U javnost izlazi zamaskirana, u neprobojnom prsluku. Osim vlastitog brata, tajno je snimala i druge zločince. Na njezinu glavu otvoren je lov...

Posljednje dvije godine živi u sigurnim kućama. Preferira zgrade s podzemnim parkingom kako bi što brže iz blindiranog automobila dospjela u sigurnost svoga stana. Za svaki slučaj ima i dva neprobojna prsluka. Dobar dio slobodnog vremena ionako provodi razmišljajući o tome kako bi mogao izgledati njezin atentat. Kad je crveno na križanju i kada se kraj nje zaustavi sumnjivo vozilo, uvijek jače stisne volan, a srce joj lupa.

Astrid Holleeder poznato je ime u Amsterdamu, ali svoje lice ova Nizozemka oduvijek skriva. Na internetu nema fotografije koja je prikazuje u odrasloj dobi. Rijetko napušta kuću, a kada to učini, često koristi jednu od perika ili lažni nos kako bi bila neprepoznatljiva.

“Nos” je u neku ruku i razlog njezina ponašanja. Naime, Astrid Holleeder sestra je jednog od najpoznatijih nizozemskih gangstera Wima Holleedera - Nosa. Amsterdamskom kriminalcu, poznatom po druženju sa slavnim ličnostima i javnim celebrity eskapadama, te po notornoj otmici jednog od najbogatijih Nizozemaca - Alfreda Heinekena, trenutno traje suđenje za pet ubojstava. Njegova je sestra glavni svjedok.

Obiteljska fotografija: Astrid i Wim, Gerard i Sonia s majkom i nasilnim ocem

Riječ je o jednom od najrazvikanijih suđenja u Nizozemskoj jer Nos je za Amsterdam ono što je John Gotti bio za New York. Ovaj nizozemski kriminalac jednom je prilikom objavio hip hop hit s poznatim amsterdamskim pjevačem nakon jednog od svojih izlazaka iz zatvora. Nazvao ga je “Wilhem se vraća”. Slobodan kao ptica, po ulicama grada jurio je u luksuznim automobilima prizivajući tuđu pozornost. Njegova ljubav prema javnom životu išla je tako daleko da je unajmio paparazza da ga prati i fotografira s poznatim javnim osobama s kojima se družio. Čak je počeo pisati kolumnu. Zbog svoje karizme u medijima su ga počeli sve bolje prikazivati. U jednom trenutku slovio je za “knuffelcrimineel” - kriminalca kojeg želite zagrliti. No, postojala je i druga, mračna strana. Obitelj je, tvrdi Astrid, neprestano živjela u strahu od nasilnog, prijetećeg brata.

Bogati robijaši

Astrid, iako uvijek skrivena lica, nije nepoznata nizozemskoj javnosti. Ako zbog ičega, onda zbog svojih memoara nazvanih “Juda”, koji su u Nizozemskoj, zemlji sa 17 milijuna stanovnika, prodani u pola milijuna primjeraka. U njima otkriva kako je obitelj uvučena u svijet kriminala zbog najstarijeg brata te zašto ga je odlučila izdati. S njom je ekstenzivnu priču objavio i ugledni američki časopis New Yorker.

Brat i sestra Holleeder odrasli su u radničkoj ulici Jordaan, u obitelji s ocem koji je radio u pivovari Heineken. Cijelo djetinjstvo bilo je obilježeno poznatim pivom. Ne samo zato što su djeca pisala kemijskama s Heinekenovim logom, ili pila iz šalica s natpisom Heineken, nego i zato što je otac svakodnevno po njemu bazdio. Osim što je bio alkoholičar, bio je i zlostavljač. Otac i sin, a obitelj je, osim Astrid, činila još i sestra Sonia i brat Gerard, bili su slična temperamenta i stalno su se sukobljavali. U to je vrijeme Nizozemska bila na glasu kao progresivna utopija, no skrivena iza visokog životnog standarda ključala je scena legaliziranih lakih droga i prostitucije koja je privlačila mnogo ozbiljniji kriminal.

