U Sarajevu se, ipak, ne nosi Pamuk

Jednom od najvećih živućih svjetskih pisaca, dobitniku Nobelove nagrade za književnost 2006. godine, Orhanu Pamuku, malo je nedostajalo da, uz sva moguća međunarodna priznanja, priskrbi i zavidnu titulu počasnoga građanima Sarajeva, glavnog rada Bosne i Hercegovine. No, veliki književnik morat će pognute glave priznati “politički poraz u zakučastom balkanskom loncu” i tu čast prepustiti, kompromisnoj, mada u svemu ovome nevinoj ličnosti, bivšem predsjedniku Hrvatske Stjepanu Mesiću, inače rekorderu u novijoj hrvatskoj povijesti po počasnim “građanstvima”. Već ima desetak takvih titula. U BiH mu je takav status već udijelio Bihać, a pored njih još i Priština, Tirana, Trogir, Opatija, Podgorica, Tetovo i Shëngjin te Istarska županija.

No, Mesić je tu ipak “žrtva okolnosti”, ali i poruka Sarajeva, odnosno bošnjačkog vladajućeg dijela BiH vlasti, Zagrebu u trenucima kada lider SAD-a Bakir Izetbegović šalje poruku Banskim dvorima da će se hrvatsko-bosanskohercegovački odnosi još dodatno pokvariti, zbog podrške Hrvatske promjenama izbornog zakona u BiH koju traži HDZ BiH. No, idemo od početka. Ništa nije ukazivalo na skandal međunarodnih razmjera koji će uzdrmati političku scenu BiH te uplesti Ankaru i Hrvatsku, i SDA i Bošnjake i Hrvate i tko zna koga sve ne u to vrzino kolo.

Elem, na nedavnoj sjednici Gradskog vijeća Sarajeva za dodjelu priznanja, svih sedam članova tog povjerenstva, bez puno razmišljanja i diskusije podržalo je prijedlog Damira Uzunovića, uspješnog šefa izdavačke kuće Buybook, da se Orhanu Pamuku dodijeli počasno građanstvo Sarajeva, a on će osobno u travnju doći u grad podno Trebevića da podigne plaketu. Kako smo usput načuli s Baščaršije, veliki turski pisac besplatno im je ustupio prava na objavljivanje svojih djela na bosanskom. Sve se činilo lijepim i ugodnim, a posjet Sarajevu velikog pisca već se počeo pripremati.

Strah od Ankare

U obrazloženju Vijeća je kazano kako je Pamuk često govorio o BiH i Sarajevu kao mjestu gdje se susreću i presijecaju kulture i civilizacije, a osim toga, kako pišu sarajevski mediji, turski pisac se bacio i na pisanje scenarija za film o ratnom koncertu sarajevske filharmonije kojom je dirigirao Zubin Mehta. Koncert je održan 19. lipnja 1994. godine u srušenoj zgradi gradske Vijećnice. No, kako se kaže, čovjek snuje, a Bog određuje. Ovaj put u ulozi “Boga koji određuje” pojavila se vladajuća bošnjačka stranka (s ili bez posrednog utjecaja Bakira Izetbegovića) te sve stopirala i na brzinu odredila da se nagrada dodijeli omiljenom hrvatskom predsjedniku među Bošnjacima u BiH - Stjepanu Mesiću. Naime, na drugoj sjednici Povjerenstva četvorica članova bila su protiv Pamuka, prosvijetlivši se da “on (misle tu na Pamuka) ničim nije zadužio Sarajevo” te da nema smisla da mu se dodjeljuje nagrada. No, čini se da iza svega ne stoji Pamukov nedoprinos Sarajevu, koliko strah od reakcija iz Ankare.

