U podjeli novca iz višegodišnjeg proračuna EU Hrvatska i nije tako loše prošla

Je li katkad moguće ono što nikako ne može biti logično: da manje može biti više, a više manje? Ako vjerujete Europskoj komisiji, i ne provjeravate, onda je moguće kad vam oni to tumače. A i iz hrvatskog Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU znaju se upuštati u takve igre, da ono što je realno manje prikažu da je zapravo više. Vidjeli smo to prošlih dana kada je u Bruxellesu glavna tema, značajnija i od trgovinskog rata s Trumpom, i od mogućih Spitzen kandidata za budućeg šefa Europske komisije, i od terorističog napada u belgijskom Liegeu, bila predložena raspodjela novca u budućem višegodišnjem proračunskom okviru Europske unije za razdoblje od 2021. do 2017. godine.

Najprije je Komisija objavila prijedlog iznosa ukupnog proračuna. Premda su govorili da će biti manji, on je zapravo veći. I tako će manji EU, bez Britanaca, imati veći proračun. To je neprihvatljivo onima koji su po glavi stanovnika najveći neto uplatitelji u taj proračun, Nizozemcima, Austrijancima i Nijemacima. No, najvažnija je objava bila ona o kriterijima dodjele novca iz kohezijske politike i zajedničke poljoprivredne politike. Za to je do sada išlo više od 70 posto ukupnog proračuna Europske unije, a sada će doći do značajnog smanjenja. Komisija je najprije priznala da će biti smanjenja, ali je izračunala kako će to biti 6 posto za koheziju i 4 posto za poljoprivredu. Te su brojke pogrešne i to su brzo otkrile dvije druge EU institucije: Europski parlament i Odbor regija. Oni su upozorili da ovim brojkama Europska komisija prikriva velike rezove i da je realno smanjenje za koheziju čak 10 posto.

Kako je to moguće? To je jednostavan trik koji u EU često koriste. Ako se izračuna u tekućim cijenama, proračun je veći, a smanjenje manje. Tako se prikaže onima koji su neto korisnici i protive se većim smanjenjima. No, Nizozemcima se obračun prikaže u stalnim cijenama, koji je realan i nominalno manji. I svi budu sretni.

Nakon svega, Europska komisija je priznala da je računanje prema stalnim cijenama realan prikaz, a prema tekućim - nije. Priznali su tako i da će za kohezijsku politiku biti 10 posto manje novca. Ako se to uzme u obzir, mora se reći da Hrvatska nije loše prošla. Imat ćemo 6 posto manje sredstava iz ove kohezijske politike. Ako povećamo apsorpciju, učinak će biti gotovo isti. Hrvatska bi u budućem višegodišnjem financijskom okviru EU za razdoblje 2021. - 2027. iz kohezijske politike na raspolaganju trebala imati 8,767 milijardi eura, izraženo u cijenama iz 2018., ili - prema Komisiji - “u stalnim cijenama”. Iznos izražen u tekućim cijenama, u kojima se u obzir uzima inflacija, bio bi 9,8 milijardi eura. Zato je Hrvatsko Ministarstvo regionalnog razvoja i EU fondova u priopćenju u naslovu stavilo veću svotu, onu od 9,8 milijardi, a tek je negdje unutar priopćenja spomenulo onu prema “konstantnim cijenama” koja je “neznatno manja”, ali zapravo realna.

Hrvatska je mogla proći bolje, jer dosad ni uza sve fondove EU, nismo uspjeli napredovati u konvergenciji prema prosjeku Unije, već smo se od njega dodatno udaljili te postali druga najsiromašnija članica EU. Najgore su u podjeli kohezijskog kolača prošle Mađarska, Češka i Poljska koje će imati gotovo 25 posto manje. No, stručnjaci u Europskoj komisiji kažu da je to zato što su te države imale do sada znatno veću pomoć iz kohezije nego što bi prema realnim kriterijima imale te da su jako dobro sve to iskoristile i kao rezultat imale velik i brz razvoj.

Dok su one snažno rasle, Italija, Španjolska i Grčka su padale i zato će one dobiti više. “Ne radi se tu o istoku i jugu, nego o kriterijima prema BDP-u i rastu”, kažu u EK. Ne tako dobra vijest za Hrvatsku jest i povećanje obvezujućeg udjela u sufinanciranju projekata od strane države. Tako će Hrvatska za korištenje ovih fondova morati sudjelovati s najmanje 30 posto svog novca u projektu. - Primjerice, ne bismo mogi po novim pravilima dobiti čak 85 posto sredstava za Pelješki most od fondova EU, već bi maksimalno to bilo 70 posto. To će otežati apsorpciju s hrvatske strane koja i u sadašnjem okviru nije sjajna. Zato se Hrvatska mora dobro pripremiti i odvojiti vlastita sredstva za investicije ako želi iskoristiti maksimum iz fondova EU.

