Uvreda

Uvreda je ili riječ, ili tekst (izgovoren ili objavljen), ili postupak koji netko ćuti kao ugrozu ili umanjenje svoga ljudskog dostojanstva. To znači da iste riječi ili isti postupci ne vrijeđaju podjednako sve osobe (negdje će kažiprst i mali prst ispružene uvis smatrati smrtnom uvredom koja se “pere krvlju”, drugdje će se tome smijati, a na trećim stranama je neće ni razumjeti). U svakom društvu pak postoje izrazi odnosno geste koji se smatraju uvredljivima, kojima se nanosi nepravda ili sramota, i koji su stoga kažnjivi. Na Zapadu se smatra kažnjivim predbaciti nekome neki njegov postupak čak i kad je riječ o istini (nedopustivo je prostitutki dobaciti: “kurvo!”), ili mu predbaciti uistinu počinjeno kazneno djelo, osobito pošto je brisano iz evidencije. Uvrede mogu biti dio rituala (prije ili umjesto fizičkog obračuna) kojim se utvrđuje hijerarhija (tako i mačori frkću i kostruše dlake jedan na drugoga, ne bi li preplašili protivnika). Dakle, one su ponajprije izazov, ali mogu biti i znak nedostatka argumenata u sporu, a katkad i samo gnjevna reakcija, poput psovke. “Uvreda” je u hrvatskome postverbal glagola “uvrijediti”, koji nije složenica negativnog predmetka “u” (usp. “ubog”) i glagola vrijediti, nego prijedloga “u” i iščezlog glagola “*vrijediti”, sačuvanoga sada samo u trajnom aspektu “vrijeđati” i složenicama. Praslavenska osnova je imenica “*verd’/verda” (rana), bugarski “verda”, u hrvatskome “vrijed” (poznat iz Hebrangove laži o Tuđmanovoj bolesti). Indoevropska osnovica je “*werd-” od korijena “*wer-” (uzvisina, ispupčenje), vidi nizozemski “wrat”, engleski “wart”, njemački “Warze” (sve: bradavica); preko “*wers-” imamo “vrh”.