Naslovnica knjige “Juda”, obiteljske kronike

Astrid je odrasla razmišljajući o bijegu od obitelji, primjerice o stipendiji za studij u SAD-u. Kada je imala 17 godina, njezina sestra zaljubila se u šarmantna bratova prijatelja Cora van Houta. Brat i Cor dotad su se već odali kriminalu. Wim je počeo pomažući vlasnicima u izbacivanju skvotera iz stanova, a početkom svojih 20-ih prešao je na pljačke vatrenim oružjem. Svi planovi o Astridinom odlasku naprasno su prekinuti kada je Nizozemsku potresla otmica Freddyja (Alfreda) Heinekena, kojeg je otac volio baš kao i njegove proizvode. Astrid se sjeća da je bila u društvu Cora i Wima kada je čula da je stari bogataš otet. “Kome bi tako nešto uopće palo na pamet? Pa lovit će ih cijeli život!” “Misliš?” upitao ju je tajanstveno Wim. Obitelj Freddyja Heinekena platila je 30 milijuna dolara za njegovu slobodu. Policija je za nekoliko tjedana ušla otmičarima u trag, ali Wim i Cor tada su već pobjegli u Francusku, a dvije sestre Holleeder su uhićene. Policiji su tvrdile da im se Wim i Cor nisu povjerili.

Wim i Cor na kraju su uhićeni, a obiteljsko prezime postalo je zloglasno i počelo se razvlačiti po novinama. Francuska ih je izručila 1986., a osuđeni su na 11 godina zatvora. No, zbog liberalnog nizozemskog zakona, izašli su nakon samo pet. Bili su toliko drski da su organizirali veliku proslavu na kojoj su čak puštali Heinekenov jingle. Imali su za to osam milijuna razloga. Naime, osam milijuna dolara koje su Heinekeni platili u otkupnini nikada nije pronađeno. “Moj brat i Cor u zatvor su ušli kao bogataši, a s obzirom na to da su taj novac uložili, iz ćelije su izašli još bogatiji. Država ih nikada nije tužila za ostatak novca, a ni Heineken nije podigao privatnu tužbu. Jednostavno, nizozemski je bogataš želio miran život, a nikada se u potpunosti nije oporavio od traume”, kaže Astrid.

Wim zvani Nos i njegov partner Cor van Hout, kojega je poslije dao ubiti

S osam milijuna dolara lijepo se moglo živjeti i sestra Sonja i njezin partner Cor nastavili su život na visokoj nozi. Ponašali su se kao kraljevski gangsterski par.

Obitelj je postala dio gangsterskog kruga, nešto poput kriminalnih slavnih ličnosti jer njih dvojica uložila su u Red Light District i nastavila graditi karijeru u podzemlju.

Otvorene prijetnje

Razgovaralo se samo u šetnjama, priča Astrid, nikada u kući ili automobilu, zbog straha od prisluškivanja. Ponekad bi na usta stavljala ruku u slučaju da je netko iz policije gleda i pokušava dešifrirati o čemu govore. Wim joj je obično šaptao. “Gledajući unatrag, bio je to žestoki moralni kompromis - svi smo postali suučesnici”. No, Astrid je i dalje imala druge planove. Upisala je studij prava, a iako se namjeravala baviti korporativnim pravom, završila je, zahvaljujući poznanstvima svog brata, kao odvjetnica specijalizirana za kazneno pravo. Glavni klijent bio joj je brat. Nešto kasnije raspao joj se brak u koji je ušla kao tinejdžerica. “Moj brat bio je poput crne rupe. Suprug, sušta suprotnost muškarcima iz moje obitelji, uskoro je počeo raditi za njega, družiti se s prostitutkama i potkradati ga. Razveli smo se”, priča Astrid. Život je bio opasan za cijelu obitelj. Pogotovo kada je Cor prvi put, 1996., sjedeći u automobilu sa Sonjom i njihovih sinčićem Richijem, preživio prvi atentat. Pa drugi. U trećem pokušaju napadači su uspjeli. U to vrijeme Wim i Cor već su se godinama svađali. Trebalo je neko vrijeme - i nekoliko drugih ubojstava - da Astrid posloži kockice i shvati da iza napada na svog prijatelja i šogora stoji Wim. Njezin brat je ubojica! I drugi ljudi oko njega ubijeni su u sličnim napadima.