Značajne promjene i smanjenja Komisija predlaže i u Zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP). U Bruxellesu smatraju da će novi prijedlog značajno olakšati korištenje ovih sredstava, a da će države članice preuzeti veću odgovornost na sebe kako bi se osiguralo da se novac koristi u skladu s visokim standardima Unije. U toj se politici za otprilike 15 posto smanjuju sredstva za ruralni razvoj, ali se korištenje novca više uvjetuje prilagođavanjem klimatskim promjenama i potrebama da novac doista dođe u ruke stvarnih poljoprivrednika. Bilo je slučajeva da izravna plaćanja po hektaru idu i za zemlju koja nije više ni njiva ni livada, već asfaltirana cesta. Ubuduće bi novac trebao ići samo za one koji doista zemlju i obrađuju.

Ukupno će se za poljoprivredu EU, prema prijedlogu Komisije, izdvojiti 365 milijardi eura za razdoblje od 2021. do 2027. Hrvatskoj će od toga na raspolaganju biti nešto više od 4 milijarde eura. Još je gotovo nemoguće reći je li to manje nego što Hrvatska trenutno ima jer se za izračun ponekad koriste tekuće, a ponekad stalne cijene. Realna cijena je ona izračunata u cijenama za 2018. No očito je da je Hrvatskoj značajno smanjena omotnica za ruralni razvoj koja je dosad bila preko dvije milijarde eura, a u budućoj perspektivi će biti 1,75 milijardi. Ali Hrvatska će imati više iz omotnice za izravna plaćanja poljoprivrednicima jer završava desetogodišnji prijelazni rok u kojemu se na 100 posto povećava udio tih plaćanja od strane EU. Tako će, prema prijedlogu EK, Hrvatska na raspolaganju zajedno za oba stupa poljoprivrede, znači i izravna plaćanja i ruralni razvoj, imati 4,035 milijardi eura. Novost je i fleksibilnost koju predlaže Komisija da se do 15 posto sredstva iz stupa za izravna plaćanja može prebaciti u projekte ruralnog razvoja.

Uz kohezijsku politiku, na zajedničku poljoprivrednu politiku otpada najveći dio proračuna EU. Otprilike 70 posto do sada. U hrvatskom slučaju to je još izraženije. Prema prošlotjednom prijedlogu, Hrvatska će za koheziju na raspolaganju imati 8,8 milijardi eura. Uz to, za poljoprivredu 4 milijarde, što znači da će za koheziju i poljoprivredu imati 12,8 milijardi, izraženo u stalnim cijenama. Kad bi se to izrazilo u tekućim cijenama, za te dvije EU politike Hrvatska bi imala 14,4 milijarde eura. Uzimajući u obzir realno smanjenje proračuna EU, može se reći da Hrvatska nije loše prošla. Osim za to, Hrvatska će moći računati i na novac za provedbu reformi i uvođenje eura. Ti prijedlozi, koje je objavio EK, dio su šireg programa za produbljivanje europske ekonomske i monetarne unije te upotrebu proračuna EU za jačanje učinkovitosti i otpornosti međuovisnih gospodarstava EU.

Za program potpore reformama iz proračuna će biti izdvojeno ukupno 25 milijardi eura. Iz te svote pružit će se potpora za prioritetne reforme u svim državama članicama s ciljem rješavanja makroekonomskih neravnoteža, kako je identificirano kroz europski semestar. Dakle, pomoć koja će biti na raspolaganju uvjetovana je ponašanjem države u provedbi identificiranih reformi. To je novost jer je Komisija dosad imala pristup prijetnji i kažnjavanju zbog neprovođenja reformi, a sada će više stimulirati i podupirati reforme. Da takav fond postoji danas, Hrvatska, koja ima prekomjerne neravnoteže, mogla bi ga koristiti, ali ne bi za to ispunila uvjete jer već dugo ne provodi reforme na koje se sama obvezala. Pomoć će sada biti konkretna, ali striktno uvjetovana. Hrvatska će za to u prvoj fazi na raspolaganju imati 101 milijun eura, a u drugoj još toliko. Sve u svemu, i u budućem proračunskom okviru bitnije od same svote koja Hrvatskoj bude na raspolaganju jest kako će ona to iskoristiti i koliko će to pomoći u promjeni kvalitete života u Hrvatskoj.