Trump bi mogao potaknuti Ruse da isuše močvaru u Moskvi

Ruski su čelnici navodno slavili kad je Donald Trump proglašen pobjednikom američkih predsjedničkih izbora. No, trebali bi paziti što žele jer možda neće biti tako popustljiv i lakovjeran kao što se činilo u kampanji. Rusija Vladimira Putina računa da će se okoristiti od Trumpova predsjednikovanja. Stvarnost možda i neće biti takva jer politički položaj ne zrcali uvijek izborne kampanje, a aktualne politike ne reflektiraju obećanja o kojima se trubilo na skupovima. Tijekom kampanje Trump je periodično hvalio Putina kao velikog vođu, opisivao NATO istrošenim i predlagao toplije odnose s Moskvom. Istodobno su neki od njegovih savjetnika za vanjsku politiku održavali veze s Kremljem i njegovim surogatima. Kao rezultat, europski saveznici više ne bi mogli biti sigurni da će SAD ostati privržen NATO-u i pomagati u obrani njihove nacionalne sigurnosti. Trumpovi komentari o redundantnosti NATO-a generirali su nervozne odjeke duž istočnog boka, od baltičkih država do obale Crnoga mora. Mnogi se saveznici sada boje da bi se Putin mogao naći u iskušenju da testira Trumpovu reakciju brzim napadom na neku zemlju, primjerice Estoniju ili Latviju, istodobno tvrdeći da je riječ o lokalnom sporu te da nije američki interes vojno se angažirati.

Putin bi mogao računati da bi se Trump suzdržao od reakcije u ratu koji bi bio snažno nepopularan kod kuće i vodio u izravnu konfrontaciju s Rusijom u ranom razdoblju njegova predsjednikovanja. Primarni cilj Moskve u tako kratkoj i oštroj vojnoj akciji ne bi bio trajno okupiranje teritorija ili rušenje vlade, nego jednostavno demonstracija nemoći NATO-a pod novom američkom administracijom. U slučaju uspjeha takav bi signal demoralizirao svaku pojedinu zemlju susjednu Rusiji te olakšao Kremlju nastavak pritiska kako bi utjecao na njihove vanjske i sigurnosne politike. Izostanak američkog vodstva stvarno će postati ispunjenje proročanstva koje bi učinilo NATO istrošenim. Zaključno, rastuća zbunjenost unutar EU, u kombinaciji s nestankom američkog angažmana, išla bi naruku Moskvi.

Ruski dužnosnici smatraju Trumpovu pobjedu američkom verzijom Brexita, kao korak koji dodatno potkopava europsko i transatlantsko jedinstvo. I ne čudi što je Trumpov trijumf pojačao strah u nekim srednjoeuropskim i istočnoeuropskim glavnim gradovima da će ih prodati Moskvi ili da bi konfuzija u Trumpovu timu mogla Rusiji otvoriti prostor za subverziju. Posebno je zabrinuta Ukrajina da će Trump sklopiti pakt s Putinom koji će uključivati ukidanje međunarodnih sankcija Moskvi i priznavanje aneksije Krima legitimnom. Šira strategija Kremlja podrazumijevala bi uključivanje Trumpa u novu podjelu Europe u zamjenu za međunarodnu "antiterorističku koaliciju" koja će pomoći da se Rusija predstavi kao nužna globalna sila. Nova podjela Europe nije tako nategnuta, posebno za vanjskopolitičke inicijative jer predsjednik ne ovisi o Kongresu.

Osim toga, kandidat Trump je često govorio o partnerstvu s Rusijom u borbi protiv međunarodnog terorizma, očito nesvjestan koliko ustvari Kremlj svojim brutalnim unutarnjim i vanjskih politikama potiče džihadizam. Trumpov odabir generala Michaela Flynna za savjetnika za nacionalnu sigurnost također djeluje kao da ide u korist Moskvi jer je Flynn jedan od glavnih zagovornika partnerstva s Rusijom u borbi protiv međunarodnog terorizma. Međutim, Flynn će se suočiti s oporbom politici koja Rusiju vidi kao prijatelja, i to od brojnih tradicionalnih republikanaca bliskih Trumpu uključujući i njegova potpredsjednika Mikea Pencea i brojne visokorangirane senatore.

Trump je tijekom kampanje izjavio da je sklon predati vanjsku politiku kvalificiranom republikancu, dok bi on svoju energiju usmjerio prema unutarnjoj politici, posebno ispunjavanju svojih obećanja da će potaknuti gospodarski rast. Potpredsjednik Pence mogao bi biti idealan za takav položaj. Pence je odlučan atlanticist i otvoreno je upozoravao na opasnosti koje prijete od Rusije koja se uzdiže. Ako Trump stvarno ne skriva postojeće poslovne veze s Moskvom, koje će nastaviti utišavati njegove kritike Putina, vanjska politika kojom bi upravljao Pence mogla bi se pokazati učinkovitijom od Obamina relativno mlakog pristupa ruskoj agresiji u Gruziji, Ukrajini i drugdje.

Ostaje također i vjerojatnost da se Rusija možda ozbiljno preračunala kad je riječ o Washingtonu. Trump bi se mogao potvrditi sklonijim snažnim reakcijama od Obame te ocijeniti osobnom uvredom ako Putin prekrši bilateralni sporazum. Moskva stalno krši međunarodne ugovore i dosad je uspijevala izbjeći ozbiljnu osudu. Trumpova nepredvidivost mogla bi dovesti do opasnijih međunarodnih konfrontacija i, u najgorem scenariju, čak uvući dvije zemlje u regionalni rat. Ne bi se smio zanemariti dodatni čimbenik u rastuće nepredvidivom geopolitičkom okruženju. Antiestablishmentski populizam koji predstavlja Trump mogao bi imati odjek i u Rusiji gdje je ekonomija u problemima, a životni standard u padu u ozračju masivne korupcije vlasti. Možda bi Trump mogao poslužiti kao primjer običnim Rusima kako je vrijeme da isuše močvaru ne samo u Washingtonu, nego i u Moskvi.