U Hrvatskoj se ne može govoriti o ubijenim Židovima i šutjeti o NDH

Teško je zamisliti veću sramotu od ove koju je Milan Bandić priuštio Hrvatskoj, svojevoljnim ignoriranjem upozorenja da ne forsira svoju verziju spomenika Židovima koji su ubijeni u Holokaustu. Ali, vladar koji za sebe misli da je gradonačelnik Bandićgrada, odlučio je ignorirati dobronamjerna upozorenja, i sada se zbog njegove arogancije moraju crvenjeti svi pristojni Zagrepčani i ostali stanovnici Hrvatske.

Priča je poznata.

Svjetski židovski kongres (WJC), reagirajući na najavu gradnje spomenika žrtvama Holokausta u Zagrebu, u petak je osudio taj čin kao pokušaj prikrivanja uloge NDH u zločinima te je pozvao grad da odustane od ideje, a hrvatske vlasti optužio da opet ulažu napore u prikrivanje monstruoznih zločina ustaša stvaranjem lažnog dojma da je samo nacistička Njemačka odgovorna za užase Holokausta. Formalno gledajući, Grad Zagreb je zajedno s Udruženjem hrvatskih arhitekata još polovicom 2017. proveo “Natječaj za izradu idejnog urbanističko-arhitektonsko-oblikovnog rješenja – Uređenje javne površine i oblikovanje spomen obilježja žrtvama holokausta u Branimirovoj ulici u Zagrebu – Spomenik za šest milijuna Židova stradalih u Holokaustu”, te je ocjenjivački sud, na čelu s predsjednikom Brankom Lustigom, između 38 radova izabrao postojeće rješenje.

Forma je zadovoljena – Lustig je Židov, blizak Bandiću i predsjednici, i Bandiću nije palo na pamet čuti što o tome misle stvarni predstavnici ovdašnje židovske zajednice. A oni su jasno upozorili da se radi o sramotnom prešućivanju zločinačke endehazije, koja se nigdje ne spominje. Rekao je to Ognjen Kraus, čelnik koordinacije židovskih općina, a povjesničar Ivo Goldstein objašnjavao kako se spomenik mogao ‘posvetiti ili onima koji su stradali u deportaciji u kolovozu 1942. godine, ili svim stradalim zagrebačkim Židovima (njih oko 8000) ili svim stradalim hrvatskim Židovima (oko 20.000) ili čak svim stradalim endehaškim Židovima (oko 31.000)”.

Ali – njet! Bandićeve odluke se ne propitkuju jer on najbolje zna o svemu, od toga koliko treba fontana, gdje mora stajati hipodrom i koliko će koštati javni WC. Takav je jer zna da su Zagrepčani i Zagrepčanke ovce, koje bleje protiv njega samo na društvenim mrežama pa radi što god želi. Nezgodno je, međutim, kada se tako počne ponašati na međunarodnoj razini, a sada je upravo prešao liniju, inzistirajući na “svojoj” viziji spomenika. I osramotio i Hrvatsku i Zagreb i sebe. Osim ako stvarno nije htio da se na spomeniku spominje NDH, u što sumnjamo jer on je ipak bivši dužnosnik Saveza komunista, i mora znati da je ustaštvo – zlo. Nije valjda da više tako ne misli.

Najpoznatiji spomenik žrtvama Holokausta otvoren je ne tako davno u Berlinu, i sada je mjesto općeg pijeteta prema stradanju europskih Židova, jer šoa je osmišljena i pokrenuta iz prijestolnice Reicha. Međutim, malo se zna da iza ideje o izgradnji berlinskog spomenika, nisu bile vlasti Njemačke već mala grupa angažiranih građana okupljenih oko novinarke i publicistkinje Lee Rosh, koju valja citirati: “Željeli smo tri stvari: podsjetiti na zločin, odati počast ubijenima i vratiti im njihova imena”.

Dakle, gradonačelniče Bandić: Spomenik žrtvama Holokausta u Zagrebu treba podsjećati na zločine NDH, prvenstveno odavati počast ubijenim hrvatskim Židovima i vratiti im njihova imena. Sve drugo tek je degutantno poigravanje sa žrtvama i pokušaj prešućivanja zločinačke NDH, kao najmračnijeg dijela hrvatske povijesti.