Neki u Sarajevu nam kažu da je reakcija bila prešutna, jer Bakir Izetbegović unaprijed zna kako treba reagirati da se ne iznervira turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan kojemu je BiH on “ostavio u amanet”. Naime, turski predsjednik Erdoğan baš ne voli velikog turskog pisca, koji je znao kritizirati njegov način vladavine, a i bio je neoprezan u izjavama oko masakra/genocida nad Armencima u Turskoj početkom 20. stoljeća, što je jedna od najbolnijih točaka novije turske povijesti. “To što se u otomanskoj imperiji dogodilo s Armenima 1915. godine bila je najveća tajna ovog naroda, to se krilo od Turaka. Bio je najveći tabu, ali mi sada moramo biti u stanju progovoriti o tome”, govorio je Pamuk, a predsjednik Erdoğan je odgovorio: “Mi nismo počinili nikakav zločin. Onaj tko jest, neka se ispričava, a turska država i narod nemaju takvih problema”.

Osim toga, Pamuk se drznuo reći da mu je teško živjeti u Istanbulu, koji je njegov dom, zbog političke atmosfere koja vlada u Turskoj te napomenuo da za Erdoğana nije glasovalo, na zadnjim izborima, 50 posto građana Istanbula i da to treba “imati na umu”. Izjava velikog nobelovca, da ga Erdoğan podsjeća na “ostarjelog sultana” te da je “sekularizam u Turskoj u opasnosti zbog vladavine Erdoğana”, ne da se ne sviđaju turskom predsjedniku, nego je izvan sebe od bijesa, a stoga i posredno izaziva isti osjećaj i u Bakiru Izetbegoviću, koji je stavio na papir sve “za” i “protiv” Pamuka te odvagnuo. Zna se tko je ipak važniji.

Dakle, kako ne bi naljutio svog patrona, Bakir Izetbegović se radije odlučio zamjeriti nobelovcu Orhanu Pamuku. Kako su nam rekli u Sarajevu, za nedavnog posjeta bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan prigovorio mu je zbog nedovoljno efikasnog obračuna s bosanskohercegovačkim “gulenovcima”, odnosno ovdašnjim pristašama Fethullaha Gülena, glavnog Erdoğanova arhineprijatelja, kojeg optužuje da stoji iza neuspjelog pokušaja državnog udara u srpnju 2016. godine.

Sumanuta igra

U Sarajevu podsjećaju kako je, na inicijativu SDA prije dvije godine, 2016., bila oduzeta Plaketa grada Sarajeva profesoru Aliju Lafciogluu iz obrazovne institucije “Bosna Sema”, za koju se tvrdilo da je povezana te da je financira Fethullah Gülen. Naime, Gradsko vijeće Sarajeva je tada ocijenilo da bi dodjela nagrade Aliju Lafciogluu “mogla nanijeti štetu gradu”. Isti obrazac je primijenjen i sada. Damir Uzunović kaže kako “SDA brani Turke od Pamuka”, ali i da je, bez obzira na kritički odnos Pamuka prema Erdoğanu i njegovom režimu, ipak “svjetska veličina u koju se ne može dirati”.

I zastupnik Naše stranke u sarajevskom gradskom vijeću Samir Fazlić kaže kako iza svega stoji SDA te da je u pitanju strah od reakcije iz Ankare. Danas se ne zna što će biti s dolaskom Pamuka u Sarajevo. Dolazak još nije odgođen, pa će biti zanimljivo ako dođe kako će se službe vlasti postaviti prema posjetu Orhana Pamuka kojeg su ipak uvrijedili. S druge strane, naš sugovornik iz Sarajeva kaže kako bi volio da Stipe Mesić odbije nagradu, jer je “rezervna varijanta”, premda biti rezerva Orhanu Pamuku ipak čini čast.

No, ovo nije ništa novo u BiH, samo dekoracija koja potvrđuje sumanute političke igre unutar triju etničkih zajednica u BiH. Tako Milorad Dodik, kao da je član srpske državne delegacije, sjedi na susretu s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom i poručuje da je Republika Srpska na ispravnom “proruskom kursu”. Tako da u BiH svatko živi po onoj “veži konja gdje ti gazda kaže”.