U slučaju Južnog toka isplatila se naša tradicionalna nesposobnost

Finally, my stupidity pays off! (Napokon, moja glupost mi se isplatila!) Kultna izreka isto takvog lika američkog sitcoma Georgea Constanze (kada je bez ikakvog svog zalaganja napredovao u poslu) koja se, sada, bez trunka malicioznosti, može primijeniti na hrvatsku političku elitu. Naime, tradicionalna nesposobnost, aljkavost i neodlučnost naše politike ovog se puta isplatila! Ni krivi ni dužni, izgleda da smo ovog puta pogodili. Imali smo više sreće nego pameti. O čemu se radi - ruski predsjednik Vladimir Putin poslao je u bespuća investicijske (neo)zbiljnosti plinovod Južni tok, koji je srednju i južnu Europu trebao opskrbljivati ruskim plinom. No, nakon višegodišnjeg navlačenja, protivljenja i nadmudrivanja, projekt je doživio krah. Južni tok od početka nije bio pretjerano željeno dijete, za razliku od već uhodanog i veselog Sjevernog toka, kojim se Njemačka kroz Baltičko more opskrbljuje ruskim plinom. Južni tok bio je suočen s mnoštvom problema, ali su, prošle godine, uz veliku pompu počeli radovi, a obećano je da će do 2016. godine njime poteći prvi prostorni metri plina.

No, sada je sve propalo. Hrvatska se, za razliku od Bugarske i Mađarske, a pogotovo Srbije, kojoj je to bila značajna strateška stvar (u Beogradu već nariču tko će im refundirati uzalud utošena sredstva, a ruski ambasador Aleksandar Čepurin im popručuje: “Za nadoknadu štete obratite se Bruxellesu”), izvukla zahvaljujući vlastitoj nesposobnosti. I dok drugi očajnički broje gubitke, mi smo benevolentno opušteni kao i prije. Prije desetak godina, kada se o projektu tek počelo nagađati, Vladimir Putin je tadašnjem predsjedniku, Mesiću, predložio da Hrvatska bude na glavnoj trasi plinovoda te, nakon Bugarske, drugo veliko čvorište. Osim što bismo riješili vlastiti problem s plinom, zarađivali bismo od tranzita. No, uskoro je počelo zavlačenje, Ivo Sanader nije znao što bi s tim napornim Rusima, pa je na naše mjesto uskočila Mađarska. Nakon toga Jadranka Kosor se čak tri puta sastajala s Putinom, pa se govori da smo opet u igri. No, kako je nekontrolirano buknula ljubav s Putinom, tako je brzo malaksala u katakombama hrvatske tromosti te se naše učešće u megaprojektu svodi na otpadak Južnog toka.

Malotko se zbog toga uzbudio. Projekt je, po staroj hrvatskoj navadi, završio negdje na ormaru, gdje je skupljao prašinu, ili na dnu kakve ustajale birokatske ladice, čekajući valjda opere u Veroni. Danas, iako nijedna vlada - ni HDZ-ova ni ova sadašnja - nije prstom maknula (to je naš uvriježeni strateški plan), imamo šansu postati energetsko središe ovog dijela Europe. O tome je govorio i američki potpredsjednik Biden. Amerikanci će nam izgraditi LNG, netko će već slati plin i pobrinuti se da sve štima, a mi ćemo s ponosom reći - Finally, our stupidity pays off!