Treba zaista biti bez mrve političke inteligencije pa na masovni zahtjev za raspisivanje radničkog referenduma reagirati onako kako su to učinili premijerka Jadranka Kosor i njena Vlada. Umjesto da pokažu poštovanje, pljunuli su na 800 tisuća potpisa, baš onako kako je Ivo Sanader pljunuo narodu u lice kad je bez objašnjenja dao petama vjetra. Vlada pokušava da sindikalnu akciju i masovno nezadovoljstvo građana diskreditira imputirajući im prevaru, što može proizvesti samo revolt. Premijerka se još jednom odlučila raditi u korist vlastite štete. Još gore, njena operacija rušenja referenduma može proizvesti političku destabilizaciju zemlje.
Prema zahtjevima za provođenje referenduma o predloženim promjenama Zakona o radu Vlada je otpočetka reagirala izjavama i potezima na granici političke imbecilnosti. Svojim podcjenjivačkim i uvredljivim stavom samo je uvećavala bijes građana i odaziv na referendum. Ministri su bagatelizirali sindikat i potpisnike, izjavljivali da ne znaju gdje žive, ni što potpisuju. Kad je rezultat nadmašio sva očekivanja, a sindikati u Sabor donijeli brdo kutija s gotovo milijun potpisa, iz Vlade su odgovorili tvrdnjama da se zbog troškova referenduma mora rebalansirati državni proračun i rezati socijalna prava, da sindikalna akcija i referendumsko izjašnjavanje rade protiv ekonomskog oporavka zemlje. Uglavnom, Vlada je pokazala ne samo da nema nikakvu strategiju u odnosu na referendumsku inicijativu, nego je svojim ponašanjem proizvela upravo suprotno od onoga što je htjela: protivljenje jednom zakonu pretvorilo se u izjašnjavanje kontra Vlade, svaka izjava iz Banskih dvora funkcionirala je kao poziv na potpisivanje referenduma.
Na isti će način djelovati i premijerkina posve neracionalna odluka da obnovi sukob sa sindikatima i voljom građana. Taman kad je rebalansom proračuna izgladila odnose sa sindikalnim liderima i kad je naboj oko referenduma splasnuo pa se i sama inicijativa činila već pomalo zaboravljenom, ako ne i deplasiranom, Kosor je odlučila da uglavnom ugasli bunt zalije benzinom. Diskvalificirajući referendumske potpise, pokazala je svoju nedemokratsku prirodu. Ne znaš što je više delegitimira - namjera da sruši radnički referendum ili način na koji to pokušava izvesti. Bilo je normalno očekivati da među 800 tisuća potpisa ima i nevažećih, neubrojivih. U svakoj masovnoj akciji mora biti škarta. Ali pola milijuna potpisa proglasiti otpadom, ako je i od HDZ-ove Vlade, previše je. Argumenti koji su pritom ponuđeni javnosti jadni su i kukavni. Ministar Karamarko tvrdi da je devedeset tisuća potpisa napravljeno istom rukom. Nije rekao je li to njegov odokativan zaključak ili su proveli grafološku ekspertizu. Policijsko češljanje referendumskih lista sugerira da je država potpisnike tretirala kao sumnjivi element. Uloga koju su Karamarkove ekipe imale u provjeri imena bazdi malo na policijsku državu. Neka policija pročešlja i sredi biračke popise, što je posao koji čeka već dvadeset godina, u ovome nije trebala participirati.
Ministar Mlakar potpise pokušava osporiti tvrdnjom da ni jedna lista nije bila propisno uvezana, što pravni stručnjaci smatraju nebitnom proceduralnom greškom. Još je niže pao izmišljajući da bi potpisi imali biti nevažeći jer su se, primjerice, Zagrepčani potpisivali u Splitu i obrnuto. Utvrđeno je, kaže, da su se građani potpisivali “tamo gdje je njihov boravak bio upitan”. Zakon o tome ništa ne kaže, a sloboda kretanja u Hrvatskoj, koliko znamo, još nije ukinuta. U pokušaju miniranja referenduma Vlada se toliko zanijela da je i zakone i vlastite proklamacije preskočila. Objavila je dio referendumskih lista s imenima potpisnika, a kad je primijećeno da tako sama sebi skače u usta - jer je tvrdila da zbog osobnih podataka Registar branitelja mora ostati tajan - ministar Mlakar nudi stupidno objašnjenje da to važi samo za službene, a ne druge, ad hoc napravljene evidencije.
Kao da se u oba slučaja ne radi o osobnim podacima. Također, zapetljavajući se kao pile u kučine, tvrdi da svi koji daju svoje podatke za referendum automatski pristaju da se oni i koriste.
Smiješno! Građani su dali svoja imena za referendum, nisu time dali pristanak da ministri njima raspolažu i da ih objavljuju. Vladin je postupak zapravo utuživ.
Kao što su svojim izjavama podebljali odaziv na sindikalnu inicijativu, tako premijerka Kosor i njeni ministri svojim pokušajem da sruše referendum faktički pozivaju narod na ulicu. Tko sije vjetar, požnjet će oluju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....