZ-ovim političarima. Plitak, prazan, agresivan, s kim se Ševo nadvikivao? O toj krasnoj pjesmi, Mihanovićevoj “Lijepoj našoj domovini”, mnogo je napisano a malo što vrijedno. Da ona slavi krajolik i ljudski rad a nikakvo nasilje, “junaštva” i razne ideološke “apstrakcije”, prvi nas je upozorio Antun Gustav Matoš prije više od stotinu godina. Njezinu milozvučnost, bogatu i sustavno provedenu akcentuaciju pak je dokazao tek profesor Josip Silić u nadahnutom članku objavljenom 2006. u knjizi “Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika”. Dotad se papagajski razrađivala opet Matoševa, ali pogrešna analiza da Mihanović nije znao akcente niti brojati slogove. U “Lijepoj našoj domovini” amalgamirana su sva tri naša jezika, štokavski, kajkavski i čakavski, a Ševo njezine stihove izgovara tvrdo kao da je to nekakva oficirska koračnica. Dragan Despot pak je glasovitu, zapravo notornu Gundulićevu “Himnu slobodi” izveo s mnogo više sluha, ali dozlaboga patetično.
Lažni pathos
Čemu tolika patnja, programirani pesimizam i provincijalizam? Ta posrijedi je vedra, optimistična, a ne depresivna svečana pjesma. Taj lažni pathos osobito je naglasio sunčan, miran dan, a čak je nepotreban ushit donekle zahvatio i voditelja Olivera Mlakara, neuništivog prezentera. HTV se potrudio da prijenos priredbe što ju je rutinski i racionalno režirao Krešimir Dolenčić, stalni državni ceremonijal majstor, učini što dinamičnijim.
Skroman događaj
No petnaest kamera nije baš upotrijebljeno učinkovito. Previše je tu bilo krupnih kadrova nepoznatih pojedinaca i uniformiranih civila, članova raznih povijesnih i tobože povijesnih postrojbi, koji su se odmah potom zamjenjivali kadrovima iz ptičje perspektive.
A svi uglavnom statični. Dakle, dok bi se za umjetnike koji su nastupili moglo kazati da su bili patetični, za redatelja prijenosa moglo bi s kazati da je bio rastresen.
Da cijela priredba ostavi stanovit žalobno-krut dojam, moglo bi se kazati da je ključno pridonijela slavna pjevačica Radojka Šverko, otpjevavši, doista paćenički, kao s knedlom u grlu, zaboravljeni hit “Ljubim te do bola”. Novoizabrana predsjednica, koja je pjesmu naručila, indiskretno je suzu pustila. Divno.
Kad nismo agresivni prema drugima, onda smo agresivni prema sebi, bolujemo i bolujemo, rekao bih da je neizrečena umjetničko-svjetonazorska poruka cijelog ovoga u konačnici skromnog događaja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....