Prolazak kroz portu Jadran filma, nekadašnjeg diva filmske industrije, čini se kao prolazak kroz vremenski portal koji vas katapultira direktno u 80-e godine prošloga stoljeća. Zgrade, namještaj, oprema, putokazi - gotovo sve kao da je zamrznuto u vremenu i neodoljivo, barem iz perspektive 95 preostalih radnika - podsjećaju na bolje dane.
Doista, u zlatnim vremenima 60-ih, 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, studijima u Dubravi, na rubu Zagreba, užurbano su zujale planetarno poznate zvijezde svjetskoga filma, a Jadran film je bio najzaposlenija ekspozitura Hollywooda u Europi.
Teško je nabrojati sve velikane koji su tu snimali i boravili, ali, među ostalima, tu su bili i Orson Welles, Robert Mitchum, Sam Peckinpah, Richard Burton, Peter Ustinov, Yul Brynner, Eli Wallach, Jane Birkin, Serge Gainsbourg, John Gielgud, Jane Seymoure, Malcolm McDowell, James Coburn, Liam Neeson, John Rhys-Davies, Sharon Stone, Kirk Douglas, Danny DeVito i mnogi drugi.
Grad na aparatima
Ondašnjega sjaja već dugo nema - ulice tog malog grada više nisu napučene kao prije, a
studijske zgrade naočigled propadaju, osim onih koje su pod svoje uzele televizijske kuće. Jadran film je trenutačno na aparatima i čeka spasonosni obrat. A između slavne prošlosti i pomalo neizvjesne budućnosti, u depoima i hangarima Jadran filma ostalo je sačuvano neprocjenjivo blago - garderoba, automobili, oružje...
Naš je vodič na tom putu kroz vrijeme bio Franjo Šimek, kostimograf i pasionirani ljubitelj filma, koji je nakon 32 godine u statusu "freelancera" prije dvije godine pristao doći u Jadran film kako bi, otvoreno kaže, "spasio što se spasiti da".
Nakon što je u red doveo skladište odjeće, Šimek razmišljao tome može li od propasti spasiti vozila, koja su prije tri godine zbog potreba snimanja nekih tv serija iz hangara
pobacana po livadama i izložena nemilosti vremenskih prilika i nebrizi ljudi.
Jedna je od rijetkih Jadranovih svijetlih točaka garderobni odjel, koji je temeljito sačuvan i obnovljen. Šimek tvrdi da je riječ o najboljoj i najopsežnijoj kolekciji kostima u ovom dijelu Europe - više od 20.000 "civilnih" kostima i nevjerojatnih 50.000 kompleta raznoraznih uniformi.
Bezbroj partizanskih i njemačkih iz Prvog i Drugog svjetskog rata, talijanske, milicijske i policijske, uključujući pravosudnu, zatvorsku i vojnu, zatim američke iz oba rata, turske iz balkanskih ratova, uniforme iz doba Zrinskih i Frankopana, hrvatske iz posljednjeg rata, originalne domobranske i ustaške uniforme zelene boje.
Bogato naoružanje
- Ove su današnje kopije ustaških uniformi krive boje - objašnjava Šimek - u početku su ustaše imali zelene uniforme, zato su ih i zvali Lugari. Tek su 1944. godine prešli na smeđu boju. Imamo, recimo, i srpske uniforme iz 1900. godine, što nemaju ni u Beogradu i ja ću im rado posuditi. Od drugog rata imamo i specijalne njemačke uniforme korištene u Bosni, s jedne strane maskirne, a s druge bijele, za snijeg - objašnjava Šimek.
Ne bez ponosa naglašava da jedino Jadran film ima 250 originalnih, dakle, ne replika nego 60 godina starih njemačkih uniformi raznih formacija - Luftwaffea, tenkista i običnih vojnika te 50-ak oficirskih. Naravno, za sve gore nabrojano u depoima se nalazi i odgovarajuća "dodatna oprema" - šljemovi, kape, opasači, remenje, čuturice, čizme i slično. I oružje, naravno, samo što se ono nalazi na čuvanju u policiji.
- Ako je bilo dovoljno za Vrdoljakovu "Dugu mračnu noć", nema tog fima kojemu bi moglo usfaliti naoružanja. Šimek zna objasniti i kako su svi ti predmeti dospjeli onamo.
- Kad su se povlačili u svibnju 1945. Švabe i Austrijanci odbacivali su svu opremu, uniforme i oružje. Ljudi su to skupljali i, kako to već ide, prodavali, mijenjali, gubili, i malo pomalo, završilo je tu.
Kao osobit trofej, s vješalice Šimek pažljivo skida partizansku jaknu, jednu od samo nekoliko umotanih u najlon. Riječ je o dijelu uniforme koju je Richard Burton nosio na snimanju "Sutjeske", u kojoj je glumio Tita.
Potom prelazimo u civilno skladište, koje skriva odjeću iz svih mogućih povijesnih razdoblja, od prapovijesti do današnjih dana. Zacijelo je najupečatljivija kolekcija zbirka kaubojske odjeće iz flmova o Winteouu. Tu se nalazi sve - odjeća kauboja, Indijanaca i damske haljine, a kao najvrijedniju, Šimek izdvaja jednu tipičnu jaknu iz toga doba, s resicama i, više onako usput, napominje da ju je nosio Kirk Douglas u filmu "Scalawag"
.
