KOMENTAR

Umjesto stranački, Hrvatska je glasala džepom

 Ronald Goršić / Boris Kovačev / Hanza Media

Hrvatska izlazi iz procedure prekomjernog deficita, Europska komisija je to predložila, ostalo su tehnikalije. Ima li to poveznicu s lokalnim izborima u Hrvatskoj? Baš i nema, iako će, jer je dobro, to sigurno biti upotrijebljeno u kampanji kao pokazatelj uspjeha HDZ-om predvođene Vlade. Riječ je o rezultatu koji im nitko ne može osporiti, pa ni oni koji su se ovih dana zdušno zalagali za smjenu (nestranačkog) ministra Zdravka Marića, u timu Andreja Plenkovića vjerojatno najzaslužnijeg za hrvatski povratak na put prema održivoj ekonomskoj politici.

Prvi rezultati lokalnih izbora pokazali su da građani znaju za koga glasaju i da se sve manje opterećuju ideologijama. Na biralištima se danas, na užas radikalnijih pokreta protiv establišmenta, razmišlja džepom i odabiru kandidati od kojih se očekuje da nas učine bogatijima. Zato ni Pametno, ni Zagreb je naš, ni druge “alternativne” stranke ne stižu ni blizu vrhu političke piramide na lokalnoj razini. Ideološki obojeni kandidati, poput Brune Esih u Zagrebu, uvijek će imati svoj krug birača koji će im omogućiti dovoljno glasova da kasnije mogu trgovati utjecajem.

Zagrepčani su sigurno umorni od Milana Bandića, iako on sam to ne želi prihvatiti kao moguću činjenicu, ali istodobno Zagreb je po BDP-u gotovo dvostruko bolji od državnog prosjeka. Zato je Bandić pobijedio u prvom krugu izbora i zato će Anka Mrak-Taritaš morati napraviti ogroman napor da bi ga nadmašila u drugom iako za sobom ima karijeru solidne ministrice.

Unatoč brojnim kontroverzama, njen projekt legalizacije bespravne gradnje mnoge je oslobodio straha od budućnosti, nije, međutim, učinio zadovoljnima one koji su, kao pošteni građani, i dosad gradili i živjeli legalno. Da bi zaslužila povjerenje, gospođa Mrak-Taritaš trebala bi nas uvjeriti da legalizacija nije i ne može biti permanentan proces, kakvim se čini danas.

Zato što glasaju džepom, Splićani su se, barem u prvom krugu, odlučili za povratak Željka Keruma. Za razliku od Zagreba, koji je središte službene ekonomije u državi, Split je neupitno središte neformalnog sektora. Splićani su prepoznali Keruma kao dobrog plivača ispod površine i vjerojatno tu ne griješe. Splitski je BDP upola manji od zagrebačkog, ali s udjelom turizma u BDP-u države većim od 18 posto (najviše u Europi) i s unaprijed rasprodanom sezonom, čovjek bi doista morao biti slijep da naslijepo vjeruje državnoj statistici. Na jadranskom jugu biznis se po tradiciji vodi neformalnim putevima, teško da će građani izabrati nekoga tko ih pokušava ugurati u legalni okvir kreiran u njima dalekim uredima u Zagrebu i Bruxellesu.

Nabrajati možemo dalje, zaključak ostaje. Kao i Bandić i Kerum u svojim gradovima, Obersnel u Rijeci i Vrkić u Osijeku dobili su povjerenje na temelju uzlaznog trenda lokalne ekonomije. Zadarski ginekolog Branko Dukić pobjedu može zahvaliti pozitivnom sjećanju Zadrana na veliki skok njihova grada u vrijeme dok je gradonačelnik bio njegov politički zagovornik Božidar Kalmeta. Dobra, iako selektivna, memorija pomogla je i Ivanu Čehoku i Radimiru Čačiću u Varaždinu, gdje su građani rado zaboravili mutne točke Čehokova mandata i odlučili ga nagraditi za dane dobrog življenja.

Gledano odozgo, s vrha stranačkih piramida, ovi izbori mogu izgledati zastrašujuće, pogotovo za oslabljeni SDP kojem se danas, zbog nesnalaženja na vrhu, zaboravljaju i bivše neupitne zasluge, jer i Slavko Linić učvršćivanjem poreza i Boris Lalovac s čvrstim stavom prema bankama, ali i oštrijom kontrolom troškova ministarstava, napravili su korake koji su danas Mariću olakšali stabiliziranje državnih financija. Slijedom logike koja se mogla iščitati na ovim izborima, na vrhu SDP-a mogao bi se, umjesto Davora Bernardića, koji više nije “dečko koji obećava”, ubrzo naći Zdravko Mršić kao čovjek koji je pokazao rezultat vodeći prvo Koprivnicu, a onda i Podravku.

Hrvatski paradoks: Andreja Plenkovića na čelu stranke zasad čuva Zdravko Marić, nestranački ministar s dobrim rezultatom čiju ostavku traži pola sabornice zbog nedokazanog grijeha iz prošlosti. Padne li zbog Marića Vlada, mogao bi pasti i Plenković. Veliki izbori najesen? Možda.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 00:08