ZA JUTARNJI PIŠE BRUNO ŠIMLEŠA Zašto smo odlučili cijepiti svoje dijete

Pišući ovaj tekst, svjestan sam da će me neki ljudi prozvati reptilom kojeg masno plaća farmaceutska industrija. Mogu samo reći da sam čuo i besmislenije stvari o sebi pa sam lagano oguglao.

Mi smo odlučili cijepiti kćer. Odvagali smo sve činjenice i zaključili da je dobrobit veća od štetnosti mogućih nuspojava. Znamo da postoji mogućnost nuspojava, znamo da različita djeca različito reagiraju, ali realno, to ne vrijedi samo za cjepiva. Skoro svi lijekovi imaju moguće štetne nuspojave, ali njihova dobrobit je ipak veća pa ih uzimamo. Daleko od toga da ću se obeznaniti od hvalospjeva farmaceutskoj industriji. U brojnim su navratima pokazali da im je profit ispred ljudi, puštajući lijekove koji nisu dovoljno testirani ili čak za koje su znali da su štetni. Imali su bezbroj štetnih poteza, jednako kao što imali i bezbroj izvrsnih poteza spašavajući ili produžujući naše živote koji su uz neke lijekove postali kvalitetniji. Po svemu sudeći, cjepiva spadaju upravu u tu drugu kategoriju jer su nam pomogla istrijebiti neke bolesti.

Kako nisam liječnik, a još manje epidemiolog, potrudio sam se upoznati s mišljenjima i argumentima stručnjaka. Za područja u kojima nisam stručnjak, slušam pametnije i educiranije od sebe. A oni kažu da su nuspojave moguće, ali dobrobiti su veće. Naravno, upoznao sam se i s mišljenjima druge strane. Proučio sam i prvo istraživanje koje je povezalo cjepiva i autizam. Iako je to istraživanje kasnije demantirano i potvrđeno kao falsifikat, informacija je već obišla svijet. Proučio sam i glavne argumente ove naše inicijative. Imam dojam da im je jako stalo do njihove djece i da im je jednako jako stalo do toga da sami odlučuju o životu svoje djece.

I razumijem to. Ni ja ne bih želio da mi netko nešto nameće protiv moje volje. Oni inzistiraju na pravu na izbor. Imamo dojam da je društvo organizirano tako da roditelji imaju autonomiju u odgoju pa je čudno da im se ovdje nešto nameće. No roditeljska sloboda ima granice. Npr. što bi bilo da neki roditelj kaže da je pročitao neki članak na internetu koji kaže da je štetno djecu izlagati suncu i odluči ih ne puštati iz kuće? Ima li on pravo na takav postupak? Iako imamo dojam autonomije, ne smijemo raditi bezbroj stvari s našom djecom. Ne smijemo ih tući i omalovažavati. Moramo im priuštiti osnovno školovanje i zadovoljiti njihove osnovne potrebe. Naša roditeljska sloboda nije apsolutna, nikada nije ni bila. Društvo se dogovorilo oko nekih djela koje smatramo štetnim za djecu i nisu dozvoljena upravo da se zaštite djeca. Stručnjaci kažu da cjepiva imaju ulogu upravo zaštite djece.

No osim što ta inicijativa pokazuje nepovjerenje prema stručnjacima, postoji još jedan ozbiljan problem. Ako odlučite ne cijepiti svoju djecu, ne preuzimate rizik samo za svoje dijete, nego i za moje ako ide s vašim djetetom u školu ili vrtić. Liječnici kažu da nas efikasno štiti samo visoka procijepljenost što znači da bi oko 90, 95 % djece trebalo biti cijepljeno želimo li izbrisati mogućnost epidemija bolesti za koje smo mislili da su stvar naše prošlosti.

I razumijem roditeljsku zabrinutost. Oni su gledali iste podatke kao i ja (bar se nadam) i došli do zaključka da su njima te bolesti manje opasne od mogućih nuspojava. I dok možda imaju pravo odlučivati za svoje, ne smiju ugrožavati moje dijete. Smiju ne vjerovati znanosti, misleći da su brojni liječnici samo marionete beskrupuloznih farmaceuta, ma mogu misliti i da su ljudi reptili, ali ipak ne vidim da je razumno ignorirati znanost.

Doduše, vjerujem da ne smijemo apsolutno vjerovati znanosti jer su se brojne znanstvene maksime pokazale pogrešnima, ali u ovom trenutku nemamo ništa uvjerljivije od znanosti. Znanost je šutljiva kada se govori o duhovnosti, pa čak i o ljubavi, jer je te fenomene teško izmjeriti, ali u ovom području znanost ima težinu.

I još je nešto važno napomenuti. Kada se tvrdnje onih koji se protive obavezi cijepljenja gledaju same po sebi, na društvenim mrežama neke izgledaju i uvjerljivo. Ali problem je što sam gledao i televizijske debate suprotstavljenih strana i u svakoj su ih raspravi liječnici i epidemiolozi strpali u džep. U svakoj su demantirali baš sve tvrdnje i tvrdnjice koje pojačavaju strah od cjepiva.

I zato, umjesto bojkota, mislim da je mudrije iskoristiti to vrijeme i energiju da ih prisilimo da cjepiva budu još kvalitetnija i da prije cijepljenja provjerimo jesu li djeca možda alergična na neki od sastojaka. Cilj je napraviti sve što možemo da cjepiva budu bolja, a ne da ih se odreknemo zbog navoda koji nisu znanstveno potvrđeni.

Uglavnom, ja ću poslušati medicinske autoritete jer svoj autoritet nad djetetom želim iskoristiti na najbolji mogući način.