Dok Šimek stručno pregledava jaknu tražeći eventualna oštećenja, odnekud s druge strane zida počinje treštati Thompsonova pjesma "Geni kameni", od čega se police doslovno tresu.
- Ah, to drnda tako po cijele dane, dio skladišta iznajmljen je tvrtki koja se bavi snimanjem kaseta i CD-a - prekida Šimek našu zbunjenost sliježući otužno ramenima.
Nekoliko koraka dalje, naš domaćin s vješalice skida još jedan odjevni predmet pažljivo umotan u najlon, gledajući ga s gotovo fetišističkim obožavanjem.
Dok tu haljinu boje leda više nego oprezno priprema za fotografiranje, objašnjava da ju je nosila Ena Begović u "Glembajevima".
- Rado je čuvam i pazim, nikome je nikada neću posuditi. Imam puno njezinih kostima, ali mi je ovaj nekako najviše prirastao srcu - tihim glasom priznaje taj simpatični brko, dok brižno zakopčava dugmad i umotava haljinu natrag u najlon.
Nakon garderobnog odjela prelazimo na dvorište, gdje su pobacana vozila, koja su, najblaže rečeno, u vrlo kritičnom stanju. Donedavno je tih 50-ak vrijednih povijesnih kamiona, gusjeničara, oldtimera, džipova, luksuznih automobila, vatrogasnih vozila, motocikala, kočija i sličnog bilo parkirano u odgovarajućem hangaru i svakih 14 dana bi ih se palilo i vozilo barem nekoliko metara. Kada je njihovo mjesto zauzela televizija, naprosto su bačeni na dvorište.
Danas, osim nekoliko luksuznijih limuzina koje imaju svoj hangar, svi ostali skupljaju prašinu, trpe kišu, snijeg i sunce te svakoga dana propadaju, i to doslovno, felgama u zemlju. Za to da ih se samo izvuče van i premjesti, potrebno je najmanje mjesec dana, a prema Šimekovoj procjeni, samo da bi se upalio bilo koji od tih kamiona, potrebno je najmanje 3000 kuna - za novi akumulator, ulje i naftu. T
ek bi ih se tada moglo pregledati i ustanoviti što je eventualno pokvareno pa uložiti ogroman novac u popravak.
- Svi oni u principu voze, samo ih treba urediti. Po čijoj su naredbi bačeni van, ne znam, i ja bih to volio saznati. Mene duša boli kad to sve vidim, ali ne mogu pomoći. Ponudili su mi da preuzmem sređivanje stanja s vozilima, ali neću to prihvatiti dok se ova livada barem ne asfaltira, dok se ne napravi nadstrešnica i dok mi ne dovedu dva sposobna mehaničara - povjerio nam je Franjo Šimek.
Filmska povijest
Naravno, svako od tih prometala ugradilo je dio sebe u barem mali djelić filmske povijesti. "Rat i sjećanja", "Walemberg", "Željezni križ", "Pad Italije", "Sutjeska", "Bitka na Neretvi" i svi ostali domaći filmovi koristili su neke od tih kamiona, džipova, limuzina, motocikala...
Prije samo četiri godine, gotovo je cijela ta kolekcija bila u Rumunjskoj na snimanju američkog ratnog filma, a sada "samostalno" ne bi mogli voziti ni do prve autopraonice. U ovom je trenutku redovito u upotrebi - brojkom i slovom - jedan automobil i jedan vrlo poseban autobus. Mercedes 250 s kraja 40-ih godina, koji uglavnom "glumi" u spotovima i kazalištu, i onaj legendarni autobus iz Šijanova filma "Tko to tamo peva" i iz "Okupacije u 26 slika", također Mercedesov, koji su na svoju turneju povezli članovi Pervanove "Večernje škole".
Predsjednik Uprave Jadran filma Vinko Grubišić, optimističan što se tiče budućnosti tvrtke, obećao je da će stanje s voznim parkom uskoro biti sređeno. U detalje nije želio ići.
Industrija TV serija
Najviše posla trenutačno donosi industrija televizijskih serija i sapunica. Uz AVA-ine sapunice "Villu Mariju" i "Ljubav u zaleđu", u studijima Jadran filma snimaju se, među ostalim, "Bumerang", "Bitange i princeze", kvizovi "Najslabija karika", "Ona ili on", a RTL televizija zakupila je studio u koji je smjestila Big Brother kuću.
Među predstojećim projekatima su njemački film o otkriću Troje i film "Zaljubljen u leš" u koprodukciji s Nijemcima.
Automobilski fond - vrijedan 1,5 milijuna kuna?
Nedavno je procijenjena vrijednost cijelog automobilskog fonda Jadran filma. Brojka nije osobito impozantna - samo nešto više od 1,5
milijuna kuna, što je vrlo malo kada se u obzir uzme to kakvi se sve biseri nalaze u dvorištu te tvrtke: brojni američki kamioni Dodge i GMC, terenci Jeep Willis koji datiraju još iz 2. svjetskog rata, njemačka vojna vozila iz tog rata, nekoliko Jawa motocikala, zatim osobni automobili stari više od četiri desetljeća - Tatra, Dodge, Buick, Chevrolet, Mercedes, Citroën, Opel Olympia, Praga Pionir. Najvrijedniji je motocikl (trokolica) Zundapp, iz 2. svjetskog rata koji trenutačno stoji 121.000 kuna.
Ilija Matanović
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....