2007. Wim je završio u zatvoru zbog reketarenja nekoliko nizozemskih biznismena. Kada je izašao, već je bio objavljen film o otmici Heinekena u kojem je glavnu ulogu igrao Anthony Hopkins, te knjige o njegovim razuzdanim danima. Mladi delinkventi tražili su da se s njima slika. Javnost ga je prihvatila, priča Astrid, možda i zato što je bio posljednji od domaćih kriminalaca. Dotad su amsterdamsko podzemlje preuzeli imigranti. No, nitko se nikada nije zapitao gdje su svi ostali “domaći” gangsteri, tko ih je likvidirao.

Kada je shvatila da je ubio Cora, Astrid se počela baviti mišlju da ga prijavi policiji. Bila je, tvrdi, zastrašena i bojala se za sestru i djecu. Wim je postajao sve nasilniji prema obitelji, tvrdi. No, znala je da ne smije prići vlastima. Njezin brat imao je svoje ljude u policiji. Kao odvjetnica znala je da će, ne bude li imala dokaza, biti njezina riječ protiv njegove. Wim je u to vrijeme već privatno pokazivao znakove paranoje, iako je u javnosti glumio samopouzdanje kao i uvijek. Povjerila se Sonji, koja ju je podržala, i bacila se u potragu za skrivenim mikrofonima. Jedan je ušila u okovratnik. S bratom se tada još često nalazila, i dalje su odlazili na šetnje na kojima joj je otvoreno prijetio. Astrid je sve snimala.

Prošle su tri godine otkako je posljednji put s njim razgovarala. Suđenje je počelo i Wimu prijeti doživotni zatvor ako ga osude za sve za što ga sumnjiče. Astrid se nada doživotnoj kazni, no kaže kako u tom slučaju neće biti slobodna. “Platit ću za sve što sam učinila. Ubit će moju kćer ili Sonju, ako ne uspije doći do mene. Čak i ako ga osude, neće odustati”, izjavila je Astrid. No, i ona bi to učinila da je situacija obrnuta. “Da sam na njegovu mjestu, ja bih njega ubila”, kaže Astrid.

Dnevnik svjedokinje

Suđenje se u Nizozemskoj prati poput reality showa. Sud dopušta Wimu da kaže sve što mu je na duši, a Astrid se, u posebnoj, zaštićenoj komori, vrlo otvoreno i sama izražava. “Ti izmišljaš, ti si parazit. Uništila si mi život”, prije nekoliko je tjedana Wim zarežao na Astrid. “Trebala sam te upucati dok sam mogla”, uzvratila mu je sestra.

Potom ju je optužio da je oduvijek voljela novac i žudjela za slavom te kako se viđa s jednim amsterdamskim kriminalcem. “Jesi li me ikada vidio da se s njim ševim?”, odgovorila mu je sestra iz kabine za zaštićene svjedoke. “Koristiš našu obitelj kako bi se obogatila. Ali vidjet ćeš da novac ne donosi sreću!”

Na suđenju se manje priča o ubojstvima za koje je Wim optužen, a više o obiteljskim odnosima. “Bilo bi lijepo da mu sude u Iranu”, izjavila je kasnije Astrid u društvu novinara New Yorkera.

Sudski epilog očekuje se iduće godine, a Nizozemska drži dah dok čeka ishod. Suđenje se naziva megasuđenjem, a cijela obitelj Holleeder ionako je poznata u zemlji. Astridina kći Miljuschka danas ima 33 godine i nakon karijere modela vodi jednu kulinarsku emisiju. Astrid je u međuvremenu objavila još jednu knjigu - “Dnevnik svjedokinje”. Trenutačno piše treću, čiju temu ne želi otkriti. No, otkrila je zato da mnoge snimke koje ima nije predala policiji. Čuva ih kao osiguranje. Nije snimala samo brata, već i druge ljude kako bi, pokaže li se za tim potreba, imala dokaze protiv njih, odnosno da dokaže kako ne laže, kaže.

Koliko je njezina potreba za životom u skrivanju nužna, nemoguće je procijeniti. Njezin brat tvrdi da joj od njega ne prijeti opasnost. No, Astrid nije uvjerena.

Ipak, u razgovoru s New Yorkerom razotkriva kako bi najviše voljela da se njezin brat vrati kući i da opet budu obitelj. Veza koja je među njima stvorena - nastala zbog nasilnog života s ocem - najjača je veza koja između ljudi može biti stvorena, tvrdi. Njezin bestseller u Nizozemskoj - “Juda” - uskoro će biti preveden za američko tržište.